Prije nego li počnemo govoriti o postu sa aspekta Kur´ana, hadisa, nauke i medicine dužni smo da damo definiciju posta.
Islamski post “savm” ili “sijam” je svakako jedna od temeljnih dužnosti koja se sastoji u potpunom uzrdžavanju od jela, pića, pušenja, spolnog općenja i svih drugih uživanja, i to od prije zore pa do zalaska sunca. Allahova odredba je bila da postavi čovjeka namjesnikom na Zemlji, nosiocem emaneta izgradnje Zemlje, uspostave reda, rada i pravde na njoj.
Iskreno rečeno, uspostava emaneta nije jednostavna, nebesa su se pobojala, a pleća planina izvinula – za njih je emanet pretežak.
Božja volja je bila da izgradnja čovjeka bude materijalne i duhovne prirode i da kao takav sklop i sastav može izdržati i odgovoriti svim izazovima. Zbog toga je Uzvišeni Gospodar stvorio čovjeka u najsavršenijem obliku, stavljajući emanet na njegovu duhovnu, idejnu i fizičku komponentu, sa posebnim akcentom na njegove psiho-fizičke mogućnosti.
Uzvišeni Gospodar je omogućio čovjeku da bezbjedno živi i razvija se na Zemlji, dajući mu uputstva i sredstva zaštite od svega što ga idejno odvodi i što predstavlja opasnost po njegovo zdravlje. Nećemo pretjerati ako kažemo da sve što je Uzvišeni objavio u Kur´anu od propisa i sve što je Poslanik a.s. primijenio u svojoj praksi, upravo su recepti sa uspješnim životnim analizama koje, ako se budu primjenjivale u društvu i pojedinačno, vode uspjehu, afirmaciji i sreći, a preventiva od svega što razara društvo i čini ga nesretnim.
Istinu je Uzvišeni rekao u suri Al-Anfal u 23. ajetu: „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati.“
Jedna u nizu ovih obaveza je svakako post. On se ubraja u pet islamskih stubova. Cilj posta je da se postigne bogobojaznost i očiste duše vjernika. Post ima svoju ulogu koja se ogleda u manifestaciji islamskog vjerskog života. Mjesec ramazan ima u tom pogledu svoj veliki značaj. Ramazan u vjerskom životu predstavlja jedinstven domen po svojoj moći oduhovljenja, a pogotovu po pokretačkoj snazi za činjenje dobrih djela i tevbu, tj. kajanju za počinjena loša djela. Veliki broj korisnih djela započinje se u ramazanu, a mnogi se uz ramazan pokaju, okane se loših djela, okane se slijepog slijeđenja. Dakle, post vraća čovjeku vid koji često izgubi, a da ne primijeti. Post vraća čovjeku snagu vida kojim raspoznaje istinu od neistine.
Ramazan nije samo mjesec posta, on je svakako mjesec dokazivanja u materijalnom potpomaganju zajednice i društva u kome živimo. Jedan od vrlo važnih ciljeva posta jeste što nam ne nameće potrebu da se islamski pokazujemo, već da se i dokazujemo. Ramazan ima ulogu da odgoji čovjeka da daje zekat na sebe, tj. postom, i da čisti svoje imanje zekatom. Ova činjenica potkrepljuje stav islama da se dobrim djelima pokazuje i dokazuje koliko su ibadeti, post i drugi, odgojili čovjeka, koliko su oplemenili njegovu dušu i srce. Pogledajte izreku h. Omera r.a. Nije on bez razloga izrekao sljedeće: „Neka vas ne zavara skrušenost i drhtanje nekog čovjeka na namazu, već ga pogledajte kako se on ponaša nad novcem i zlatom.“
Ramazan traži od nas da ga objeručke prihvatimo, iskreno, da svoj život uklopimo u duh ramazana, što je i jedna od manifestacija posta: da su svi ljudi mirni od našeg jezika i naših ruku.
Kur´an na više mjesta govori o postu, ali ne i toliko koliko o namazu i zekatu. Kaže Uzvišeni u suri Al-Bakara u 83. ajetu: „Vjernici! Sijam vam je propisan, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se sačuvali od grijeha.“
Kao što vidimo u ajeti kerimu, Uzvišeni Gospodar je propisao post i onima koji su bili prije nas (Jevreji i kršćani), i to određen broj dana, misleći se na ramazan. Svima onima koji su živjeli poslije Ibrahima a.s. naređeno je da ga slijede, zato što ga je Uzvišeni postavio imamom. Uzvišeni nas obavještava da je vjera Ibrahima a.s. bila vjera islam. Zbog toga je Uzvišeni propisao post Muhammedu a.s. i njegovim sljedbenicima, kao što je propisao i drugim poslanicima prije.
Svakako da kraj ajeta ukazuje na suštinu i poruku posta: „…da biste se grijeha klonili“.
Suština posta je izgradnja bogobojaznosti kod postača, a to je izgradnja brane kao djelotvornog faktora u sprječavanju da se zlo počinji onda kada se namjerava. Kroz post ljudska duša osjeća potrebu da se uzdigne i da bude zadovoljna, jer ona postiže svoju ekstazu osjetljivosti, odgovornosti i bogobojaznosti. Ukratko, svi ibadeti i svi obredi vode nas stazama bogobojaznosti i imaju za cilj izgraditi kod čovjeka osjećaj bliskosti sa Uzvišenim Gospodarom, a da se pritom ne zanemari nijedan segment obaveza rema dunjaluku.
Post u svjetlu hadisa Muhammeda a.s.
Muhammed a.s. je posvetio veliku pažnju postu. Poslanik je rekao za strpljivost da je pola imana (vjerovanja), a za post da je pola strpljivosti.
Božji Poslanik a.s. je dao postu veliku vrijednost u sljedećem hadisu: „Svako dobro djelo plaća se po deset puta više, pa do sedam stotina puta, osim posta, koji je Allah nazvao Svojim i On će za njega nagradu dati.“
„Postač ima dva veselja: jedno je veselje kada se navečer iftari, a drugo kada izađe pred Allaha dž.š.“
„Šejtan kola po čovjeku poput krvi, pa mu stijesnite prolaze postom.“
„Šutnja saimova je veličanje Allaha, njegovo spavanje je ibadet, a njegova se dova uslišava.“
„Ko obavlja islamski post u ramazanu, sa imanom u srcu, očekujući od Allaha nagradu, oprostit će mu se svi grijesi.“
„Postite, bit ćete zdravi.“
U sljedećem radu ćemo pisati o postu u svjetlu Kur´ana i medicine. Do tada molim Uzvišenog Gospodara da nam podari snagu i volju da ramazan dočekamo kao najdražeg gosta i da post u nama odigra i ostvari suštinu i cilj, a to je bogobojaznost i Božje zadovoljstvo.