Vijesti

Politički odgoj 3

 

Musliman treba znati da on nije kao drugi ljudi i da on ne može živjeti sam bez porodice, džemata, države. On treba biti uvijek svjestan da pripada jednoj velikoj muslimanskoj zajednici, ummetu (zajednici) Muhammedovom s.a.v.s. koji je mnogoljudan i koji živi na ogromnom prostranstvu Zemljine planete. Također, on treba biti svjestan da se njegov islamski politički odgoj razlikuje od svakog drugog odgoja. Tri važne tačke na koje je neophodno ukazati da bi se shvatila suština islamskog političkog odgoja su:

– formiranje političke svijesti kod muslimana;

– najvažnije aktivnosti koje se traže od muslimana u političkoj sferi;

– prava i obaveze vladara i podanika u nastojanju da se postigne Allahova volja i zasluži Njegova pomoć.

 

„Prava forma vlasti za ljude, prema Kur’anu, jeste ona u kojoj država predaje svoj suverenitet Bogu dž.š. i Njegovom Poslaniku, a tek kasnije prihvata poziciju halife (Allahovog namjesnika na Zemlji) pod vrhovnom vladavinom Pravednog Upravljača.“[1]

Govoreći o poimanju islamskog političkog odgoja, naprijed smo rekli da je politika bavljenje onim što popravlja postojeće stanje. Ona je promišljeno organizovanje i pronicljivo rasuđivanje posljedica. To znači da se političar, kakvog želi islam, radi čijeg odgajanja uspostavlja sistem, zna poduhvatiti onog što će stanje popraviti, unapređujući organizovanje mudrim i pronicljivim predviđanjem posljedica datog stanja.

Odgoj političke ličnosti

 

Musliman nije kao drugi ljudi. O ne može živjeti samo za sebe, čak ni samo za svoju porodicu, svoje društvo ili svoju domovinu, već je on dio velikog islamskog ummeta koji ispunjava mnoge krajeve Zemlje. U skladu s tim, neophodno je da njegovo političko odgajanje bdije nad proširivanjem političkog djelovanja. To je ranije bilo, a tako je i sada, jasan znak na osnovu kojeg se islamski politički odgoj odlikuje nad drugim vrstama političkog odgajanja.

Islamski politički odgoj podrazumijeva da mnoga prava vladara čine dužnosti potčinjenih, a da mnoge dužnosti vladara čine prava potčinjenih, iz čega se može vidjeti da vladarsko izvršavanje svih dužnosti i korištenje svih prava čini bit političkog djelovanja koje je sposobno ljudima osigurati pristojan život.

Islamski politički odgoj radi na sazrijevanju odnosa pretpostavljenog i potčinjenog u društvu, tako što mu propisuje ponašanje, naređivanja dobra i zabranjivanja zla, kao i definisanje položaja vladara i potčinjenog u odnosu na borbu na Allahovom putu, da bi Allahova riječ bila iznad svega.

„Islamski politički odgoj ozbiljno nastoji da u sklopu svoje koncepcije organizovanja ne iscrpljuje pojedinca na račun društva, kao što to čine kapitalistički režimi, već ono zagovara pravednost, ravnomjernost, ostvarivanje prava, štićenje i pojedinca i društva, shvatajući pojedinca neodvojivim od društva na bilo koji način, odbijajući da bude pristrastan za račun bilo koga na štetu nekog drugog. Islamski politički odgoj vodi računa da vlada politika etičkih vrijednosti, da one upravljaju ljudima, pojedincima i grupama, vladarima i potčinjenima. Odstupanje od ovih etičkih standarda vodi politiku nesigurnim i neizvjesnim putem koji može biti poguban, kako za pojedinca tako i za društvo.“[2]

Etičke vrijednosti su stabilne onoliko koliko su stabilna uvjerenja i ibadet u društvu. Prave vrijednosti ostaju vrijednosti u svakom vremenu i na svakom prostoru, jer su božanskog porijekla. Nemoguće je da dođe vrijeme u kojem bi ljudi iskrenost smatrali niskošću, ili čednost, povjerljivost i slične vrline porocima. Isto tako, nikada ne može doći vrijeme u kojem će ljudi laž smatrati vrlinom, ili preljubu, izdajstvo, prevaru i slične niskosti vrlinama. Stabilnost ovih etičkih vrijednosti u islamu i islamskom odgoju počiva na poštivanju ljudskih vrlina i na odstranjivanju poroka. To je ono što čovjeka osposobljava da vodi pristojan ljudski život dostojan njegovog položaja kod Allaha dž.š., budući da ga je Uzvišeni Allah odlikovao nad mnogim stvorenjima. Tako islam čovjeku pruža politički odgoj koji je sigurnost u vođenju javnih i odgovornih poslova i koji je daleko od podvale, prevare, te ostalih ljudskih i šejtanskih spletki i manipulacija.


[1] M.M. Sharif, Historija islamske filozofije, August Cesarec, Zagreb, 1990.

[2] Abdullah Nasih Ulvan, Odgoj djeteta u islamu, preveo: Mustafa Jahić, Aktivna islamska omladima, Sarajevo, 2003.

 

 

 


 

Leave a comment