Istorija nam bilježi da je interesovanje za Kur´anom i njegovim tumačenjem iz dana u dan raslo, a da je kulminacija interesovanja dostigla svoj najviši stepen upravo ovih godina.
Da bi se ušlo u kur´ansku bit ne upotrebljavaju se nikakva pravila niti metode, pa su istraživanja često puta svedena i zaključci doneseni na osnovu svojih sopstvenih hirova.
Tumačenjem Kur´ana bave se svi – i oni koji nešto o njemu znaju; i ateisti, i orijentalisti i islamolozi; i oni koji mu prilaze iz dobre namjere i oni koji imaju namjeru da se protiv njegovih univerzalnih vrijednosti bore, da ostvare ovodunjalučke interese, da drugima pokažu kako nešto znaju, pokazujući svoje neznanje.
S druge strane imamo one koji stvarno žele da prodru u bit Kur´ana, da osjete njegovu tajanstvenu moć, kreativni duh koji kruži Kur´anom, da otkriju duhovnu snagu koja se krije u njemu, da otkriju stilističku moć koja ga uzdiže nad svim knjigama i čini ga nenadmašnim, otkrivaju psihološku istinitost koja prodire do kraja tajni ljudskog života, kosmološku originalnost otvarajući ljudima potrebne vidike, nalaze sociološku naučnost koja se bazira na zakonima razvoja i, naravno, humanističke vrijednosti kojim se dive svi učenjaci, te estetsku ljepotu pred kojom ostaju nijemi svi umovi.
Upravo radi ovih vrijednosti je tolika potreba i interesovanje za Kur´anom i njegovim tumačenjem. Svi oni koji uđu u tajne i bit Kur´ana shvataju da se u njemu krije bit i snaga muslimana. Kur´an je, ustvari, srce i duša muslimana. U njemu se krije moć i snaga kao i uspjeh islamskog ummeta.
{و لقد أنزلنا إليكم كتاباً فيه ذكركم أفلا تعقلون}
„Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite.“ (Al-Anbiya, 10)
{ و إنه لذكر لك و لقومك و سوف تسألون}
„Kur'an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; odgovarat ćete.“ (Az-Zuhruf, 43)
Ova dva ajeta decidno ukazuju na vrijednost i univerzalnost kur´anske snage i njegove misli, koja kod svojih članova mora da ostvari preokret u pozitivnom smislu, da ostvari progres, da ostvari pravdu na Zemlji za svakoga i prema svakome, da prenese istinu na sve strane svijeta, tačnije, dokle dopire noć i dan. Da se kur´anske vrijednosti, duh i kreativnost, osjete i afirmišu kroz djela njegovih pristalica, da se ne dogodi raskorak između teorije i prakse.
Upravo u momentu dekadence muslimana, njihove udaljenosti od glavni
h principa Kur´an a, tj. od svježine izvora i snage koju u sebi nosi Kur´an, u momentu neznanja i razlika koje su sve više uzimale maha, a sve više udaljivale od originalnih izvora i snage koja se u njima nalazi, javlja se čovjek koji izgrađuje svoj odnos i modus iz Kur´ana i Sunneta i pokušava da ga predstavi narodu i tako da svoj veliki doprinos izvođenju ummeta i mraka i mrtvila u kome se našao.
Abduhu je iz konteksta Kur´ana izvadio nacrt kao originalnu kur´ansko-pedagošku metodu pomoću koje treba da izvrši prevaspitanje islamskog ummeta. Ovo je svakako bila metoda kojom se on borio protiv začahurenosti islamskih učenjaka koji su jednim dobrim dijelom odgovorni za stanje ummeta. Borio se protiv slijepog oponašanja koje je svakako jedan od važnih uzroka dekadence ummeta.
Abduhu je uvidio da snaga i progres ummeta leži u vraćanju originalnim izvorima Kur´ana i Sunneta, dajući svakako veoma važno mjesto razumu, pozivajući muslimane da koriste razum i da dostignu tokove Zapada koji je otišao tako daleko u svakom pogledu.
Abduhu je pokušao da savjetuje muslimane da se oslobode određenih praznih predrasuda koje su samo činile da svakim danom stagniraju. Pokušao je da potraži i ponudi najkonstruktivnije metode da pomoću njih vrati snagu i moć tako jakom divu koji je svojom krivicom bačen na koljena. Pokušao je da dočara muslimanima da moraju primjenjivati naučni prilaz Kur´anu i osloboditi se svih besmislica i praznih nakalamljenih priča, često puta nađenih u israilijatima, koje su nanosile muslimanima štetu jer su ih na određeni način vezale i ograničavale upotrebu razuma.
Abduhu je prezirao sve što je nazadno i što vodi nazatku. Svjestan je bio trenutka i vremena u kome je živio, svjestan težine zadatka i reforme koje će ona izazvati.
Odbacivao je sve što nema osnovu u Kur´anu i Sunnetu. Smatrao je da je Kur'an najbolji tumač Kur´ana. Borio se za ispravno vjerovanje, za sve vrste nauke i vrijednosti. Zastupao je mišljenje da je Kur´an potpuna univerzalna komponovana cjelina za sva vremena upotpunjena i dovoljna, progresivna. Došao je do zaključka da svaka sura ima svoju dušu, koja kruži njegovim ajetima, a koja prevlađuje njihovim principima, propisima,usmjeravanju i stilu.
Svoju tumačenje Kur´ana zasnovao je na nekoliko principa ili metoda od kojih su najznačajnije: cjelovitost, sveobuhvatnost, izvornost Božje riječi, kreativnost Kur´ana, naučnost, racionalnost, umjerenost, opreznost i stvarnost.
Kroz ove metode i principe Abduhu je želio da ukaže na sveobuhvatnost kur´anske misli u kreiranju i organizovanju ljudskog života, obuhvatajući njegove pojavne strane i strukturalne reforme. Pojavom Abduhua pojavili su se novi vidici, novi elementi koji su doveli do reforme i razvoja ljudskog duha i mišljenja. Po mišljenju Abduhua, Kur´an ima fenomenalnu snagu koji čini ljudski um toliko moćnim da ga tjera da mijenja, konstruiše i ostvaruje progres na svim poljima ljudskog života. Kako kaže Abduhu: „Islamsko društvo mora biti otvoreno, isto onako kako Kur´an otvara ljudske umove, jer je samo tako moguće sagledati, ocijeniti i uvidjeti šta mu je potrebno za napredak, razvoj i oslobođenje. Istorijski je utvrđeno i jednom zauvijek potvrđeno da je Kur´an išao za oslobođenjem čovjeka od svih okova koji su mu ikada nametani kroz istoriju.“
Uloga Kur´ana i jeste da učini čovjeka čovjekom, a ne robom, da čovjeka povezuje sa njegovim Stvoriteljem, Uzvišenim Allahom dž.š.
Zbog toga je naša poruka islamskom ummetu da se vrati izvornim principima Kur´ana i Sunneta, njegovom učenju i filozofiji, afirmaciji kur´anske misli u praksi.
تركت فيكم ما إن تمسكتم به لن تضلّوا يعدي أبداً كتاب الله و سنة رسوله
„Ostavljam vam dvije stvari. Ako ih se budete pridržavali, nećete zalutati poslije mene: Kur´an i praksu Poslanikovu.“