Dječak je upitao oca: „Vidiš li kako se našem komšiji umanjio imetak, a trgovina mu propada?“
Otac mu odgovori: „Molim Allaha da sačuva njega i njegov imetak. Znaci imana su da moliš za svoga brata muslimana ono što želiš i sebi.“
Sin: „Iako moliš za njega i njegovo blagostanje, ne želim to, oče.“
Otac: „A šta želiš, sinko?“
Sin: „Želim da te obavijestim. Tražio sam od njega da nam vrati novac koji nam duguje. Glas mu je utihnuo, a bol i tuga su mu prekrili lice. Molio je da odložimo vraćanje duga.“
Otac: „Trebao si malo prešutjeti dug, da sačekaš i ne tražiš mu povraćaj, a ne da mu otežavaš.“
Sin: „Ako mu odložimo povraćaj duga može se desiti da mu propadne cijeli imetak, a da ne dobijemo svoj dio. Želio sam da ga preuzmem dok nije izgubio sve što ima.“
Otac: „Time mu, sinko, samo dodatno otežavaš i vrijeđaš ga.“
Sin: „Ali oče, to je naše pravo.“
Otac: „Gdje ti je oporuka Poslanika a.s. prema komšiji? Skoro da ga je svrstao u nasljednike. Gdje je tu lijepo ophođenje?! Allah će pitati za druženje koje traje sahat. Gdje si ti od riječi Uzvišenog kada kaže:
Sin je šutio, a otac nastavlja: „Kako bi ti bilo da si na njegovom mjestu, pa da ti on traži ono što si ti njemu?“
Sin i dalje samo šuti. Otac je nastavio sa pitanjima: „Znaš li koja je nagrada da pogledaš onoga ko je na muci?“
Sin stidljivo upita: „A koja je nagrada, oče, da te Allah nagradi i sačuva?“
Otac: „Nagrada mu je Džennet, a još bolje od toga je Allahova milost i oprost.“
Sin: „Pojasni to detaljnije. Kako si to zaključio?“
Otac: „Poslanik a.s. je sjedio u Revdi (prostor između mihraba i minbere) svoje džamije, kao i obično poslije namaza, podučavajući i savjetujući ljude da budu kao jedno tijelo u zajedništvu. Poručio je: „Jedan bogati čovjek iz prijašnjih vremena je polagao račun. Allah mu je dao ogromno bogatstvo i kada je stao ispred Gospodara, On ga je upitao, iako najbolje zna šta je radio: „Šta si na dunjaluku radio sa imetkom kojeg sam ti dao, robe Moj?“ Rekao je: „Da li mogu išta sakriti Gospodaru kad Ti sve tajne poznaješ? Znaš ono što je bilo, i ono što biva, i ono što nije bilo, šta bi bilo kad bi bilo. Postupao sam, Gospodaru, sa imetkom koji si mi Ti dao tako što sam sa ljudima poslovao, a Ti to najbolje vidiš. Sa ljudima sam blago postupao prelazeći preko njihovih nedostataka, olakšavajući onima koji su na muci, pomažući nevoljnicima.“ Allah Uzvišeni mu reče: „Imaš li za to nekoga da ti sve to posvjedoči?“ Čovjek: „Govorio sam svom radniku: – Kada dođeš do onoga ko je na muci, olakšaj mu ne bi li Allah nama olakšao.“ Allah Uzvišeni ga upita: „Zašto si tako postupao?“ Čovjek: „Nisam imao mnogo dobrih djela, te sam mislio da olakšavam ljudima, a Alah će meni olakšati.“ Uzvišeni Allah reče: „Ja Sam onakav kakvog Me Moj rob zamislio. Ja sam preči da budem takav od njega. Olakšajte mome robu…“ Meleki ga uvedoše u Džennet ponosno i časno.
Sin: „Pobijedio je čovjek, kupio je onaj svijet ovim svijetom.“
Otac: „Pa zar da ne slijedimo njegov trag i ne idemo njegovim putem, sinko?“
Sin: „Da oče, Allah te nagradio svakim dobrom. Molim Allaha da nas uvede u društvo dobrih ljudi i da nas na Sudnjem danu zaštiti hladom Svoga Arša, kada drugog hlada neće biti.“
Rijadu salihin, poglavllje Pohvaljenosti oprosta kod kupoprodaje…
Rivajeti od Buharije, Muslima i Tirmizije