Sura El-Hudžurat je medinska sura i ima samo osamnaest ajeta. Ova plemenita sura se još zove sura lijepog ponašanja, kulture, edeba i bontona. Glavna poruka sure temelji se na plemenitim vrlinama ahlaka i lijepog ponašanja. Cilj sure jeste da otvori ljudske vidike ka vjerovanju, vjerozakonu, čovječnosti, da napravi sintezu između srca i razuma i na taj način ostvari svoje plemenite ciljeve. Svakako da ona sa svojim malim brojem ajeta prevazilazi sebe, ali ne prevazilazi svoje mogućnosti koje su ovdje primarne prirode, a to su: buđenje odgovornosti duboko u duši, sa jasnim programom i projektom razvoja ljudskog roda i organizacije na svim nivoima i, naravno, postizanje željenih rezultata, tj. odgoja, obrazovanja, praktikovanje vjerozakona u svim porama ljudske djelatnosti.
Ono što se može prepoznati u ovoj suri, tj. ciljevi koje ona profilira su: svijet čistog srca, čiste svijesti, čistog jezika i čiste savjesti. Sura nas svakako uči važnoj činjenici, a to je da čovjek putem sistema i pravila obezbjeđuje sebi zaštitu i sigurnost, tako što usklađuje njegove pokretačke snage i njegovu savjest da budu u međusobnoj ravnoteži, da njegovi osjećaji imaju smjernicu, a ona vodi do Stvoritelja Allaha dž.š.
Ova plemenita sura tretira društvo čiste savjesti, u kome vladaju prava i zakoni za sve isti i za sve primjenjivi bez izuzetaka. U ovom društvu prava i obaveze svakoga su svete i zaštićene.
Ova plemenita sura ima svoja mjerila vrednovanja ljudi, uz duboko uvažavanje svih nacija i naroda. To mjerilo je Božje mjerilo, a ono je oslobođeno svih nedostataka i poremećaja.
Kaže Allah dž.š:
{يا ايهاالذين آمنوا اجتنبوا كثيرا من الظن إن بعض الظن إثم و لا تجسسوا و لا يغتب بعضكم بعضا}
„O vjernici, čuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista prašta i Milostiv je.“ (El-Hudžurat, 12)
Da se ukratko upoznamo šta je to gibet? Definiciju gibeta dao je Muhammed a.s., upitavši jedne prilike svoje ashabe: „Znate li šta je to gibet?“ Ashabi odgovoriše: „Allah i Poslanik najbolje znaju.“ Poslanik onda reče: „Kada spomeneš svoga brata onako kako ne voli, ogibetio si ga!“ Neko je upitao: „Šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je tačno to što kažem o svome bratu?“ Poslanik odgovori: „Ako je tačno što si o njemu rekao – ogibetio si ga, a ako nije – onda si slagao na njega!“ (Hadis prenosi Ebu Hurejre)
Sljedeći hadisi na najbolji način opisuju strahotu kojoj će biti podvrgnuti oni koji ogovaraju.
Od Ebu Seida El-Hudrijja se prenosi da je Muhammed a.s. rekao: „Dok me je Allah za vrijeme Isra-a uzdizao na nebesa vidio sam ljude kako im se sa bokova odsijecaju komadi mesa, a oni to meso jedu. Neko im govori: ‘Jedite meso koje ste jeli od svoje braće!’ Kada sam upitao Džebraila za njih, on mi odgovori: ‘Ovo su ljudi iz tvoga ummeta (naroda) koji su ogovarali ljude.'“
Sada ćemo prikazati primjer ogovaranja, a rezultat tog ogovaranja jeste smrad koji se širi Zemljom, a da ljudi to više i ne osjećaju. U sljedećem primjeru je to decidno objašnjeno.
Džabir b. Abdullah r.a. prenosi kako je jedne prilike za vrijeme Muhammeda a.s. puhnuo snažan vjetar donoseći užasan smrad. Na to Muhammed a.s. reče: „Jedna grupa munafika ogovara drugu grupu muslimana, pa je vjetar na nas nanio taj smrad!“ Neko je u vezi toga upitao mudraca riječima: „Kako se smrad gibeta što ga je nosio vjetar u vrijeme Muhammeda a.s. mogao lako raspoznati, a danas ne može?“ Na to je mudrac odgovorio: „Zato što se gibet danas toliko namnožio da su nam nosevi puni njegovog smrada, pa ga više i nismo u stanju prepoznati!“
Ovaj slučaj je upravo slika naše situacije i današnjice. Mi smo toliko navikli na ogovaranje da nam se čini i pričinjava da svako sijelo i mjesto gdje se ogovara mirom miriše.
