Svrha sadekatu-l-fitra jeste čišćenje posta. Tri kategorije davaoca sadekatu-l-fitra uslovljene su materijalnim mogućnostima
PITANJE: Poznato je da se nekada sadekatu-l-fitr izračunavao na osnovu pšenice, ječma i drugih kultura, te da se u njima i davao. Međutim, danas se ovaj raniji način izračunavanja visine i oblik davanja potpuno promijenio. Zbog čega je tako i šta je opravdanje kategorijama koje su se uvele u skoroj prošlosti, čiji se iznos često mijenja?
ODGOVOR: Činjenica je da se visina sadekatu-l-fitra izračunavala na osnovu mjere koju je Poslanik a.s. odredio, a to je sa’a. To što danas postoje tri kategorije sa različitim iznosima ni u kom slučaju ne znači odstupanje od suštine ovoga propisa.
Svrha sadakatu-l-fitra jeste čišćenje posta, na prvom mjestu, i pomoć kategorijama koje su Kur’anom određene kao korisnici prikupljenih sredstava od zekata i sadekatu-l-fitra.
Obzirom da su poljoprivredne kulture izgubile svoju vrijednost na tržištu i da mjera od jednog sa’a nema više vrijednost koju je imala, da druge kulture koje su pomenute u istom hadisu, kao što je suho grožđe, naprimjer, imaju znatno veću cijenu u odnosu na ječam i pšenicu, visina sadekatu-l-fitra u pšenici ili ječmu danas nije dovoljna da zadovolji potrebe jednodnevne ishrane čovjeka. Ljudi kojima je obaveza, službena i moralna, da vode računa o ispravnoj primjeni ovog, a i drugih, propisa vjere, došli su do najboljeg mogućeg rješenja, koje po svim mjerilima zadovoljava da bude prihvaćeno i da se primjenjuje u određivanju visine sadekatu-l-fitra.
Naime, obzirom da je smisao sadekatu-l-fitra da obezbijedi jednodnevnu ishranu korisnicima, onda se je to i uzelo kao mjerilo u određivanju njegove visine, tako da je jednodnevna ishrana davaoca uzeta kao osnov za visinu sadekatu-l- fitra kojeg on daje.
Obzirom da se materijalne mogućnosti ljudi razlikuju, stoga su kod nas tri kategorije, a u okruženju ih ponegdje ima i više, tako da svako nalazi sebe i svoje stanje u tim kategorijama i izdvaja onoliko koliko je predviđeno. Nepravedno je i zulum prema korisnicima ovih davanja i prema onima koji nisu posebno situirani odrediti isti iznos koji bi bio obavezan, podjednako za sve, bez obzira na njihovo materijalno stanje, tako da je uvođenje kategorija, zapravo, i način da se svakom, shodno njegovom stanju, omogući da izvrši ovaj propis. Ono što je moguća opasnost od ovih kategorija jeste da se svi odluče na najnižu, međutim, to je stvar koja je ostavljena svijesti davaoca i želji da u potpunosti izvrši ono što se od njega traži, tako da onaj kome je cilj da zaista izvrši ovaj propis na pravi način i dobije nagradu od Uzvišenog Allaha, naći će kategoriju kojoj pripada. Onaj ko hoće da se „izvuče“ ili „prođe s manje“ mora znati da, kada je Allah u pitanju, to ne prolazi lako, da se Allah ne može izigrati i prevariti, tako da rizikuju da ovaj propis ne bude u potpunosti izvršen, a posljedice toga su da im je prihvatanje posta kod Allaha dž.š. i nagrada za njega pod znakom pitanja! Stoga neka svako, prije nego što sebi nađe mjesto u jednoj od tri kategorije, dobro razmisli da li mu je zaista mjesto tu!?
PITANJE:Da li je dozvoljeno davanje zekata i sadekatu-l-fitra za izgradnju džamija, da li je dozvoljeno slanje svog zekata i sadekatu-l-fitra van mjesta boravka davaoca?
ODGOVOR:Ovo su pitanja koja se vrlo često postavljaju, pogotovo se ona aktuelizuju u mjesecu ramazanu. O njima smo ranije govorili, ali ćemo opet ponoviti: džamije trebaju biti građene iz drugih sredstava, a ne od zekata i sadekatu-l- fitra, jer kategorija na Božijem putu, koja se spominje kao jedna od osam kategorija kojima se može izdvojiti dio prikupljenih sredstava od ova dva davanja, obuhvata aktivne oblike borbe na Božijem putu, a ne izgradnju.
Suprotno postupanje se dozvoljava, po mišljenju dijela islamske uleme, samo u izuzetnim prilikama, a to je kada nema nijedan drugi način da se džamija podigne, a nju je potrebno izgraditi, jer dotično mjesto u kojem muslimani žive nema džamiju.
Mnogima je, nažalost, dovoljno da čuju ovo „dozvoljeno u izuzetnim situacijama” kako bi opravdali svoj postupak tvrdnjom da je baš taj njihov slučaj izuzetan i da nema drugih izvora finanasiranja izgradnje. Međutim, Allah dž.š. je Onaj koji najbolje zna da li su iscrpljeni svi mogući izvori ili nisu i koliko je truda uloženo da se do takvih izvora dođe, tako da onaj koji samo riječima tvrdi i opravdava ulaganje sredstava od zekata i sadekatu-l-fitra u ovu svrhu, a želja mu je opstrukcija aktivnosti koje se preduzimaju od strane nadležnih organa Islamske zajednice, mora znati da zekat i sadekatu-l-fitr nisu ispunjeni ukoliko nisu namijenjeni njihovoj pravoj svrsi, odnosno pravoj namjeni, tako da dovodi u pitanje njihovu ispravnost onima koji sredstva izdvajaju, s jedne strane, a s druge strane doprinosi širenju nereda i haosa i krši Allahov dž.š. imperativ o poslušnosti Allahu, Njegovom Poslaniku i vođama, koji djeluju na principu pokornosti Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku a.s.
