Islamsko vjerovanje uči vjernika da je nafaka u Allahovoj ruci i da je na dunjaluku ne može ništa umanjiti. Mnogo je ljudi koje strah za zalogajom onijemi spram istine, naređivanja dobra i sprječavanja lošeg. Takvi misle da će im oklijevanjem da pomognu istinu nafaka ostati i da će se uvećati. A kada naređuju na dobro ili sprječavaju da se loše čini boje se za nafaku da će se umanjiti, a zaboravljaju da je Allah Uzvišeni Opskrbitelj, Moćni.
Naša prethodna ulema se nije bojala za svoju nafaku, niti za bilo šta za vrijeme svog dunjalučkog života, jer su vjerovali da je nafaka u Allahovoj ruci. Čak su vladari tražili od uleme da surađuju sa njima želeći da ih prevare, ali su odbili to.
Primjer iz povijesti:
Šejh Seid el-Halbi
Sjeo je, Allah mu se smilovao, jednog dana u džamiji El-Ezhera naslonjen na stub, opruživši noge da se odmori. U džamiju je ušao Ibrahim bin Muhammed Ali, vladar Egipta, i njegove glavešine. Čim ih ljudi ugledaše pohrliše da ga dočekaju, a šejh Seid osta sjedeći, ne pomjerajući se. Ibrahim bin Muhammed Ali je obišao sve dijelove džamije dok nije prošao pored šejh Seida. Stao mu je nad glavom, ali šejh Seid nije na njega obratio pažnju, niti se okrenuo prema njemu. Ibrahim ode svom dvorcu i posla vreću zlata kako bi pridobio naklonost šejh Seida. Kada je Ibrahimov izaslanik došao kod šejha i prenio mu pozdrave vladara, da ga on cijeni i da mu je poslao vreću zlata iz poštovanja prema njemu, šejh se udaljio kao da ga je zmija ujela i reče: „Reci Ibrahimu: Onaj ko pruža nogu ne pruža i ruku.“
Ovako je akida naučila one koji je prihvataju da kažu istinu i da se nikog osim Allaha ne boje.
Oslobađa čovjeka sebičnosti, škrtosti i pohlepe
Čovjek po svojoj prirodi mnogo voli imetak. Zbog svoje velike ljubavi prema imetku čovjek škrtari prema sebi i svom bratu. Poslanik a.s. je pojasnio ljudsku pohlepu i rekao: „Kada bi čovjek imao dvije doline imetka, poželio bi i treću. Njegov stomak samo zemlja može napuniti.“
Ova akida podučava čovjeka da drugima više želi nego sebi, a šta je veće od toga da čovjek žrtvuje svoju hranu i hranu svoje djece zbog gosta. On i njegova porodica prenoće gladni tako da Allah o njemu objavljuje ajet u Kur'anu.
Ebu Hurejre kaže: „Došao je neki čovjek Poslaniku a.s. i rekao: ‘Allahov Poslaniče, gladan sam.’ Međutim, Poslanik a.s. nije kod svojih žena ništa našao. Rekao je: ‘Zar nema čovjeka koji će ugostiti svog brata večeras, Allah mu se smilovao?’ Ustao je jedan ensarija i rekao: ‘Ja ću ga ugostiti, Allahov Poslaniče.’ Otišao je svojoj porodici, rekao da će imati gosta, a žena mu odgovori: ‘Allaha mi, imam hrane samo za dijete.’ Tada joj reče: ‘Kada dijete bude htjelo večerati ti ga uspavaj, ugasi svjetiljku, večeras ćemo prenoćiti gladni.’ Tako je i uradila. Ujutru je ovaj čovjek otišao Poslaniku a.s., a Poslanik a.s. mu reče: ‘Allah se zadivio – ili nasmijao – tom i tom, pa je objavio ajet: – Oni koji drugima žele isto što i sebi, a i samima im je potrebno.“
Primjer iz povijesti:
Ebu Dahdah
Kada je objavljeno: „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti“, Edu Dahda je rekao: „Allahov Poslaniče, Allah traži zajam od nas, a On je neovisan od toga?“ Poslanik a.s. odgovori: „Da, Allah time želi da vas uvede u Džennet.“ Ebu Dahda reče: „Ako dam zajam svom Gospodaru garantuje li mi da će mene, moju suprugu i djecu uvesti u Džennet?“ Poslanik odgovori: „Da.“ Ebu Dahda reče: „Pruži mi ruku.“ Poslanik a.s. mu je dodao ruku, a Ebu Dahda reče: „Imam dva vrta, jedan je u Safili, a drugi u Aliji i, tako Allaha, osim toga nemam ništa. Oba ih dajem Allahu kao zajam.“ Poslanik a.s. reče: „Jedan daj Allahu, a drugi ostavi za sebe i porodicu.“ Ebu Dahda odgovori: „Budi mi svjedok, Allahov Poslaniče, da sam Allahu dao bolji, a to je onaj koji ima 700 stabala palmi.“ Poslanik a.s. reče: „Onda ćete Allah uvesti u Džennet.“
Ebu Dahda ode do supruge koja je bila sa djecom koja mu reče: „Zaradio si, neka ti Allah blagoslovi to što si kupio.“
Odgaja budno srce
Dok musliman vjeruje da Allah zna skriveno, da ga motri u svakoj situaciji, ostavit će grijehe jer ukazuju na slobost srca onog ko ih počini.
