عن أبي هريرة ، رضي الله عنه ، قال : قال رسول الله صلى الله عليه وسلم : من أصبح منكم اليوم صائما ؟ قال أبو بكر رضي الله عنه : أنا . قال : فمن تبع منكم اليوم جنازة ؟ قال أبوبكر : أنا . قال : فمن أطعم منكم اليوم مسكينا ؟ قال أبو بكر رضي الله عنه : أنا . قال : فمن عاد منكم اليوم مريضا ؟ قال أبو بكر رضي الله عنه : أنا . فقال رسول الله صلى الله عليه وسلم :
ما اجتمعن في امرئ ، إلا دخل الجنة
Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: „Pitao je Poslanik Muhamed a.s.: „Ko je od vas osvanuo kao postač?”
Javio se Ebu Bekr i rekao: „Ja.” Zatim je ponovo upitao Muhamed a.s.: „A ko je od vas danas pratio dženazu?” Opet se javio Ebu Bekr i rekao: „Ja.” Upitao je ponovo: „Ko je od vas nahranio siromaha?” Ebu Bekr se opet javio. Poslanik a.s. je zatim upitao: „A ko je od vas obišao bolesnika?” Ebu Bekr je ponovo progovorio potvrđujući da je i to on uradio. Poslanik a.s. je zatim rekao sljedeću rečenicu: „Neće se ove stvari sastaviti kod čovjeka, a da ga neće uvesti u Džennet.”
Ovaj hadis nam na slikovit način opisuje kako je Poslanik a.s. podsticao na činjenje dobrih djela, ukazujući na jednu od veličanstvenih dimenzija islama, a to je humanost. Islam kao vjera umjerenosti i srednjeg puta na veličanstven način usmjerava čovjeka ka postizanju univerzalnih vrijednosti. Umjerenošću i jednakom zastupljenošću svih dijelova ljudskog bića, garantuje se ravnomjeran i ispravan razvoj čovjeka. Sve ovo se postiže tako šte će se jednako dati prostora duši kao i tijelu, ili duhovnosti i materiji. Ako bi se jednoj od ove dvije komponente čovjeka dala prednost, zasigurno bi to rezultiralo mnogim komplikacijama i posljedice pi bile fatalne. Stanje u kome se nalazi „savremeni“ čovjek i društvo to nam i potvrđuje. U materijalnom izobilju mnogi ljudi nisu našli sreću i stanje njihovog duha nije na zadovoljavajućem nivou. Često se i u materijalno jakim i bogato egzistirajućim društvima taj gubitak najviše osjeća. Kako riješiti taj problem? Kako zadovoljiti čovjeka, a da to ne bude na uštrb nečega ili nekoga?
Najbolje rješenje nam nudi islam, a ono je najbolje opisano u ovom veličanstvenom hadisu.
Čovjek će svoje ushićeno biće smiriti postom. Post je ovdje spomenut kao vrhunac odricanja i skrušenosti. Kada posti, čovjek daje snagu duhovnoj komponenti. Zato Uzvišeni toliko podstiče na post, pa ga čak i Sebi pripisuje i kaže: „Post je Moj i Ja ću za njega nagraditi.“
Zatim, spominje dženazu i ukazuje na drugu dimenziju vjere, a to je društvena dimenzija islama. Čovjeku nije preporučeno da sam živi, radi i boravi. Nije mu čak preporučeno da sam ibadeti, pa je otuda namaz vrjedniji ako je u džematu. Samoća ubija čovjeka, zatvara ga i guši njegovu prirodu. Islam je i to izliječio i u mnogim propisima naložio okupljanje, udruživanje, solidarnost. Pomenuta solidarnost je najvažnija u teškoćama, a smrtni slučaj je svakako jadan od najtežih detalja u postojanju porodice i čovjeka. Zato islam nalaže da se u tim trenucima obilazimo, pomažemo, tješimo. Zbog toga je u najvrjednija djela spomenuto i prisustvo, klanjanje i praćenje dženaze.
Islam je, također, posvjetio potrebnu pažnju sirotinji. Kada bi se primijenila sva pravila i podsticaji islama na rješavanju problema siromaštva, zasigurno ne bi bilo onih koji su gladni i u bijedi. Islam kroz instituciju zekata, sadake i ostalih davanja podstiče da se ovoj kategoriji olakša stanje i umanje posljedice. Ovaj hadis nam dodatno ukazuje koliku pažnju islam pridaje ovoj kategoriji stanovništva. Pomaganje sirotinje se zato spominje kao jedan od načina za ulazak u Džennet.
Svakako da je bolest nešto što se mnogima dešava, ili svojim nemarom ili prosto sudbinom. Bez obzira kako došla, sa bolešću se mora suočiti i za nju tražiti lijeka. Poslanik a.s. je u mnogim hadisima isticao da za svaku bolest ima lijeka i da se on mora tražiti. Potvrda ovom hadisu je i činjenica da se za svaku bolest u istoriji našao lijek i da će se za sadašnje dosad neizlječive bolesti, također, naći lijeka. Ono što svakako trebamo imati na umu jeste neophodnost da se bolesniku pomogne. Pomoć u bolesti spada u najvrjednija djela. Čak se u mnogim hadisima i put u cilju posjete bolesniku blagosilja. Spominjanje pomoći bolesniku, kao jedno od djela koja uvode u Džennet, ukazuje koliku pažnju islam pridaje toj tematici.
Bolest ne smijemo shvatiti kao Allahovu kaznu prema čovjeku. Naprotiv, Poslanik a.s. kaže da sve što zadesi čovjeka, pa makar i ubod trna, je čišćenje grijeha ili uzdizanje u dženetske perivoje koje je Allah njemu pripremio. Zato, braćo, shvatite bolest svoju ili tuđu kao mogućnost za postizanje sevaba i dženetskih ljepota u kojima neće biti tuge i bolesti.
Nastojmo da ove ibadete, koji predstavljaju formulu ulaska u Džennet, ostvarimo u svom životu, da ih što češće praktikujemo i tako sebi pomognemo.
Neka je salevat i selam na onoga ko nam ove tajne otkriva i koji nam Džennet približava. AMIN