PITANJE: Čitalac A.K. pita: „Kakav je stav po pitanju korišćenja lijekova u obliku kapsula? Omotač svih kapsula je na bazi želatina, što neki proizvođači navode u sastavu, a neki ne. Obzirom da je želatin najčešće životinjskog porijekla, postoji mogućnost da je i svinjskog, zavisno od proizvođača lijeka. Zahvaljujem se na trudu.“
ODGOVOR: Ranije smo govorili o važnosti vođenja brige da hrana i sve ono što čovjek unosi u svoj organizam bude čisto, to jest da ispunjava predviđene uslove halala, a u to svakako spadaju i lijekovi koje čovjek koristi u skladu sa preporukom ljekara.
Želatin je protein životinjskog porijekla, dobija se od kože, kostiju ili hrskavice, a koristi se kao dodatak mnogim prehrambenim proizvodima.
Proizvođači različitih proizvoda koji sadrže želatin najčešće ne spominju na koji način je dobijen, to jest kojeg je porijekla, stoga je veoma važno pokušati doći do tog saznanja. Ukoliko se sazna da je želatin svinjskog porijekla, potrebno je pokušati naći zamjenu tom lijeku kako bi se on izbjegao, a to će se učiniti uz konsultacije sa ljekarom. Ukoliko pak nije moguće sa sigurnošću utvrditi porijeklo, onda će se lijek koristiti sve do eventualnog saznanja. Sumnja ili pretpostavka da je želatin zabranjenog porijekla nije dovoljna da se jedan lijek ili jedan proizvod smatra zabranjenim. Njega je, ukoliko postoji alternativa, bolje izbjeći. Ali ukoliko nema alternative, onda će se koristiti.
U svakom slučaju, čovjek je dužan preduzeti ono što je u njegovoj moći kako bi podmirivanje njegovih potreba bilo u skladu sa propisima Uzvišenog Allaha dž.š. Ono što prevazilazi njegove mogućnosti ne spada u red stvari za koje će čovjek biti odgovoran. Uzvišeni Allah kaže: „Allah nikoga ne zadužuje preko mogućnosti njegovih…“ (El-Bekare, 286)
Postoje granice do kojih seže ljudska odgovornost, a to su granice saznanja i mogućnosti, koje su promjenljive i različite od čovjeka do čovjeka.
Stoga je onaj koji zna i može, odgovoran za nepostupanje u skladu sa propisima, dok onaj koji ne zna ili nije u mogućnosti, nije na istom stepenu odgovornosti.
PITANJE: Voljela bih znati da li je po islamu dozvoljeno držanje životinja u kući kao kućnih ljubimaca. Znam da je pas zabranjen, a mačka i ptice dozvoljeni. Ono što mene konkretno interesuje jeste patuljasti zec, koji je predviđen baš za čuvanje u kući i čuva se u kavezu. Unaprijed hvala.
ODGOVOR: Pitanje kućnih ljubimaca je pitanje koje je novijeg datuma. Proizvod je i uticaj sredina u kojima muslimani žive kao manjine, a koje imaju svoj poseban stav i pogled na život.
Allah dž.š. je dom učinio mjestom mira i spokoja za insane, da u njemu borave, podižu svoje potomstvo i odgajaju ga u duhu svoje vjere, koja čovjeka uči da bude čovjek, da izvršava Božije naredbe, da poštuje druge ljude koji su oko njega, da im pomaže, u granicama svojih mogućnosti, da bude human prema svim živim stvorenjima, prema životinjama. Jednom riječju, da bude član zajednice i cijelog društva koji će doprinositi zajedničkom prosperitetu, sreći i blagostanju svih ljudi.
Vrijeme i situacija su uticali da je veliki broj muslimana, u potrazi za zaradom kojom će izdržavati svoju porodicu, nakon što je to i našao, počeo usvajati i neke adete i običaje koji nisu bili svojstveni muslimanima.
U tom kontekstu svakako spadaju i kućni ljubimci, koji svojim izgledom, glasom i sl. životni prostor trebaju učiniti ugodnijim. Kada je o njima riječ, potrebno je napomenuti ono što je čitalac sam spomenuo u pitanju, a to je da je islam kategorički zabranio držanje pasa u kućama, jer shodno hadisu Poslanika a.s. meleki ne ulaze u kuće u kojima se drže psi.
Međutim, bez obzira na to što ostale životinje nisu spomenute kao zabranjene, pitanje je koja je korist njihovog držanja, zašto da čovjek toliku ljubav, novac i pažnju poklanja životinji, a da sa druge strane zapostavlja svoju rodbinu ili izbjegava brak i potomstvo. Ako su kućni ljubimci i bračna veza i potomstvo pitanje izbora, onda svakako porodica mora imati prednost i ona ne smije, niti može, biti zamijenjena bilo kojim stvorenjima koja se drže u kući.
Druga stvar koja je bitna jeste da čovjek, držeći određenu životinju u kući, istoj uskraćuje ili ograničava pravo na ono što joj je njenom prirodom učinjeno svojstvenim. Ptice se, naprimjer, ograničavaju kavezima, što vrlo često može rezultirati time da, zbog obaveza vlasnika, njima bude uskraćena hrana i piće, a nekada mogu i uginuti zbog propusta prema njima, što je razlog da će čovjek na Sudnjem danu biti odgovoran za to. Poslanik a.s. kaže: „Neka je Allahovo prokletstvo na one koji zlostavljaju životinje.“ (Buhari i Muslim) U drugom hadisu Poslanik a.s. kaže: “Žena koja zatvori mačku, pa ugine od gladi, bit će kažnjena Džehenemom.“ Ili kako stoji u drugoj predaji: „Žena će biti bačena u vatru ako sveže mačku, a ne bude je hranila, niti pustila da se hrani zemaljskim gmizavcima.“ (Buhari i Muslim)
Ukoliko osoba, i pored svega pomenutog, smatra da držanje kućnih ljubimaca neće negativno uticati na ispunjavanje njenih obaveza, koje ima prema domu, ukućanima, djeci, školi, poslu i sl., da će biti u stanju da vodi punu brigu o njima bez ugrožavanja njihovih prava, zašta će odgovarati na Sudnjem danu, onda u svom životnom okruženju može imati i neku od životinja koje su muslimanu dozvoljene.