Home Blog Page 120

Abduhuovo tumačenje Kur´ana kao paradigma savremenim mufesirima

0

 

Istorija nam bilježi da je interesovanje za Kur´anom i  njegovim tumačenjem iz dana u dan raslo, a da je kulminacija interesovanja dostigla svoj najviši stepen upravo ovih godina.

Da bi se ušlo u kur´ansku bit ne upotrebljavaju se nikakva pravila niti metode, pa su istraživanja često puta svedena  i zaključci doneseni na osnovu svojih sopstvenih hirova.

Tumačenjem Kur´ana bave se svi – i oni koji nešto o njemu znaju; i ateisti, i orijentalisti i islamolozi; i oni koji mu prilaze iz dobre namjere i oni koji imaju namjeru da se protiv njegovih univerzalnih vrijednosti bore, da ostvare ovodunjalučke interese, da drugima pokažu kako nešto znaju, pokazujući svoje neznanje.

Mitologija srpske politike

0

 

Pomračenje bošnjačkog uma je permanentna srpska politika koja je vođena prema muslimanima s ciljem da se muslimani drže u položaju koji neće ugroziti ostvarivanje srpskog plana asimilacije muslimana. To potvrđuje činjenica decenijskog osporavanja muslimanskog identiteta. Takav koncept je jasniji vratimo li se u prošli vijek. Kada je nakon Prvog svjetskog rata stvorena Jugoslavija različiti narodi su ušli u novu državu. Za Srbe Jugoslavija je izgledala kao proširenje Srbije koju su stotinama godina stalno proširivali ratovima i po cijenu velikih ljudskih žrtava. Nova država je nazvana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

“Da rušiš ili da gradiš, izaberi – a oboje košta

0

 

Student IV god FIS-a, Samir Murić održao tribinu po nazivom “SAVREMENI IZAZOVI OMLADINE” u velikoj sali Mešihata, u četvrtak, 01.04.2010. godine. Jedan od najboljih studenta, a zasigurno uzor i primjer svakom studentu, kako Fakulteta za islamske studije, tako i svih ostalih fakulteta, Samir je svoje izlaganje započeo riječima Uzvišenog Allaha: :„A onome koji se pred dostojanstvom Gospodara svoga strpio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će mu prebivalište biti sigurno“ (En-Nazijat, 40,41), objašnjavajući na taj način da suzdržati se od poroka i prohtjeva, znači biti uspješan i na dunjaluku i na Ahiretu.

Pjesma bez imena

0

Opet olovku držim u ruci,

Opet bih nešto željela da kažem,

Kao i uvijek na istoj sam muci,

Iskrenost je jača strana, ali ipak lažem…

Da je nešto dobro na svijetu ovome,

Da nije ovo tuga u srcu mome,

Da se mojim očima samo učinilo,

A crno se mastilo odavno razlilo…

Po nebeskom svodu, gdje zvjezdice žive

I druga stvorenja što Gospodar stvori,

Njemu sedždu čine i njemu se dive,

Radosna zbog toga, al’ nešto me mori…

Još uvijek je onih koji nisu srećni,

Zaboraviše oni na ahiret vječni,

Ne osjetiše radost i slast imana,

A nemaju više na ovom svijetu dana…

 

Aida Rašljanin

 

 

Pod mjesečevim prahom

0

Spušta se noć… Tama zavija svjetlost dana i odvodi je tamo negdje, daleko, iza onog brda što svako jutro prvo ugleda kad otvori oči, i traži Sunce.. Ali noćas jedva čeka da uguši ovu svjetlost, danas je bila tako sumorna, dan kišovit, proljećni pljusak kvasio sokake. Sad se pojavi Mjesec, tako je krasan, tako ljupko stvorenje, smješka joj se gore na nebu, diči se ljepotom. Noćas ima neobičan sjaj, ima osjećaj da je mami, zove je vani, ili, možda i on naslućuje..

