Home Blog Page 119

Karakteristike islamskog vjerovanja

0

Oslobađa čovjeka nepravde

Čisti islam je božanska vjera, ne potčinjava se strastima i željama. Islam je objavio pravdu, zabranio nepravdu, a nepravda je tmina na Sudnjem danu. Allah ju je Sebi zabranio i takvom ju je učio među stvorenjima. Poslanik a.s. je rekao, prenoseći od svog Gospodara, da Uzvišeni Allah kaže: „Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu…“ Suština islamske, božanske akide je izvedena iz toga.

Poslanik a.s. se rasrdio i rekao Usameu jedne prilike: „Zar se zauzimaš u Allahovim propisima?“ Potom je ustao i održao govor: „O ljudi, oni prije vas su zalutali jer su ostavljali uglednog kada bi ukrao, a kada bi ukrao slabić, nad njim bi izvršili propis kazne. Tako mi Allaha, da je Fatima, ćerka Muhammeda, ukrala, Muhammed bi joj odsjekao ruku.“

Zemljotres kroz prizmu Kur`ana i hadisa

0

„Neće nastupiti Kijametski dan sve dok zemljotresi ne budu učestali.“ (Hadis)

Svjedoci smo da su svakim danom sve češće pojave zemljotresa, cunamija, ciklona, promjena klime jasan pokazatelj dolaska Kijametskog dana, što pametnome daje do znanja da se treba pripremati i činiti što više dobrih djela i doći na tevbu (pokajanje).

Kaže Božji poslanik Muhammed a.s: {لا تقوم الساعة حتى تكثر الزلازل}

„Neće nastupiti Kijametski dan sve dok zemljotresi ne budu učestali.“ (Hadis prenosi Buhari)

Sukob civilizacija u kontekstu globalizacije ili dijalog

0

 

Globalizacija i sukob civilizacija su međusobno suprotni, ali povezani kao voda u spojenim posudama. Propast bilo kojeg segmenta čovječanstva nikome danas ne bi donio korist. Svijet je cjelina, današnji svijet posebno. Ali je posebno zanimljivo da se islam uzima kao neprijatelj, kao antiteza. Problem koncepta sukoba civilizacije je u tome što on ima tezu, antitezu, ali nema sintezu. Danas sedam milijardi stanovnika treba tu sintezu. Zato se na proces globalizacije treba gledati kao na elastični proces sinteze. Nakon više od 2.000 godina od Isusovog i nakon više od 1.400 godina od Muhammedovog rođenja postavlja se pitanje: da li će se desiti teorija sukoba civilizacija? Čovjek mrzi ono što ne poznaje. Neznanjem, strahom i prezirom se projektuju pogrešne slike. Kamenčići koji čine ovaj mozaik se mogu promijeniti. Međusobno razumijevanje pretpostavlja da obje strane prihvate jedna drugu sa mnogo tolerancije, a to znači da muslimani ne trebaju optuživati kršćane za politeizam zato što ne korelira islamskom konceptu monoteizma. Od kršćana se traži da napuste doktrinu extra eclessia nulla salus.

Islam je svjetlo srca

0

Dok musliman vjeruje da Allah zna skriveno, da ga motri u svakoj situaciji, ostavit će grijehe jer ukazuju na slabost srca onoga ko ih počini.

Živo srce je ono koje sprječava čovjeka da krši Allahove zabrane. Ko posjeduje živo srce ne krade i ne obmanjuje, već iako je teški siromah pred njim je bezbjedno zlato i srebro.

Čije je srce mrtvo takav uživa u grijesima i srcem se na to navikne kao nevjernik ili grješnik. Iskren musliman, kada se akida usadi u njegovom srcu i zadesi ga trenutak slabosti pa učini grijeh, vrati se pravom putu, probudi se njegovo srce i pohrli pokajanju i traženju oprosta.

Ogovaranje kroz prizmu Kur`ana i Sunneta

0

Sura El-Hudžurat je medinska sura i ima samo osamnaest ajeta. Ova plemenita sura se još zove sura lijepog ponašanja, kulture, edeba i bontona. Glavna poruka sure temelji se na plemenitim vrlinama ahlaka i lijepog ponašanja. Cilj sure jeste da otvori ljudske vidike ka vjerovanju, vjerozakonu, čovječnosti, da napravi sintezu između srca i razuma i na taj način ostvari svoje plemenite ciljeve. Svakako da ona sa svojim malim brojem ajeta prevazilazi sebe, ali ne prevazilazi svoje mogućnosti koje su ovdje primarne prirode, a to su: buđenje odgovornosti duboko u duši, sa jasnim programom i projektom razvoja ljudskog roda i organizacije na svim nivoima i, naravno, postizanje željenih rezultata, tj. odgoja, obrazovanja, praktikovanje vjerozakona u svim porama ljudske djelatnosti.


