PITANJE: Molim Uzvišenog Allaha da Vas nagradi za Vaš trud koji ulažete da nam približite islamska pravila u životu. Volio bih da mi odgovorite na pitanje koje je meni trenutno aktuelno, a vjerujem i drugima će biti.
Moja supruga završava postdiplomske studije na svom fakultetu i uzimajući u obzir vrijednost koju islam pridaje nauci, vjerujem da je to pohvalno. Međutim, stvar je u tome što te studije zahtijevaju izradu magistarskog rada u inostranstvu, što znači da bi ona morala na kraju studija da otputuje u neku stranu zemlju i institut sa kojim fakultet sarađuje, u trajanju od tri mjeseca, radi izrade tog rada.
Mene zanima šerijatski stav, ne dovodeći u pitanje povjerenje u suprugu (koje je veliko) u vezi sa tim putem i potrebnim pratiocem, jer sam ja zbog posla spriječen da putujem sa njom tako da bi ona morala da otputuje i boravi tamo vjerovatno sa nekom koleginicom sa Fakulteta ili eventualno sama.
Napominjem da mi je supruga pokrivena i da se trudimo da živimo po islamskim pravilima i Allahovom zakonu, pa nam je odgovor na ovo pitanje veoma bitan da bismo postupili ispravno.
ODGOVOR: Činjenica je da je traženje nauke i obrazovanje u ime Allaha prvi imperativ kojeg je Uzvišeni Allah uputio čovječanstvu, što samo po sebi dovoljno govori o važnom mjestu koje zauzima obrazovanje u islamu.
Muslimani su, dok su imali svijest o obrazovanju, bili simbol napretka u svim sferama života i svim naukama. Nikada neće biti zaboravljeni doprinosi islamskih pronalazača u medicini, matematici, geografiji i sl. Oni su, što se vrlo često svjesno prikriva, prvi učinili važne početne korake i došli do mnogih pronalazaka, kao što su: vakcinacija, hirurgija, rakete i torpeda, okrugli oblik Zemlje, plaćanje čekovima, numeričko brojanje, naliv pero, vjetrenjače, rafiniranje, odnosno destilacija, šamponi i ostala sredstva za čišćenje, padobran, kamere sa staklenim sočivom, šah, kahva, supa itd.
Međutim, muslimani su kroz svoju povijest, u pojedinim periodima, gubili svijest o važnosti obrazovanja, zanemarujući ga, tako da je posljedica toga uvijek bila dekadencija i nazadovanje u društvu.
Vrijeme u kojem živimo karakterišu pojedinačni i grupni institucionalni napori da se nauka i obrazovanje vrate u život muslimana, a samim time i sve ono što su muslimani izgubili zanemarivanjem nauke.
Činjenica je da još uvijek ne postoji potpuna svijest o tome, što vrlo često uzrokuje neprijateljstva i suprotstavljanje onima koji bi da daju doprinos na tom putu, a Islamska zajednica je to osjetila na svojoj koži, jer je uvidjevši nedostatak obrazovanih i stručnih muslimana krenula putem obezbjeđivanja i formiranja potrebnih obrazovnih ustanova, kako bi se omogućilo da oni koji žele nauku i znanje, a nemaju mogućnosti putovati svijetom radi traženja istih, a takvih je zaista mnogo, do njih dođu u svojim rodnim mjestima. To je bio razlog da se Islamska zajednica aktivno uključi i podrži inicijativu formiranja Univerziteta u Novom Pazaru, što je, očigledno, mnogima smetalo, kako na lokalu tako i na višim nivoima. Zato je oživljen rad Medrese nakon što je ona poslije dugogodišnjeg rada bila ugašena i pretvorena u ruglo grada, zato je formiran i lanac dječijih obdaništa i Fakultet za islamske studije.
Sve je to uticalo da se kod muslimana vrati svijest o važnosti nauke i obrazovanja, tako da se sada mnogo više susrećemo sa pitanjima koje je ovdje navedeno, a to je kako i gdje usavršiti svoje znanje i kako prevazići smetnje koje se na tom putu pojave?
Pitanje putovanja žene i boravka u novom mjestu bez prisustva pratioca je jedno od najosjetljivijih pitanja. Poznato je da islam pridaje veliku pažnju ženi, nastoji je zaštititi i sačuvati od situacije u kojoj može biti omalovažena ili ponižena zbog svog vjerskog ubjeđenja ili zbog svoje prirode, tako da su propisi islama po ovom pitanju veoma strogi.
Islamska ulema je, uzimajući kao osnovu za svoje stavove riječi Poslanika a.s., mišljenja da je putovanje žene bez pratioca zabranjeno. Poslanik a.s. kaže; „Žena neće putovati, osim s mahremom (pratiocem).“ (Buhari i Muslim) Ili: „Ženi nije dozvoljeno da putuje ni koliko iznose dva dana hoda bez muža ili najbližeg rođaka (osobe sa kojom ne može stupiti u brak).“ (Buhari) Brojni su slični hadisi u kojima se ukazuje na važnost pratioca žene u toku putovanja, čije postojanje ili nepostojanje nije uslovljeno povjerenjem muža, oca, brata, sina i sl. u ženu, već je stvar naredbe Poslanika a.s. koji je rukovođen Božijom objavom.
Stoga je moj savjet onome ko je uputio ovo pitanje, i svima drugima koji se nađu u sličnim situacijama, utemeljen na prethodno pomenutim hadisima, da vode računa o pomenutom propisu, da ga ne zanemaruju, jer posljedice toga mogu biti nesagledive i kobne za brak. Mnogo je bolje i lakše mužu ili ocu podnijeti određeni oblik žrtve kako bi svojoj supruzi ili kćerki omogućio boravak i usavršavanje u ambijentu kojeg islam propisuje, koji će sačuvati nju od svega lošega i sačuvati brak i porodicu, od ostvarivanja materijalne dobiti, koja je često izgovor, a koja će ići na uštrb dostojanstva žene, braka i porodice, koji moraju biti sačuvani.
Poznato je da islamska ulema jedino po pitanju organizovanog putovanja žene na hadž pravi određene izuzetke, tako da dozvoljava da ona u društvu povjerljivih žena putuje bez pratioca. Međutim, taj stav se nikako ne može koristiti da se analogno njemu dozvoli putovanje mlade djevojke ili mlade supruge u društvu sebi sličnih, mladih i neiskusnih.
Potrebno je u ovom slučaju učiniti sve što je moguće kako bi se iznašlo neko drugo, prihvatljivo rješenje za nastavak stručnog usavršavanja.
Ukoliko se ne iznađe takvo rješenje, onda ne preostaje ništa drugo osim da suprug, otac ili neko drugi od bliskih članova rodbine putuju sa ženom, kako bi joj se omogućilo da postigne željeni cilj, a da se sa druge strane ne učini kompromis na račun vjere i vjerskih normi.