Allah dž.š. obećava da će dokaze egzistencije prezentovati u Svemiru:
«Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?!»
Vode je više na Zemlji nego kopna. Do isparavanja dolazi zbog Sunčeve toplote i tako nastaju oblaci, a konenzacijom oblaka padaju kiše. Kada kiša ne bi padala, ne bi postojale ni rijeke, ne bi bilo vode i tako ne bi bilo ni života na Zemlji. Zemlja je lebdeća kugla u Svemiru. Ona kruži oko svoje ose i tako dolazi do smjenjivanja dana i noći. Istodobno, Zemlja plovi oko Sunca i obiđe ga jednom u toku godine. Na taj način dolazi do smjene godišnjih doba što omogućava ljudima da žive budući da tako raste raznovrsno bilje i sve što je neophodno za normalno funkcionisanje na Zemlji. Položaj i distanca Sunca i Zemlje je upravo na adekvatan način postavljena. U suprotnom, da je Zemlja udaljenija ili bliža, sva voda na Zemlji bi se zaledila ili isparila i nestalo bi je, a život bez vode je nemoguć.
Svaka stvar na ovom svijetu ima svog proizvođača: kuće, dvorci, alati… Sve to ne može samo od sebe nastati ili spontano, slučajno. Isto tako je nužno da i ovaj svijet ima svog Kreatora. Kada je starica upitana za dokaz Božije egzistencije, odgovorila je: «Mladunče deve ukazuje na devu, koraci ukazuju na hod, nebesa i Zemlja ukazuju na Stvoritelja.» Intencija Kur'ana je da prezentira činjenice u vezi stvaranja, budući da to vodi spoznaji Boga. Nastanak svijeta slučajno je nemoguće i neshvatljivo, zato što se nešto slučajno dešava samo jednom. Da je svijet temporalnog karaktera ukazuje slijedeća analogija:
– Sve što je moguće da nestane nemoguće je da bude bespočetno
– Svijet je moguće da nestane i
– Svijet nemoguće da je bespočetan.
Evidentno je predanje da je jedna skupina ljudi željela debatovati sa Ebu Hanifom o pitanju monoteizma. Ebu Hanife im je rekao: «Šta mislite o lađi koja sama napusti stanište kako bi došla do određenog odredišta da bi uzela neophodne namirnice. Nakon što ih uzme, sama se vrati na stanište odakle je krenula, sama baci sidro i sama rastovari svu natovarenu robu. Recite mi da li je to moguće bez ljudske intervencije?» Odgovorili su: «To je nemoguće» Nakon toga Ebu Hanife im reče: «Ako je takvo što nemoguće da se desi u vezi sjednim brodom, kako je moguće da sve na planeti funkcioniše bez svog Kreatora?»
Posmatranjem planete Zemlje, harmonije na njoj i njene zakonitosti, zaključuje se da je Bog kreator:
«Na Zemlji ima predjela koji se jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.»
Allah dž.š. je svakom biću na Zemlji definisao potrebe i dao mu sve što je neophodno da ih zadovolji.
Čovjeku je urođena potreba za vjerom. Međutim, kod nekog se ona transparentno manifestuje dok kod drugih je latentna i potrebno je nešto da se desi, poput iskušenja i nevolje, pa da dođe do izražaja urođeni osjećaj i potreba za vjerom. O tome Kur'an svjedoči:
«On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kada ste u lađama i kada one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati. Iskreno se mole Allahu: – Ako nas iz ovog izbaviš, sigurno čemo biti zahvalni.»
Urođenu potrebu za vjerom često može zadesiti nekakva devijacija i bolest tako da ona nije moguće biti manifestovana, već se i transformiše u nešto drugo. Poslanik a.s. je rekao: «Svako dijete se rodi u prirodnoj vjeri, pa ga potom njegovi roditelji učine Jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.» Ebu Hurejre kaže: «Čitajte ako želite: vjeri, djelu Allahovom, prema kojoj je On ljude načinio.»
Sve što okružuje čovjeka od ljepota, nadnaravnosti prirode samo je Božija otvorena knjiga pred ljudskim pogledom i percepcijom. Priroda sa svim onim što je čini predstavlja prozor ljudskog razmišljanja i na taj način inicira čovjekovu misao da postoji neko Najmoćniji, ko je sve to uredio. Svaka pojava, svi procesi, svako rađanje i nastajanje ima svoj recept po kojem nastaje i razvija se. Sve ukazuje na postojanje apsolutnog bića.
«On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo.»
«Neka čovjek u hranu svoju pogleda. Mi obilnu kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rascijecamo i činimo da iz nje žito izrasta, i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića.»
Zamisli sebe u jednom vrtu u proljetnom periodu. Počinju prvi pupoljci. Kiša pada i napaja zemlju, pospješujući rast biljaka. Vetar puše i pomaže rast biljaka i voćaka. Latice cvijeta se razvijaju, cvijet dobija svoje konture, miris… Ko je dao da priroda savršeno funkcioniše?
Zamisli da sjediš u sobi u toku ljeta. U sobi je velika vrućina, a imaš ventilator za rashlađivanje. Uključiš ga i nakon nekoliko minuta umjesto tromosti, tolote, dosade, osjećaš živahnost, ugodnost i rahatluk. Dakle, vjetar je sredstvo da se rashladiš i da nije bilo ventilatora da rashladi prostoriju, bilo bi ti pretoplo. Ako globalizujemo ovu situaciju, jasno je da bi bez vjetra zemlja iz godine u godinu postala sve vrelija dok ne bi spržila se što na njoj postoji. Bez vjetra ružan miris ne bi nestao. Vjetrovi prenose neophodne sastojke za biljke.
«Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.»
Ko, onda, pokreće vjetar i ko ga je stvorio. Ko zna kada će puhnuti vjetar. Da li se sam pokreće?
Voda, koja je izvor života, odakle je došla, i koju je poslao? Zemlja je prije postojanja u ovoj formi bila užaren komad koji je eksplodirao i tako nastaje Zemlja. Toplota je suprotnost vodi. Voda ne može postojati na toploti. Toplota Sunca iznosi 12.000 stepeni, a na takvoj toploti postojanje vode je nemoguće. Voda je moguće da postoji – da se kondenzira na toploti od 4.000 stepeni. Stvorivši mora, nastaje isparavanje, kondenzacija i kiša.
Vazduh se sastoji od mnogobrojnih sastojaka: azot, kiseonik… Od ovih sastojaka biljke se hrane, a njih nosi vjetar. Kada bi jedan od ovih sastojaka postojao u nekoj drugoj količini, život na Zemlji bi se promijenio. Sastojci vazduha opstoje nezavisno jedan od drugog, koji su odvojeni. Ko ih je sastavio?
Nastavit će se…