Kaže Uzvišeni Gospodar: „I trošite svoj imetak na Božjem putu i nemojte se vlastitim rukama bacati u propast; i činite dobra djela, jer Allah zaista voli one koji čine dobra djela.“ (Al-Bakara, 195)
Uzvišeni Gospodar je povjerio čovjeku određenu ulogu na Zemlji, pa je zato čovjek dužan da prethodno razmisli o svakom svom poslu i akciji prije nego što je učini, jer čovjek ne raspolaže svojim životom, pa mu je zato naređeno da razmisli dobro prije li uradi neki posao. Kao što nam ajet preporučuje da svoj imetak ne žalimo dati u svrhe koje vode Allahovom zadovoljstvu, a pogotovu kada se radi o davanju zekata legalnoj Islamskoj zajednici, ajet ukazuje na opasnost davanja i pomaganja svega što vodi protiv Allahovih interesa na Zemlji, jer takav odnos može biti koban i opasan po onoga ko ne pazi gdje mu pare odlaze i koga pomaže. Ajet, dakle, ukazuje da je osnova našeg ponašanja činjenje dobrih djela, jer kako dalje ajet objašnjava, oni koji rade poslove koji vode Allahovom rizaluku i zadovoljstvu – miljenici su Njegovi.
Dakle, sve ovo ukazuje da je islam vjera razuma, koja od čovjeka traži da živi u punom skladu sa prirodnim zakonima.
Važno je napomenuti da su određene dužnosti čovjeka prema Allahu u istoj mjeri i dužnosti prema sebi. Ovdje se prvenstveno misli na namaz, post i druge ibadete, jer svrha i ciljevi ovih ibadeta jesu jačanje duhovne veze čovjeka sa Gospodarom i konstantno očuvanje te veze tokom čitavog života. Svrha namaza jeste odvraćanje od ružnih djela i nepristojnog ponašanja. Ako ovi ibadeti ne ostvaruju ovaj efekat u nama, onda naša srca su duboko u krizi, da ne kažemo da su bolesna.
U tom smislu, kaže Uzvišeni Gospodar: „Čitaj Knjigu koja ti je objavljena i klanjaj namaz. Zaista namaz čuva čovjeka od nepristojnih i zabranjenih djela. A, uistinu, je sjećanje na Allaha najveća krepost; Allah zna šta vi radite.“ (Ankebut, 45)
Ajet se završava prijetnjom i upozorenjem, u smislu: „Vi klanjajte, a Ja znam kakvi su vaši namazi, da li vas oni udaljuju ili primiču Božjoj milosti.“
Zašto se ne zapitamo koliko je naših dnevnih namaza primljeno, koliko smo danas puta „gađani“ svojim sopstvenim namazima, zašto se ne zapitamo šta je uzrok da ne osjećamo kada nam namazi nisu primljeni?
Ako ove dužnosti prema Uzvišenom Gospodaru ne obavljamo odgovorno i korektno, onda nam sve ostale dužnosti manjkaju.
Kur´an govori skoro u svakom svom poglavlju o dužnostima i obavezama prema ostalim ljudima i prema zajednici kao krovnoj instituciji. Dakle, sve je regulisano: odnosi prema drugim ljudima,odnosi prema djeci, siročadi, roditeljima, bračnom drugu, nevoljnjima, u svakodnevnom ponašanju i ophođenju, a posebno se stavlja akcenat na ispunjavanje obaveza. Citirat ćemo jedan od ajeta koji daje jasnu sliku uloge čovjeka u ibadetima, tj. u islamu. Kaže Uzvišeni Gospodar: „Ne sastoji se pobožnost u tome da vi svoja lica okrećete prema istoku ili zapadu. Pobožan je onaj koji vjeruje u Allaha, Sudnji dan, meleke i Knjigu, i poslanike, i koji svoj imetak iz ljubavi prema Allahu dijeli svojim bližnjim, siročadima i siromasima, putnicima (bez sredstava), prosjacima, te za otkup robova; koji obavlja namaz i daje zekat; koji izvršavaju obaveze koje su preuzeli; i koji su strpljivi u nevolji i bijedi i u borbi s neprijateljem; to su oni koji su iskreni i bogobojazni.“ (Al-Bakara, 177)
Ovaj ajet jasno ukazuje na važnu komponentu kojom treba da se kiti svaki čovjek, a to je bogobojaznost. Ako bogobojaznosti nema u svim našim radnjama, odnosima jednih prema drugimai u našim namjerama i mislima, onda sva naša djela dovodimo u pitanje. Ajet poručuje da u svemu što udjeljujemo moramo imati čistu namjeru i nijet, što znači da sve što dajemo i žrtvujemo činimo u ime Svevišnjega. Ako to udjeljivanje bude u ime bilo kakvih dunjalučkih ciljeva, da se vidi šta daje, ili pomaže stranu koja se bori da Allahova riječ bude donja, od takvih davanja i udjeljivanja nema ništa, to je bacanje imetka za koji ćemo biti pitani, kako smo ga zaradili i u kakve svrhe smo ga udijelili.
Moramo se pripremati da damo dževab na svako pitanje, u Danu u kome nema dunjaluka i njegovih intriga. Moramo se pripremati za Dan kada će se izvršiti analiza svih ljudskih djela, za Dan kada čovjek neće imati šansu da bilo šta prikrije ili izbjegne. To će biti Dan sukoba namjera. A pobjednici su, kako stoji u završetku ovog ajeta, oni koji su iskreni i bogobojazni.
Dr. Mehmed-ef. Mešić