Dok musliman vjeruje da Allah zna skriveno, da ga motri u svakoj situaciji, ostavit će grijehe jer ukazuju na slabost srca onoga ko ih počini.
Živo srce je ono koje sprječava čovjeka da krši Allahove zabrane. Ko posjeduje živo srce ne krade i ne obmanjuje, već iako je teški siromah pred njim je bezbjedno zlato i srebro.
Čije je srce mrtvo takav uživa u grijesima i srcem se na to navikne kao nevjernik ili grješnik. Iskren musliman, kada se akida usadi u njegovom srcu i zadesi ga trenutak slabosti pa učini grijeh, vrati se pravom putu, probudi se njegovo srce i pohrli pokajanju i traženju oprosta.
Primjeri iz povijesti:
Maiz bin Malik el-Eslemi
Maiz je došao Poslaniku a.s. i rekao: „Allahov Poslaniče, počinio sam blud.“ Poslanik se okrenu od njega. Maiz ponovo reče: „Poslaniče, učinio sam blud.“ Poslanik se okrenu od njega. Kada je posvjedočio četiri puta, Poslanik a.s. ga je pozvao i rekao: „Jesi li ti lud?“ Odgovorio je: „Nisam, Allahov Poslaniče.“ Poslanik ga upita: „Jesi li oženjen?“ Odgovorio je: „Jesam, Allahov Poslaniče.“ Poslanik a.s. reče: „Idite i kamenujte ga.“
Ebu Hanife
Kada je poslao robu Hafs bin Abdur-rahmanu, poslovnom partneru, obavijestio ga je da jedno odijelo ima mahanu, pa da je pojasni ljudima prije nego ga proda. Hafs je prodao robu, zaboravivši da je pojasni. Potrošio je sav novac koji je zaradio na odijelo koje nije bilo u redu. Kaže se da je vrijednost bila 30.000 ili 35.000. Ebu Hanife je zahtijevao da Hafs potraži kupca, ali on ga nije pronašao. Ebu Hanife je prekinuo partnerstvo i odbio da uzme vrijednost tog odijela i podijelio ga je kao sadaku.
Oslobađa čovjeka nepravde
Čisti islam je božanska vjera, ne potčinjava se strastima i željama. Islam je objavio pravdu, zabranio nepravdu, a nepravda je tmina na Sudnjem danu. Allah ju je Sebi zabranio i takvom ju je učio među stvorenjima. Poslanik a.s. je rekao, prenoseći od svog Gospodara, da Uzvišeni Allah kaže: „Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu…“ Suština islamske, božanske akide je izvedena iz toga.
Poslanik a.s. se rasrdio i rekao Usameu jedne prilike: „Zar se zauzimaš u Allahovim propisima?“ Potom je ustao i održao govor: „O ljudi, oni prije vas su zalutali jer su ostavljali uglednog kada bi ukrao, a kada bi ukrao slabić, nad njim bi izvršili propis kazne. Tako mi Allaha, da je Fatima, ćerka Muhammeda, ukrala, Muhammed bi joj odsjekao ruku.“
Abdullah bin Revaha el-Ensari
Poslanik a.s. ga je poslao da raspodijeli plodove Hajbera i da polovina ostane Jevrejima, dok drugu polovinu uzimaju muslimani izvršavajući ugovor koji je Allahov Poslanik a.s. potpisao. Kada je došao na Hajber, Jevreji su pokušali da ga podmite. Ponudili su mu vreću zlata. On im reče: „Allahovi neprijatelji, zar mi nudite mito. Tako mi Allaha, vi ste mi mrzniji od majmuna i svinja, a Muhammed mi je draži od sebe samog, ali to me neće spriječiti da budem pravedan jer je Allah rekao: – O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“
Abdullah je raspodijelio plodove, a da ne učini nepravdu nijednoj strani.
Puni srce smirajem i srećom
Ovo ga čini da se uzdigne iznad sitnih stvari i bezvrijednog razgovora i posla, te da se interesuje za ono što je vrijedno.
Ovo proizvodi požrtvovanost, trud, čak i da uloži svoj život na Allahovom putu želeći ono što je veće od života i zemlje, a to je Džennet. Spomenut ćemo šta je Halid bin Velid rekao rimskom kralju: „Došao sam ti sa ljudima koji vole smrt kao što vi volite život.“
Ljudi ove akide tako spokojno postupaju jer je ovo pravi put, mimo njega nema drugog za ostvarenje Allahovog obećanja: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.“
Sa arapskog preveo: hfz. dr. Almir Pramenković