Oslobađa čovjeka nepravde
Čisti islam je božanska vjera, ne potčinjava se strastima i željama. Islam je objavio pravdu, zabranio nepravdu, a nepravda je tmina na Sudnjem danu. Allah ju je Sebi zabranio i takvom ju je učio među stvorenjima. Poslanik a.s. je rekao, prenoseći od svog Gospodara, da Uzvišeni Allah kaže: „Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu…“ Suština islamske, božanske akide je izvedena iz toga.
Poslanik a.s. se rasrdio i rekao Usameu jedne prilike: „Zar se zauzimaš u Allahovim propisima?“ Potom je ustao i održao govor: „O ljudi, oni prije vas su zalutali jer su ostavljali uglednog kada bi ukrao, a kada bi ukrao slabić, nad njim bi izvršili propis kazne. Tako mi Allaha, da je Fatima, ćerka Muhammeda, ukrala, Muhammed bi joj odsjekao ruku.“


„Neće nastupiti Kijametski dan sve dok zemljotresi ne budu učestali.“


Dok musliman vjeruje da Allah zna skriveno, da ga motri u svakoj situaciji, ostavit će grijehe jer ukazuju na slabost srca onoga ko ih počini.
Sura El-Hudžurat je medinska sura i ima samo osamnaest ajeta. Ova plemenita sura se još zove sura lijepog ponašanja, kulture, edeba i bontona. Glavna poruka sure temelji se na plemenitim vrlinama ahlaka i lijepog ponašanja. Cilj sure jeste da otvori ljudske vidike ka vjerovanju, vjerozakonu, čovječnosti, da napravi sintezu između srca i razuma i na taj način ostvari svoje plemenite ciljeve. Svakako da ona sa svojim malim brojem ajeta prevazilazi sebe, ali ne prevazilazi svoje mogućnosti koje su ovdje primarne prirode, a to su: buđenje odgovornosti duboko u duši, sa jasnim programom i projektom razvoja ljudskog roda i organizacije na svim nivoima i, naravno, postizanje željenih rezultata, tj. odgoja, obrazovanja, praktikovanje vjerozakona u svim porama ljudske djelatnosti.
Islamska misao se kroz povijest susretala sa mnogim tendencijama i izazovima, kao što je pitanje nacije, sekularizma. Jedan od aktuelnih problema islama u svijetu jeste njegov odnos prema globalizaciji. Pojam globalnog sela, inače, prvi je upotrijebio kanadski znanstvenik Marshal Mackluhan. Globalizacija je, prije svega, sihronoizovana ideološka, politička, ekonomska, informacijsko-medijska, kulturna… pojava i pokret planetarnog unificiranja svijeta. Dva toka mišljenja mijenjaju i određuju socijalni, politički, kulturni i religijski reljef savremenog svijeta: globalizam, s jedne, te individualizam i pluralizam, s druge strane. Dva su koncepta koja se danas uočavaju u moćnim medijima, kako Zapada tako i Istoka – koncept globalizacije i koncept sukoba civilizacija. Mnogo toga je rečeno o avanturama čovjeka 20. stoljeća, koje je poznato po upotrebi atomske energije i leta u svemir. Međutim, postoji jedno novo iskustvo od stvarnog značaja sa kojim se suočava čovjek 20. i 21. stoljeća, iskustvo s kojim se njegovi preci nisu suočavali. To nije iskustvo putovanja iz jednog kontinenta u drugi, već putovanja iz jednog religijskog prostora u drugi. 
Musliman treba znati da on nije kao drugi ljudi i da on ne može živjeti sam bez porodice, džemata, države. On treba biti uvijek svjestan da pripada jednoj velikoj muslimanskoj zajednici, ummetu (zajednici) Muhammedovom s.a.v.s. koji je mnogoljudan i koji živi na ogromnom prostranstvu Zemljine planete. Također, on treba biti svjestan da se njegov islamski politički odgoj razlikuje od svakog drugog odgoja. Tri važne tačke na koje je neophodno ukazati da bi se shvatila suština islamskog političkog odgoja su:
Sve dok ekonomija neke zajednice bude predstavljala dio njene politike, izrada koncepta ili plana ekonomije će predstavljati sržni dio političke koncepcije te zajednice. Islam je ekonomiji postavio koncepciju koja počiva na stabilnim i čvrstim osnovama koje ne popuštaju i ne mijenjaju se prema mijenjanju vremena i mjesta, a pojedinosti koje se tiču pojedinačnih osnova, povinjavaju se i odgovaraju promjenama samo dok se odvijaju u okrilju opštih izvornih osnova.
Ono što se želi od političkog odgoja kod djece, ili uopšte kod ljudi, jeste pripremanje pojedinca da bude vođen i da vodi, te da ga navikne na mudro planiranje i razborito predviđanje posljedica. To pripremanje zahtijeva udruživanje napora kuće, mekteba, džamije, škole, kluba, ulice i ostalih faktora koji mogu utucati na formiranje političke ličnosti kod čovjeka. Ako ovo može biti poimanje naziva političkog odgoja, strpljivo razmišljanje o tome neizbježno nameće pitanje: šta je islamsko političko organizovanje, ili šta je u shvatanjima ljudi opšta islamska politika?
slamsko vjerovanje uči vjernika da je nafaka u Allahovoj ruci i da je na dunjaluku ne može ništa umanjiti. Mnogo je ljudi koje strah za zalogajom onijemi spram istine, naređivanja dobra i sprječavanja lošeg. Takvi misle da će im oklijevanjem da pomognu istinu nafaka ostati i da će se uvećati. A kada naređuju na dobro ili sprječavaju da se loše čini boje se za nafaku da će se umanjiti, a zaboravljaju da je Allah Uzvišeni Opskrbitelj, Moćni.