Svi su zaspali… Samo zelene travke učtivo šute i čuvaju njenu tajnu. Korača smjelo zaspalom livadom, a pogled joj bojažljivo prelazi preko usnulog cvijeća koje je već povilo glave i san ga oborio. Mjesec joj je obasjavao put, vjetar blago pirkao i poigravao se njenom mahramom. Ona i dalje korača

“Šta li to može biti”, razmišlja u sebi, “zašto me je pozvao u ovo doba? U pismu je stajalo da je jako hitno.”

“Nisam mogla buditi babu da mu tražim izun za izlazak u ovo doba, ali ipak je Alija moj muž, nadam se da neće babi smetati”

Prijatelju…

0

Zašto su tvoje oči tako tužne, prijatelju
dok ti licem zrači osmjeh smjeli,
zašto daruješ tako tužan pogled
pa vidim kristalnu suzu niz obraz bijeli?

Znam, tu suzu ne vidi niko,
dok klizi nežno uz tihi vapaj,
i znam da baš zato jos bolnije peče,
kad lažnim osmjehom sakrivaš joj sjaj.

Moja dova Rabbu neće prestati,
pa će tvoja duša opet zablistati,
radost će obasjati svaku poru tvoju
Gospodaru, uslišaj dovu moju!

I dok sada sklapam oči snene,
razmišljam kako ti je sada,
dok se svi raduju tobom očaj vlada,
dal’ te steže oluja, dal’ ti srce strada?

I meni suza, prijatelju, krenu,
osjećam tvoju bol, vjetar je donio.
I dok kiša sad sa tobom plače,
hladan talas tuge i moju dušu dotače.

Ali jednog dana kad sve ovo prođe,
proći će i tuga, proći će i bol,
tvoja mirna duša odisat će svjetlom,
a ja ću se radovati prijatelju svom..

U društvu srećnih srest ćemo se nekad…

 

Tribina SAVREMENI IZAZOVI OMLADINE

0

 

Zašto ne osjećamo slast imana

0

 

Svakim danom sve više čujemo ljude kako se pitaju: “Zašto više ne osjećamo da nam se iman povećava? Zašto se kroz svoja djela i govor ne bojimo Allaha, dž.š.? Zašto ne osjećamo blagodati ibadeta, njegovu slast i smirenost?

Ovo su samo neka od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti. Živimo u doba globalizacije, u vremenu kada su moral, etika i lijepo ponašanje poremećeni nekim drugim i čudnim standardima i pravilima koja ne poznaju moral i sve blagodati koje su produkt morala kao bitne i suštinske vrline bez koje ne može biti suštinskog i produktivnog vjernika.

Želja svakog vjernika je da bude blizak svome Gospodaru, a ta blizina se postiže afirmacijom Božjih naredbi kroz ljudska djela i time čovjek pokazuje koliko je blizu ili daleko od svog Stvoritelja.

 

Odgajanje ličnim primjerom

0

Lični primjer ili uzor u pedagogiji predstavlja jedno od najuspješnijih i najefikasnijih sredstava u moralnom odgajanju djeteta i njegovu formiranju u psihičkom i društvenom pogledu. Odgajatelj za dijete predstavlja idealnog čovjeka i u njegovim očima on je najbolji uzor. On se zbog toga ugleda na njega u vladanju i svjesno ili nesvjesno ga oponaša u njegovom moralu. Štaviše, u njemu i u njegovim osjećanjima, da li svjesno ili nesvjesno, ostaje utisnuta odgajateljeva slika dok govori, radi, osjeća i misli. Zato je lični primjer veliki činilac odgajanja djeteta, kako u pozitivnom tako i u negativnom pravcu. Ukoliko je odgajatelj iskrena, poštena, plemenita i kreposna osoba, dijete koje takav odgajatelj odgaja će se razvijati na iskrenosti, poštenju, plemenitom moralu, hrabrosti i kreposti. Ako je odgajatelj lažov, izopačen, škrtica, kukavica ili prostak, i dijete koje on odgaja će rasti u duhu sličnih osobina i karakteristika.