Svakodnevno se susrećemo sa činjenicom da su muslimani u svijetu sve manje poželjni. Na radnim mjestima, u društvu ili u bilo kojoj drugoj životnoj situaciji stavlja se na prvo mjesto pitanje nacionalne opredijeljenosti. Iako danas svi govore o demokratiji, međusobnoj toleranciji i poštivanju ljudskih prava, sve se više u svijetu stvaraju, na nacionalnoj bazi zasnovane, grupe društava koje se izoluju i odbacuju sve one koji su drugačiji, koji drugačije izgledaju, koji imaju drugačije shvatanje života, drugačiju boju kože, koji su druge vjere.
Nažalost se ta diskriminacija najviše primjećuje prema muslimanima. Danas se mnogi muslimani u svijetu ustručavaju da otvoreno ispolje svoju vjersku opredijeljenost, pogotovo oni koji žive van granica svoje zemlje, jer je islam kao vjera zbog nekih takozvanih „muslimana“ potpuno izopačen. Zato se svi muslimani upoređuju i izjednačavaju sa nekim samozvanim muslimanima, koji uopšte ne djeluju u duhu islama, već koriste vjeru da bi ostvarili neke svoje lične interese, pune mržnje i nepravde. Takva situacija donosi strašne posljedice unutar muslimanskog društva širom svijeta.
Diskriminacija kao uzrok asimilacije
Jedna mlada Bosanka E.H. koja živi u Beču govori kako je na radnom mjestu imala uvijek dobre radne odnose i primjernu kolegijalnost, dok jednom prilikom nije iznijela svoju vjersku pripadnost. Nakon toga su kolegijalni odnosi postajali hladni i distancirani. E.H. kaže da su joj često postavljali smiješna pitanja, kao: zašto ona nije pokrivena ili umotana, zašto žene muslimanke nemaju nikakvih prava… Sve je to dokaz nedovoljnog obrazovanja ljudi i nepoznavanja drugih kultura i religija. Ljudi diskriminiraju druge ne znajući, ustvari, ništa o njima. Kada je jednu prijateljicu pitala zašto je to tako, ona joj je rekla da, ustvari, niko nema ništa lično protiv nje, ali da se, nažalost, zbog loših pojedinaca i nedovoljnog obrazovanja danas svi ljudi bacaju u jedan koš. Tako su svi muslimani „loši“ zbog pojedinaca koji kvare ugled te vjere. Naravno da svi ljudi ne misle isto, ali onima koji su takvog shvatanja teško je dokazati da to nije istina. E.H. govori kako od tada izbjegava razgovore o vjeri i kako joj je to postala, na neki način, neprijatna tema. Neprijatna tema upravo zbog onih ljudi koji su ukaljali ugled svih muslimana širom svijeta, onih zbog kojih se pravi, iskreni vjernici danas i najviše stide.
Udajom ka asimilaciji
Zbog takvih okolnosti naše mlade i lijepe Bosanke po svijetu se, nažalost, sve više udaju za pripadnike drugih vjeroispovijesti, odgajaju svoju djecu po principima i pravilima drugih vjera i na kraju potpuno gube svoj nacionalni identitet. Još strašnija je činjenica što bosanska djeca koja se rađaju i odrastaju širom svijeta ne uče svoj maternji jezik, što je odraz roditeljskog nemara i možda tog straha da budu odbačeni od okoline u kojoj se nalaze i žive, pa se oni njoj prilagođavaju na svaki mogući način, gazeći svoj ponos i porijeklo i žrtvujući se do maksimuma. To je velika greška, jer tim postupkom i sami počinjemo negirati sebe, svoju kulturu, religiju i nacionalnost.
O tome svjedoči i majka Bosanka H.P. iz Dortmunda koja je, želeći da je sredina u kojoj živi prihvati, svoje dijete odgajala isključivo na njemačkom jeziku. Njen sin D.P. danas ima šesnaest godina, a svoj maternji jezik nikada nije naučio. H.P. kaže da se danas zbog takvog svog postupka strašno kaje i da, ustvari, i nije bilo stvarne potrebe za takvim činom, te da je ona više umislila da treba tako postupiti. To je još jedan u nizu dokaza naše slabosti i nehata.
Mi muslimani, Bošnjaci, moramo čuvati svoj nacionalni identitet bilo gdje da se nalazimo u svijetu. Ne smijemo zaboraviti svoje korijene, svoje nane, djedove i pradjedove, svoje hrabre borce koji su život i mladost žrtvovali za ovu zemlju, ne smijemo se odricati onog što je dio svakog od nas… Zapamtimo, ma gdje god se nalazili, naša domovina je dio nas, u svakom našem činu, pokretu, uzdahu i osmijehu… Ona je dio nas i ne smijemo je poricati, inače su sve žrtve rata, šehidi, brojni poginuli, silovani i mučeni bili uzaludne žrtve borbe za opstanak nacionalnog identiteta i naše domovine Bosne i Hercegovine.