Vijesti

Prijatelju…

Zašto su tvoje oči tako tužne, prijatelju
dok ti licem zrači osmjeh smjeli,
zašto daruješ tako tužan pogled
pa vidim kristalnu suzu niz obraz bijeli?

Znam, tu suzu ne vidi niko,
dok klizi nežno uz tihi vapaj,
i znam da baš zato jos bolnije peče,
kad lažnim osmjehom sakrivaš joj sjaj.

Moja dova Rabbu neće prestati,
pa će tvoja duša opet zablistati,
radost će obasjati svaku poru tvoju
Gospodaru, uslišaj dovu moju!

I dok sada sklapam oči snene,
razmišljam kako ti je sada,
dok se svi raduju tobom očaj vlada,
dal’ te steže oluja, dal’ ti srce strada?

I meni suza, prijatelju, krenu,
osjećam tvoju bol, vjetar je donio.
I dok kiša sad sa tobom plače,
hladan talas tuge i moju dušu dotače.

Ali jednog dana kad sve ovo prođe,
proći će i tuga, proći će i bol,
tvoja mirna duša odisat će svjetlom,
a ja ću se radovati prijatelju svom..

U društvu srećnih srest ćemo se nekad…

 

Leave a comment