Ono što je, takođe, evidentno jeste da su uglavnom to simbolične sume koje se prikupljaju od strane takvih pojedinaca, tako da one ni u kom slučaju nisu dovoljne za ono čemu su namijenjene, ali su primjer koji pokazuje lošu svijest pojedinaca ili pojedinih džemata o zajednici, što je dovoljan razlog da se takvim pojavama stane na put, kako bi se one one suzbile, a svijest o zajednici podigla na što viši nivo.
Što se tiče usmjeravanja svog zekata i sadekatu-l-fitra korisnicima koji su van granica regije, odnosno države davaoca, bitno je napomenuti da je određivanje prioritetnog fonda ili kategorije, to jest korisnika, u nadležnosti vrhovnih organa Islamske zajednice, a ne stvar lične želje pojedinca.
Shodno tome, nije dozvoljeno svoj sadekatu-l-fitr slati van svoga mjesta (regije) boravka ukoliko je to suprotno zvaničnom stavu nadležnog organa Islamske zajednice.
Slanjem svoga zekata i sadekatu-l-fitra vani i kršenjem odluke nadležnog organa Islamske zajednice osoba dovodi u pitanje ispravnost ovog davanja, a ujedno čini grijeh kršeći Božiju naredbu o poslušnosti Allahu dž.š., Njegovom Poslaniku i svojim vjerskim vođama. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se predstavnicima vašim…“ (En-Nisa, 59)
Pokornost predstavnicima pomenuta u ajetu se, po mišljunju relevantne uleme, odnosi na vjerske vođe, jer je nezamislivo da će vjerski vođe svoj narod pozvati u nešto našta po vjeri nemaju pravo, za razliku od političkih vođa, koji vrlo često na putu ostvarenja ličnih ciljeva ne gledaju u to da li je Allahovo zadovoljstvo sa onim što čine i čemu pozivaju ili nije.
Sredstva zekata i sadekatu-l-fitra moraju ostati u mjestu ili regiji davaoca i nije dozvoljeno da se usmjeravaju vani sve dok postoji potreba za njima u tom mjestu ili regiji. Međutim, ukoliko to mjesto ili regija nema potrebe za tom vrstom sredstava, odnosno, ukoliko su podmirene potrebe svih korisnika zekata i sadekatu-l-fitra, u tom slučaju je jedino dozvoljeno postupiti drugačije, to jest poslati svoja sredstva vani, ali opet voditi računa da se ispoštuje stav nadležnih organa Islamske zajednice po pitanju eventualno određenih prioriteta za sredstva koja se šalju vani.
PITANJE: Da li je dozvoljeno odlagati obavljanje hadža onoj osobi koja ispunjava sve potrebne uslove, pravdajući se time da joj je još rano ili da je još mlada za to?
ODGOVOR: Za obaveznost hadža islamska ulema je, na osnovu Kur’ana i tradicije Resulullaha a.s., postavila nekoliko uslova koje kada ispuni osoba postaje dužna obaviti hadž. Tih uslova ima pet i to su: da je osoba musliman, da je pametna, da je punoljetna, da je slobodna (da nije u ropstvu, u posjedu drugog čovjeka) i da je u mogućnosti. Ovaj posljednji uslov obuhvata fizičku mogućnost (da je osoba zdrava da podnese putovanje), materijalnu mogućnost (da ima novca kojim može platiti prevozno sredstvo i podmiriti druge troškove putovanja) i da je put bezbjedan (to znači da u nijednom momentu nije ugrožen život osobe koja ide na hadž, zbog postojanja neprijatelja ili razbojnika koji je žele ubiti ili opljačkati njen imetak).
Kada se ispune prethodno spomenuti uslovi, prema mišljenju većine islamskih pravnika, osoba je dužna obaviti hadž, što znači da ako bezrazložno odloži njegovo obavljanje za neku narednu godinu bit će odgovorna.
Hadž je dug prema Allahu dž.š. koji je obavezno izmiriti odmah kada se za to ukaže prilika, a to je kada osoba ispuni prethodne uslove. Odlaganje hadža u situaciji kada je osoba u stanju da ga izvrši za neko drugo vrijeme je veliki rizik jer niko ne zna kakve će biti prilike neredne godine, hoće li mu se pružiti mogućnost da to učini. Na to nas i sam Božiji Poslanik a.s. upozorava pa kaže: “Požurite sa izvršavanjem hadža, jer niko od vas ne zna šta mu se može u međuvremenu dogoditi.” (Ahmed i Ebu Davud)
“Ko bude imao novac (zaradu) i prijevoz do Bejtullaha, a ne obavi hadždž – neka bira u kojoj će vjeri umrijeti, kao Jevrej ili kršćanin.”
Ova dva hadisa su sasvim dovoljna svakome, ko ih pročita i razmisli o posljedicama nepostupanja po njima, da shvati šta mu je činiti.