PITANJE: Naš čitalac A. Admir nam se obratio sa nekoliko pitanja vezanih za pričanje viceva, gdje, između ostalog, pita: „Da li je dozvoljeno pričanje viceva; ko su likovi: Mujo, Fata, Haso i Huso; da li je moguće da se kroz pomenute likove planski omalovažavaju Poslanik a.s. i njegova porodica, a kroz njih i islam?“
ODGOVOR: Postoji nekoliko nezaobilaznih likova i imena kod onih koji smišljaju i pričaju viceve, posebno ako je riječ o nemuslimanima, a to su prethodno spomenuta imena, koja, uglavnom, kada se na njih naiđe, odmah se zna da vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, nemoralnost, ili neku drugu negativnost. Skoro da ne postoje vicevi sa pomenutim likovima koji imaju za cilj da ukažu na neku pozitivnost pomenutih likova.
A sa druge strane, likovi poput Perice i sl.. skoro uvijek imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.
O čemu se zapravo radi? Da li je riječ o slučajno izabranim imenima i likovima, ili se radi o smišljenom načinu ismijavanja pripadnika islama i njihovih vjerskih autoriteta?
Vicevi nisu jedini oblik ukazivanja na zaostalost pripadnika islama. Ako se pažljivo analiziraju udžbenici za osnovnu školu, posebno za početne razrede, vrlo često se može naići da, kada se upotrijebe muslimanska imena, ukazuje se na neki fizički posao, kao npr. nošenje džakova, kopanje itd. Skoro se uopšte ne može naići da je sa muslimanskim imenom vezan neki uspješan čovjek, naučnik i sl.
Ono što je žalosno jeste da veoma mali broj muslimana razmišlja o pomenutim temama. Naprotiv, mnogi se oduševljavaju i raduju slušanju pomenutih viceva, sami ih prenose drugima, ne razmišljajući o stvarnoj poruci istih.
Mnogo je muslimanskih imena koja su mogla biti upotrijebljena umjesto prethodno pomenutih. Međutim, to se nije desilo. Odabran je baš Mujo, a Mujo je simbol muslimana, jer se vrlo često može naići da se u međusobnom razgovoru, kada se za nekog hoće reći da je dobar musliman, kaže da je dobar Mujo i sl. Takođe, Mujo može biti i skraćenica od Muhamed, što je ime posljednjeg Božjeg poslanika, gdje se preko omalovažavanja Muja omalovažava i ismijava Muhamed a.s.
Isto je i sa Fatom, Hasom i Husom, jer su to skraćena imena članova porodice Muhameda a.s. Naime, Fata je skraćenica od imena Fatima, a ona je bila voljena kćerka Poslanika a.s. Njeni sinovi, unuci Poslanika a.s., zvali su se Hasan i Husein, što ukazuje na veliku sličnost između pomenutih imena i glavnih likova u vicevima.
Imajući u vidu da se ništa ne dešava samo od sebe, to jest slučajno, već da se sve stvari koje se dešavaju događaju planski i sa određenim ciljem i porukom, nameće se zaključak da se kroz viceve sa pomenutim likovima želi ukazati na nazadnost i retrogradnost islama kao vjere, a uz to i glupost i zaostalost njegovih najodabranijih i najčistijih sljedbenika, što ima za cilj one koji sve to slušaju navesti na to da, ako su nemuslimani, shvate da su muslimani glupi i zaostali, a ako se radi o muslimanima, da se u njima javi osjećaj stida što pripadaju vjeri kojoj pripadaju pomenuti likovi.
Naravno, sve prethodno rečeno nekome može izgledati kao pretjerivanje, međutim, neka se svako zapita zašto nije upotrijebljeno neko drugo muslimansko ime, nego baš pomenuta; zašto se za pomenute likove uvijek veže negativna osobina; zašto se uopšte upotrebljavaju pomenuta imena u vicevima, kada se zna da su muslimani manjina u državi u kojoj živimo i okolini, te da je mnogo više nemuslimanskih imena koja se mogu upotrebljavati u vicevima, ukoliko je njihov cilj samo da se nasmiju slušaoci i ništa drugo!?
Sve prethodno rečeno, u najmanju ruku, pobuđuje veliku sumnju da se radi o smišljenom planskom udaru na islamske likove, a kroz njih i na vrijednosti vjere islama.
Kada je riječ o prenošenju i slušanju pomenutih viceva, savjetovao bih svakom muslimanu da bude svjestan prethodno rečenog i da ne učestvuje u svemu tome, to jest da ne dozvoli da nesvjesno učestvuje u nečemu što njega i njegovu vjeru omalovažava. Islam ne zabranjuje smijanje, ali zabranjuje da se u tom smijanju ismijavamo na bilo čiji račun, ili ga omalovažavamo, tako da se može reći da su vicevi koji sadrže veličanje harama, ismijavanje bilo koga u osnovi zabranjeni, tako da je to još jedan razlog da ih musliman izbjegava.
Musliman može naći razlog za smijeh, može se šaliti sa drugim ljudima, ali to ne smije biti nešto što će drugu osobu uznemiriti i povrijediti, jer se prenosi da je i sam Poslanik a.s. ponekad, želeći nasmijati svoje ashabe, smišljao duhovite šale, koje nisu omalovažavale nikoga, a mamile su osmjehe mnogih.
PITANJE: Da li je dozvoljeno korišćenje tuđe pomoći i prepisivanje na polaganju ispita?
ODGOVOR: Prvi objavljeni kur'anski imperativ Muhamedu a.s. jeste „Uči“, što sasvim dovoljno ukazuje na važnost učenja i naučnog napredovanja, tako da nije potreban nikakav dodatni komentar koji bi potvrdio pomenutu činjenicu.
Polaganje ispita, bilo da je pisano ili usmeno, jeste način da se pokaže nivo usvojenosti sadržaja, odnosno utvrdi stepen znanja u različitim naučnim oblastima.
Imajući u vidu kur'anski imperativ o obavezi učenja i izučavanja, može se zaključiti da je dužnost svakog muslimana da pomenutu naredbu Allaha dž.š. ispuni, u skladu sa svojim mogućnostima, a posebno je ta dužnost izražena kada je riječ o učeniku ili studentu.
Prepisivanje ili korišćenje tuđe pomoći na ispitima jeste oblik krađe i prevare, što ne priliči pripadniku islama. Poslanik a.s. kaže: „Ko nas vara, taj nam ne pripada“, tako da pravi musliman neće sebi dozvoliti da na ispit dođe nespreman, a ukoliko se to i desi, sebi ni u kom slučaju neće dozvoliti da učestvuje u prevari i krađi tuđeg znanja.
Možda mnogima ne izgleda mnogo strašno prepisivanje ili varanje na ispitima, međutim, stvar nije u suštini bezazlena. Zamislite takvu osobu koja završi fakultet, položi potrebne ispite, dobije diplomu i stekne zvanje stručnjaka u određenoj naučnoj oblasti, a uz to i posao u toj naučnoj oblasti. Zapitajmo se koliko će vremena proteći i šta će sve biti posljedice posla kojeg obavlja bez znanja. Zamislite ljekara koji „liječi“ pacijenta, a koji je ključne ispite položio bez znanja. Kakav će biti ishod takvog liječenja, ili nekog drugog stručnjaka? Da li bi neko, znajući da svoje zvanje nije stekao marljivim radom, prihvatio da ga takav liječi, ili mu pomaže u različitim problemima!? Normalan i trijezan sigurno ne bi.