Da bi nam stvari bile još jasnije donosimo još jedan primjer.
Putovala je jedne prilike grupa ashaba sa Selmanom el-Farisijom. Umorili su se i sjeli da se odmore, raširili šatore i počeli spremati hranu, dok je Selman spavao. Jedna grupa ashaba je već počela uveliko ogovarati Selmana. Govorili su: „Ovaj čovjek hoće da uđe u već spremljene šatore i da jede već spremljenu hranu.“ Poslali su Selmana da potraži malo hrane u ime njihovo. Kada je došao Poslaniku a.s. i zatražio malo hrane, Poslanik a.s. mu reče: „Kaži im da su oni već jeli!“ Kada im je Selman prenio Poslanikove a.s. riječi, oni s nevjericom počeše uvjeravati Poslanika a.s. kako stvarno nisu jeli, ali Poslanik a.s. ponovo reče: „Da, da vi ste jeli meso vašega brata kada ste o njemu govorili dok je on spavao!“
Zatim je Poslanik a.s. proučio dvanaesti ajet sure Hudžurat: „O vjernici, čuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprašta i Milostiv je.“
Kod pojave ogovaranja, koje je, nažalost, postalo svakodnevnica većine ljudi, ono što je evidentno jeste da mnogima dan počinje sa ogovaranjem i završava se ogovaranjem.
Sljedeći primjer takođe ilustruje našu svakodnevnicu.
Ibrahim b. Edhem je jednom prilikom ugostio neke musafire, pa kada im je postavio hranu, počeli su ogovarati nekog čovjeka, našta im je on rekao: „Oni koji su bili prije nas prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste počeli prvo sa mesom (tj. ogovaranjem).“
Sljedeći primjer takođe ilustruje naša sijela i posjela, ili tačnije rečeno gdje se dvoje sastave treće je izgorjelo.
Prenosi se od Hatima ez-Zahida da je rekao: „Kada se u jednom skupu (medžlisu) nađu tri postupka ili svojstva, znaj da je Allahov rahmet uzdignut od tog medžlisa: kada se govori o dunjaluku, kada se ljudi pretjerano smiju i kada ogovaraju odsutne.“
Sljedeći rivajet ukazuje kakvi bi trebali biti, a da li smo takvi – moramo se zapitati.
Jahja b.Mu`az savjetuje: „Da bi bio jedan od čestitih, počasti vjernika sa tri stvari: Ako im nećeš koristiti, nemoj im ni štetiti; ako ih nećeš obradovati, nemoj ih ni rastužiti, i ako ih nećeš pohvaliti, nemoj ih ni kuditi.“
Još jedan primjer koji odslikava našu svakodnevnicu, a koja se treba u korijenima mijenjati.
Hazreti A`iša je rekla za Safiju: „Dovoljno ti je što je Safijja takva i takva, tj. malog rasta.“ Poslanik a.s. joj je odgovorio: „Rekla si takve riječi koje, kada bi se prosule u more, zamutile bi ga!“ (Hadis prenio Ahmed)
Kada smo kod dvanaestog ajeta iz sure Hudžurat, Uzvišeni Allah nam se obraća sa epitetom vjernika želeći tako da poluči sva naša osjećanja i emocije da bismo ispunili zadatak koji dolazi, a to je udaljavanje od sumnji jer one znaju u većini slučajeva prerasti u teške grijehe. Nemojte istraživati, čačkati po mahanama muslimana, jer ćete i sami na kraju biti žrtve tih mahana. Nemojte ogovarati jedni druge u odsustvu, jer to je ravno jedenju mesa mrtvog brata svoga, a to svi prezirete jer je to užas. U ovom ajetu je napravljeno poređenje ogovaranja i njene štetnosti po ljude sa jedenjem mrtvog mesa brata svoga, pa ako čovjek mrzi da jede mrtvo meso, a da stvar bude još gora i to meso brata svoga, na njemu je da ostavi i da se kloni ogovaranja isto kao što mrzi jesti mrtvo meso, i još dalje od toga. Ajet završava sa „bojte se Allaha“, što bi značilo „bojte se kazne Allahove i klonite se ogovaranja, izvršavajte naređenja Allahova, a klonite se harama. Allah je zaista Milostiv prema onima koji Ga se boje i čine tevbu.