Živo srce je ono koje sprječava čovjeka da krši Allahove zabrane. Ko posjeduje živo srce ne krade i ne obmanjuje, već iako je teški siromah pred njim je bezbjedno zlato i srebro.
Čije je srce mrtvo takav uživa u grijesima i srcem se na to navikne kao nevjernik ili grješnik. Iskren musliman kada se akida usadi u njegovom srcu i zadesi ga trenutak slabosti pa učini grijeh, on se vrati pravom putu, probudi se njegovo srce i pohrli pokajanju i traženju oprosta.
Primjeri iz povijesti:
Maiz bin Malik el-Eslemi
Maiz je došao Poslaniku a.s. i rekao: „Allahov Poslaniče, počinio sam blud.“ Poslanik se okrenu od njega. Maiz ponovo reče: „Poslaniče, učinio sam blud.“ Poslanik se okrenu od njega. Kada je posvjedočio četiri puta, Poslanik a.s. ga je pozvao i rekao: „Jesi li ti lud?“ Odgovorio je: „Nisam, Allahov Poslaniče.“ Poslanik ga upita: „Jesi li oženjen?“ Odgovorio je: „Jesam, Allahov Poslaniče.“ Poslanik a.s. reče: „Idite i kamenujte ga.“
Ebu Hanife
Kada je poslao robu Hafs bin Abdur-rahmanu, poslovnom partneru, obavijestio ga je da jedno odijelo ima mahanu, pa da je pojasni ljudima prije nego ga proda. Hafs je prodao robu, zaboravivši da je pojasni. Potrošio je sav novac koji je zaradio na odijelo koje nije bilo u redu. Kaže se da je vrijednost bila 30.000 ili 35.000. Ebu Hanife je zahtijevao da Hafs potraži kupca, ali on ga nije pronašao. Ebu Hanife je prekinuo partnerstvo i odbio da uzme vrijednost tog odijela i podijelio ga je kao sadaku.
Oslobađa čovjeka nepravde
Čisti islam je božanska vjera, ne potčinjava se strastima i željama. Islam je objavio pravdu, zabranio nepravdu, a nepravda je tmina na Sudnjem danu. Allah ju je Sebi zabranio i takvom ju je učio među stvorenjima. Poslanik a.s. je rekao, prenoseći od svog Gospodara da Uzvišeni Allah kaže: „Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu…“ Suština islamske, božanske akide je izvedena iz toga.
Poslanik a.s. se rasrdio i rekao Usameu jedne prilike: „Zar se zauzimaš u Allahovim propisima?“ Potom je ustao i održao govor: „O ljudi, oni prije vas su zalutali jer su ostavljali uglednog kada bi ukrao, a kada bi ukrao slabić, nad njim bi izvršili propis kazne. Tako mi Allaha, da je Fatima, ćerka Muhammeda, ukrala, Muhammed bi joj odsjekao ruku.“
Abdullah bin Revaha el-Ensari
Poslanik a.s. ga je poslao da raspodijeli plodove Hajbera i da polovina ostane Jevrejima, dok drugu polovinu uzimaju muslimani izvršavajući ugovor koji je Allahov Poslanik a.s. potpisao. Kada je došao na Hajber, Jevreji su pokušali da ga podmite. Ponudili su mu vreću zlata. On im reče: „Allahovi neprijatelji, zar mi nudite mito. Tako mi Allaha, vi ste mi mrzniji od majmuna i svinja, a Muhammed mi je draži od sebe samog, ali to me neće spriječiti da budem pravedan jer je Allah rekao: – O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“
Abdullah je raspodijelio plodove, a da ne učini nepravdu nijednoj strani.
Puni srce smirajem i srećom
Ovo ga čini da se uzdigne iznad sitnih stvari i bezvrijednog razgovora i posla, te da se interesuje za ono što je vrijedno.
Ovo proizvodi požrtvovanost, trud, čak i da uloži svoj život na Allahovom putu želeći ono što je veće od života i zemlje, a to je Džennet. Spomenut ćemo šta je Halid bin Velid rekao rimskom kralju: „Došao sam ti sa ljudima koji vole smrt kao što vi volite život.“
Ljudi ove akide tako spokojno postupaju jer je ovo pravi put, mimo njega nema drugog za ostvarenje Allahovog obećanja: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi griješnici.“
Prijevod sa arapskog: dr. hfz. Almir Pramenković