PITANJE: Da li je dozvoljeno u toku putovanja, kada se skraćuju četvororekatni farzovi, skratiti i vitr i klanjati ga sa manje od tri rekata. Ukoliko jeste, koji je to broj rekata i kako da osoba postupi u tom slučaju?
ODGOVOR: Vitr namaz, po mišljenju imama Ebu Hanife, spada u kategoriju obaveznih namaza na stepenu vadžiba, kao što je slučaj sa bajramima, a to znači da po svojoj obaveznosti nije na stepenu pet dnevnih namaza.
Imami Ebu Jusuf i Muhamed, učenici Ebu Hanifini, kao i većina islamske uleme, vitr tretira pritvrđenim sunetom, obzirom da je broj obaveznih namaza koji se spominju u hadisima Poslanika a.s. pet dnevnih namaza.
Međutim, bez obzira na ovo razilaženje, sva pomenuta islamska ulema se slaže da je vitr namaz kojeg pripadnik islama, koji je pametan i punoljetan, ne smije izostavljati, već ga mora obavljati u njegovom vremenu, a ono nastupa sa vremenom jacije namaza i traje sve do zore.
Znači da se može klanjati odmah prilikom nastupanja jacijskog vremena, nakon jacije namaza, a može se ostaviti i klanjaati u bilo kojem vremenu prije nastupanja zore.
Brojni su hadisi iz kojih se zaključuje da vrijeme vitra traje sve do zore. Ovom prilikom ćemo spomenuti jedan kojeg prenosi Ebu Seid, a bilježe ga mnogi, u kojem Poslanik a.s. kaže: „Klanjajte vitr prije nego što osvanete.“
Ono što se takođe posebno naglašava, kada je riječ o vremenu vitra, jeste da on bude zadnji namaz kojeg osoba klanja u noći. Poslanik a.s. kaže: „Neka vaš zadnji namaz u noći bude vitr“, a to znači da onaj koji planira klanjati dobrovoljne namaze u noći neće klanjati vitr nakon jacije namaza, već će ga odložiti i obaviti nakon svih planiranih nafila, prije zore.
Vitr se neće ponavljati ukoliko osoba nakon njegovog obavljanja klanja neku od nafila, jer Poslanika a.s. kaže: “Nema dva vitra u jednoj noći.“
Što se tiče broja rekata vitr namaza, islamska ulema ima različite stavove. Hanefije smatraju da vitr ima tri rekata, koji će se klanjati sa jednim predavanjem selama na kraju. Prilikom obavljanja tri rekata vitra lijepo je da, nakon Fatihe, ukoliko osoba zna, na prvom rekatu uči suru E’ala, na drugom suru Kafirun, a na trećem Ihlas, gdje će, nakon što završi sa učenjem, a prije nego što ode na rukuu, donijeti tekbir i proučiti kunut dovu, a nakon toga učiniti rukuu i sedždu i predati selam.
Po pitanju broja rekata vitra postoje i drugačija mišljenja kod islamske uleme. Naprimjer, malikije smatraju da vitr ima samo jedan rekat, koji će se klanjati nakon dva zadnja rekata jacijskog suneta. Hanbelije takođe smatraju da se vitr može klanjati sa jednim rekatom, a da klanjanje tri rekata ne smeta. Šafije su mišljenja da najmanji broj rekata vitra jeste jedan rekat, a najveći jedanaest.
Shodno pomenutim mišljenjima, vitr namaz se odlikuje posebnim propisima, tako da se na njega ne mogu primijeniti svi propisi koji se tiču pet dnevnih namaza. Tako je i kada je riječ o skraćivanju. Islamska ulema ne spominje skraćivanje vitra kao mogućnost, jer je skraćivanje propis koji se tiče samo četvororekatnih farzova. Ono što je pitanje razilaženja, kako smo vidjeli, jeste broj rekata, tako da u izuzetnim okolnostima, kada osoba skraćujući farzove klanja u prevoznom sredstvu ili je na putu, pa je u žurbi, može postupiti u skladu sa mišljenjima Imami Malika, Ahmeda i Šafije i klanjati jedan rekat, na kojem će nakon nijeta i tekbira proučiti subhaneke, euzubillu, bismillu, fatihu, jednu suru, a nakon toga donijeti tekbir i proučiti kunut dovu i završiti ostatak namaza. Ono što je važno napomenuti jeste da osoba to čini zbog nekog opravdanog razloga, a ne radi ličnog olakšanja i želje da primjenjuje ono mišljenje u kojem nalazi manji broj rekata. Allah dž.š. je Onaj koji dobro poznaje namjere i situacije svakoga čovjeka, tako da će svako odgovarati shodno njima.
PITANJE: Kako postupiti prilikom naklanjavanja namaza, posebno kada je riječ o većem broju propuštenih namaza?
ODGOVOR: Uzvišeni Allah dž.š. je namaz učinio strogom obavezom svakog pametnog i punoljetnog pripadnika islama, koju mora izvršiti u propisanom vremenu.
Ovom prilikom nećemo govoriti o posljedicama neobavljanja namaza, obzirom da pitanje to ne obuhvata, već ćemo se ograničiti na postupanje prilikom nadoknade propuštenih namaza.
Može se dogoditi da osoba, zbog nekog opravdanog razloga, propusti namaz, kao što je zaborav, san, zauzetost neodložnim poslom i slično. Poslanik a.s. kaže: “Ko ispusti namaz zbog sna ili zaborava, neka ga obavi kada ga se sjeti, jer to je njegovo vrijeme.“ Takođe se prenosi da Poslanik a.s. na dan bitke na Handeku, zbog zauzetosti, nije stigao obaviti četiri namaza, pa ih je nakon toga nadoknadio po redosljedu i rekao: „Klanjajte onako kako vidite da ja klanjam.“
Iz citiranog se može zaključiti da je potrebno nadoknaditi propuštene namaze, koji nisu obavljeni zbog nekog opravdanog razloga, a takođe i da je prilikom naklanjavanja potrebno voditi računa o redosljedu, tako da će se prije namaza u čijem se vremenu nalazimo naklanjati ono što je propušteno, pa tek onda će se klanjati namaz čije je vrijeme nastupilo. Tako će se postupiti sve dok ne postoji opasnost da istekne vrijeme namaza u čijem se vremenu nalazimo. U tom slučaju će se dati prednost tom namazu kako ne bi isteklo i njegovo vrijeme. Voditi računa o redosljedu potrebno je sve dok broj propuštenih namaza nije veći od pet. U slučaju da broj bude veći, onda je dozvoljeno naklanjavati namaze ne vodeći računa o redosljedu.
Ukoliko je osoba propustila veliki broj namaza, kao npr. da nije klanjala godinama, pa je počela klanjati, npr. u svojoj 30., 40. ili kasnijoj godini života, neće nadoknađivati sve propuštene namaze od dana njenog punoljetstva, već će moliti Allaha da joj oprosti i obavljat će što više nafila. Uzvišenom Allahu nisu bitne brojke namaza, već iskreno i čvrsto prihvatanje i slijeđenje vjere, kada, ukoliko se dogodi, čovjek može očekivati milost i oprost Gospodara za ono što je učinjeno prije.