Dr. Se'id dalje kaže: „Iskreno vjerovanje se ne svodi samo na duhovnu sferu i srčanu potvrdu bez praktične primjene tog vjerovanja u životu. Iskreno vjerovanje obuhvata čvrsto uvjerenje, praktično djelovanje, iskrenost u pristupu i brojna druga pitanja. U Kur'anu se riječ iman – vjerovanje zajedno sa riječju rad i djelovanje spominje u više od sedamdeset ajeta! Štaviše, Kur'an se nije ograničio na puko spominjanje rada, nego o svim navodima traži rad dobrih djela (salihat), a to je jedna od najobuhvatnijih kur'anskih riječi koja u sebi objedinjava sve pozitivne aktivnosti korisne za čovjekov život i na ovom i na onom svijetu, sve aktivnosti u kojima je korist i za čovjeka i za društvo, te sve aktivnosti u kojima je korist za čovjekovu dušu i tijelo.
Zaista, svaki pravi vjernik iskreno vjeruje i dobro zna da njegova vječna sreća na Ahiretu i uspjeh na dunjaluku isključivo zavise od njegovog odnosa prema radu i djelovanju na ovom svijetu. Džennet na Ahiretu sigurno nije mjesto za sljedbenike promašenih ideja, lijenčine i besposlenjake, nego je to mjesto za aktivne, sve one koji se mnogo trude i predano rade. Uzvišeni kaže: „I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili !“ ”I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.“
Allahov vječni zakon na Zemlji (sunnetullah), za koji nam Uzvišeni u Kur'anu kaže da je nepromjenljiv do Sudnjeg dana, ne dopušta da bilo koji besposlenjak, spavalica i lijenčina dobije šta želi i postigne ono čemu se nada. Naprotiv, Allahov vječni zakon na Zemlji uopšte ne pravi razliku između muslimana i nemuslimana kada je u pitanju nagrada za ispoljeni trud i rad. Pa ko se trudi i radi, sigurno se ima čemu nadati, a ko sjedi i ljenčari o nagradi može samo sanjati, ma kakva i kolika bila njegova vjera.“
Jako je veliki broj hadisa koji govore o odnosu prema radu kojeg je preporučivao Allahov Poslanik s.a.v.s. Štaviše, za vrijeme svoga života ličnim primjerom je pokazivao kako se musliman treba odnositi prema radu. Tako, čitajući životopis Božjeg Poslanika a.s. vidimo da je uzimao aktivno učešće u svim radnim zadacima, danas poznatim kao „radne akcije“ ili „javni radovi“, pa lako možemo naći kako, i pored svojih godina, učestvuje u izgradnji mesdžida u Kubau i Medini, kako kopa Hendek – duboki kanal oko Medine i brojne druge primjere. Međutim, jako je zanimljivo da hadisi o odnosu prema radu nisu dobili isti tretman i „popularnost“ kao, recimo, hadisi o ibadetima ili džihadu, iako njihov broj i značaj za život nisu ništa manji od tih područja?! Upravo u ovome leži ključ današnjeg teškog stanja muslimana diljem svijeta. Naime, oduvijek se kroz mektebe, škole, medrese, u porodicama, kroz knjige i na dersovima govorilo i ukazivalo na ibadete, dok je ovo pitanje malo ili nimalo tretirano. No, da ne pomislimo da je i Allahov Poslanik s.a.v.s. zapostavio to pitanje kao današnji muslimani, ovdje ćemo navesti samo nekoliko hadisa u kojima nas on upućuje na pravilan odnos prema životu i radu.
Džabir r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Nijedan musliman ne zasadi nijednu sadnicu, a da sve što se sa nje ne pojede njemu ne bude sadaka. Čak i ono što se sa nje ukrade je njemu sadaka, i ono što se sa nje odlomi je njemu sadaka.“
Džabir r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Svako dobro djelo je sadaka.“
Mi smo već ukazali da se termin „dobra djela“ odnosi na sve radnje u kojima ima koristi. A Abdullah ibn Busr el-Eslemi r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Najbolji čovjek je onaj koji dugo živi i stalno radi.“
Što se tiče glavnih preduslova za rad, Ibn-Abbas r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Dvije Allahove blagodati neiskorištene su od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“
Ovdje možemo slobodno konstatovati da su svi oni koji su na vrijeme iskoristili obje ove blagodati danas bogati i upravo takvi najviše i cijene zdravlje i slobodno vrijeme.