 

Islam i globalizacija

0

Islamska misao se kroz povijest susretala sa mnogim tendencijama i izazovima, kao što je pitanje nacije, sekularizma. Jedan od aktuelnih problema islama u svijetu jeste njegov odnos prema globalizaciji. Pojam globalnog sela, inače, prvi je upotrijebio kanadski znanstvenik Marshal Mackluhan. Globalizacija je, prije svega, sihronoizovana ideološka, politička, ekonomska, informacijsko-medijska, kulturna… pojava i pokret planetarnog unificiranja svijeta. Dva toka mišljenja mijenjaju i određuju socijalni, politički, kulturni i religijski reljef savremenog svijeta: globalizam, s jedne, te individualizam i pluralizam, s druge strane. Dva su koncepta koja se danas uočavaju u moćnim medijima, kako Zapada tako i Istoka – koncept globalizacije i koncept sukoba civilizacija. Mnogo toga je rečeno o avanturama čovjeka 20. stoljeća, koje je poznato po upotrebi atomske energije i leta u svemir. Međutim, postoji jedno novo iskustvo od stvarnog značaja sa kojim se suočava čovjek 20. i 21. stoljeća, iskustvo s kojim se njegovi preci nisu suočavali. To nije iskustvo putovanja iz jednog kontinenta u drugi, već putovanja iz jednog religijskog prostora u drugi.

Politički odgoj 3

0

 

Musliman treba znati da on nije kao drugi ljudi i da on ne može živjeti sam bez porodice, džemata, države. On treba biti uvijek svjestan da pripada jednoj velikoj muslimanskoj zajednici, ummetu (zajednici) Muhammedovom s.a.v.s. koji je mnogoljudan i koji živi na ogromnom prostranstvu Zemljine planete. Također, on treba biti svjestan da se njegov islamski politički odgoj razlikuje od svakog drugog odgoja. Tri važne tačke na koje je neophodno ukazati da bi se shvatila suština islamskog političkog odgoja su:

– formiranje političke svijesti kod muslimana;

– najvažnije aktivnosti koje se traže od muslimana u političkoj sferi;

– prava i obaveze vladara i podanika u nastojanju da se postigne Allahova volja i zasluži Njegova pomoć.

Politički odgoj 2

0

 

Sve dok ekonomija neke zajednice bude predstavljala dio njene politike, izrada koncepta ili plana ekonomije će predstavljati sržni dio političke koncepcije te zajednice. Islam je ekonomiji postavio koncepciju koja počiva na stabilnim i čvrstim osnovama koje ne popuštaju i ne mijenjaju se prema mijenjanju vremena i mjesta, a pojedinosti koje se tiču pojedinačnih osnova, povinjavaju se i odgovaraju promjenama samo dok se odvijaju u okrilju opštih izvornih osnova.

Islamske političke osnove mogu se rangirati na sljedeći način:

1) Islam obavezuje da se sistem vladavine zasniva na pravednosti i dobročinstvu.

2) Da se vladanje i upravljanje državom isto tako zasniva na savjetovanju.

3) Obavezuje da se zakoni u okviru sistema napajaju izvorima iz plemenitog Kur'ana i Vjerovjesnikovog s.a.v.s. sunneta, kako bi garantovali da će muslimanska vlast uvijek raditi na ostvarivanju interesa muslimana i otklanjanju njihovih nevolja. Ove opšte osnove su stabilne, a iza njih slijede brojne pojedinosti oko kojih se muslimani proučavanjem mogu usaglašavati vodeći računa da čuvaju temeljne osnove.

Politički odgoj 1

0

Ono što se želi od političkog odgoja kod djece, ili uopšte kod ljudi, jeste pripremanje pojedinca da bude vođen i da vodi, te da ga navikne na mudro planiranje i razborito predviđanje posljedica. To pripremanje zahtijeva udruživanje napora kuće, mekteba, džamije, škole, kluba, ulice i ostalih faktora koji mogu utucati na formiranje političke ličnosti kod čovjeka. Ako ovo može biti poimanje naziva političkog odgoja, strpljivo razmišljanje o tome neizbježno nameće pitanje: šta je islamsko političko organizovanje, ili šta je u shvatanjima ljudi opšta islamska politika?

Nafaka je kod Allaha

0

 

Islamsko vjerovanje uči vjernika da je nafaka u Allahovoj ruci i da je na dunjaluku ne može ništa umanjiti. Mnogo je ljudi koje strah za zalogajom onijemi spram istine, naređivanja dobra i sprječavanja lošeg. Takvi misle da će im oklijevanjem da pomognu istinu nafaka ostati i da će se uvećati. A kada naređuju na dobro ili sprječavaju da se loše čini boje se za nafaku da će se umanjiti, a zaboravljaju da je Allah Uzvišeni Opskrbitelj, Moćni.

Naša prethodna ulema se nije bojala za svoju nafaku, niti za bilo šta za vrijeme svog dunjalučkog života, jer su vjerovali da je nafaka u Allahovoj ruci. Čak su vladari tražili od uleme da surađuju sa njima želeći da ih prevare, ali su odbili to.