PITANJE: Da li je ispravno da se prilikom susreta i pozdravljanja dvije osobe, pored rukovanja, zagrle ili poljube?
ODGOVOR: Svaki narod ima svoj uobičajeni način pozdravljanja po kojem se prepoznaje. Tako i mi muslimani imamo svoj način pozdravljanja, koji je ustanovljen praksom Božjeg Poslanika a.s., a to je rukovanje čovjeka sa čovjekom, a žene sa ženom.
Resulullah a.s. kaže u hadisu kojeg prenose Taberani i Bejheki: „Zaista vjernik kada susretne vjernika, nazove mu selam, dohvati ga za ruku i rukuje se sa njim, sa njih obojice spadaju grijesi kao što sa drveća spada lišće“, ili u drugom hadisu gdje Resulullah a.s. kaže: „Kada se dvojica vjernika susretnu i rukuju, Allah dž.š. će im oprostiti njihove grijehe prije nego što se razdvoje.“
Na osnovu citiranih hadisa Resulullaha a.s. jasno se vidi kako se trebamo ponašati prilikom susretanja sa našom braćom vjernicima. Ono što slijedi poslije selama jeste rukovanje, a ono može biti kako sa jednom tako i sa obije ruke, kako bi se izrazio još veći stepen poštovanja i topline prema bratu vjerniku.
Naravno, kada govorimo o rukovanju koje je sunet, to je rukovanje muškarca sa muškarcem, a žene sa ženom. Rukovanje između muškaraca i žena koji jedno drugom nisu bliži rod nije od sunneta (prakse) Resulullaha a.s., stoga ga treba, kada je to moguće, izbjegavati, pogotovo ako će ono izazvati različita nečasna ili griješna razmišljanja.
Postoje među ulemom oni koji rukovanje između muškarca i žene apsolutno zabranjuju, uzimajući kao dokaz predaju koja se prenosi od Poslanika s.a.v.s. u kojoj je rekao: „Da se u glavu jednog od vas zabode bodlja od željeza bolje mu je nego da dodirne ženu koja mu nije dozvoljena.“ (Et-Taberani)
Ukoliko se ova predaja bukvalno razumije dolazi se do prethodno spomenutog zaključka.
Među islamskom ulemom ima i onih koji su mišljenja da je namjera važan segment dozvole ili zabrane rukovanja muškarca i žene. Ukoliko postoji ili će se pojaviti kao posljedica rukovanja loša namjera, ugođaj, naslađivanje i sl., onda ga treba po svaku cijenu izbjeći. Međutim, ukoliko toga nema, a osoba je sigurna da neće ni biti, već postoje potpuno drugačije namjere, ili ukoliko se radi o situaciji gdje će se odbijanje rukovanja pogrešno razumjeti, osoba će se osjetiti povrijeđena i ponižena, ili se radi o starim ženama, onda se rukovanje može tolerisati.
U svakom slučaju, u normalnim okolnostima, kada god je čovjek u mogućnosti da izbjegne rukovanje sa ženom koja mu nije bliski rod – treba ga izbjeći, kako bi otklonio svaku sumnju da učestvuje u grijehu. Lično sam od onih koji izbjegavaju rukovanje, osim u situacijama koje sam prethodno naveo, dakle kada se radi o starim osobama, osobama koje ne razumiju ovaj propis, ili osobama druge vjere koje ne poznaju propise islama, što mogu pogrešno razumjeti, ili uzeti kao povod za kritike na račun islama i muslimana. Međutim, svjedok sam da kada se takvim osobama objasni stav islama o razlogu, one su ga spremne uvažiti i poštovati one koji ga praktikuju.
Ljubljenje i grljenje pri svakom pozdravljanju nije od prakse Resulullaha a.s., posebno ljubljenje tri puta, kako to rade pripadnici nekih drugih vjera, simbolizirajući na taj način svoja vjerska ubjeđenja.
Pethodna praksa se može tolerisati, ukoliko se izbjegne oponašanje kršćana, tj. ljubljenje tri puta, onda kada se dvije osobe, koje su bliži rod, ne vide duži vremenski period, pa se poslije toga susretnu, ili se dvije osobe koje su bliski rod ispraćaju, pa se duže vremena neće viđati.
U pomenutim situacijama se, po mišljenju islamskih pravnika, dozvoljeno zagrliti i poljubiti, ali samo, kao što smo već spomenuli, osobama koje su bliži rod, to jest onim osobama koje se po šerijatskim propisima ne mogu međusobno vjenčati, a to su osobe koje su međusobno vezane krvnim srodstvom, srodstvom po mlijeku ili srodstvom po tazbinstvu.
Kada je riječ o rukovanju, kod nas se uobičajila praksa da se ljudi poslije svakog namaza rukuju prije nego što izađu iz džamije. Što se tiče ove prakse ona u Šerijatu, kako kaže islamska ulema, u ovoj formi nema utemeljenja, međutim, nema u tome ništa loše, jer je rukovanje u osnovi sunnet Resulullaha a.s., te se stoga ne može smatrati zabranjenim, niti pokuđenim. (Fikhu-l-islami ve ediletuhu, 2661)
PITANJE: Kod nas je sve prisutnija praksa da se prilikom čestitanja, ili raznih svečanosti npr. svadbe, rođendana i tome slično, osobe poljube, što se vrlo često događa i između muškaraca i žena koji jedno sa drugim nisu rod. Da li je ovakva praksa ispravna?
ODGOVOR: Naš čitalac je dobro primijetio jednu ružnu praksu, koja se skoro odomaćila kod muslimana. Ova praksa je dospjela među muslimane izvana, ona ne pripada islamu, niti je to islamski način čestitanja. To je praksa koju prakticiraju nemuslimani, kao i mnoge druge stvari koje muslimani prisvajaju i prakticiraju tretirajući ih kao svoje, zaboravljajući ili uopće ne znajući svoje.
Muslimani moraju znati da svako ima svoje običaje i postupke koje prakticira, ne zalazeći u njihovu ispravnost unutar vjere onih kojima pripadaju, te stoga ne smiju ono što je njihovo – islamsko zaboravljati i ostavljati, a tuđe uzimati. Pored toga, takva praksa jeste vjerom zabranjena i spada u ono čega se trebamo čuvati, što nam potvrđuje i hadis u kojem Resulullah a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod, njemu pripada.“
Muslimani su dužni, svako prema svojim mogućnostima, poraditi na iskorjenjivanju, tj. otklanjanju ovih postupaka i loših adeta iz svoje prakse.
prof. Rešad-ef. Plojović