Husein Đozo pripada grupi učenjaka koji su dali nemjerljiv doprinos u razvoju i razumijevanju islama, kao i savremene islamske misli na ovim prostorima. Njegov najveći doprinos je na području tumačenja Kur`ana.
On je nastojao da svoje interesovanje u intelektualnom radu pozicionira kao put reformističke i modernističke orijentacije, naravno inspirisan idejama vjerskog modernizma prisutnog u Egiptu, a naravno kroz ličnosti Muhameda Abduhua, Rešida Rida`a i dr.
Sve teme kojima se on bavio u svojoj vjerskoj i svakoj drugoj dogradnji su aktuelne prirode sa jasnom i vidljivom intencijom progresa i napretka mulimana, koji su bili izloženi taklidu (slijepom oponašanju) koji je svakako bio i ostao najveći uzrok pada, dekadence i zaostalosti muslimana. To se moglo uočiti na njegovim predavanjima u kojima je često govorio protiv taklida.
Vrlo sam sretan što sam dobio priliku da tokom ovog istraživanja pokušam dočarati čitaocima lik našeg najvećeg alima. Prije nego počnemo bilo šta pisati o Đozi, počet ćemo sa njegovom biografijom. Husein Đozo je rođen 1912. godine u Barama, Ilovača kod Goražda. Osnovnu školu je završio u svom rodnom mjestu. Završio je Medresu „Mehmed-paše Kukavice“ u Foči. Međutim, prema Đozinom pasošu izdatom od strane države Kraljevine Jugoslavije 1934. godine, rodno mjesto Huseina Đoze je selo Vranići kod Čajniča, srez Drinjski. Dalji nastavak školovanja je u Sarajevu u Merhemića i Gazi Husrev-begovoj medresi. Šerijatsko-sudačku školu je završio 1933. god. da bi sljedeće, 1934. godine, kao stipendista Vakufske direkcije otišao u Kairo i upisao „El-Ezher“, šerijatsko-pravni fakultet. Diplomirao je 1939. godine. Po povratku u Sarajevo radio je kao profesor arapskog jezika u Okružnoj medresi, a 1941. godine je postavljen za vjersko-prosvjetnog referenta u Uredu reisu-l-uleme. Godine 1945. osuđen je na pet godina zatvora strogog zatvora. Poslije izlaska iz zatvora radio je u nekim sarajevskim preduzećima, da bi 1960. godine prešao u Vrhovno islamsko starješinstvo kao vjersko-prosvjetni referent i profesor na Fakultetu islamskih nauka. I taj posao će obavljati sve do svoje smrti, tj. 1982. god.
Đozo je predavao na Fakultetu islamskih nauka i Gazijinoj medresi. Čitav njegov život posvetio je tumačenju Kur`ana. Njegov rad na tefsiru može se podijeliti u tri etape.
Prva etapa nastupa 1962. godine. Tada je Đozo započeo sa prevođenjem i tumačenjem Kur`ana. Ta etapa traje sve do 1966. godine. Đozini radovi objavljivani su „Glasniku“ VIS-a pod nazivom „Tumačenje Kur`ana“.
Druga etapa počinje njegovim pozamašnim radom kada su nastale tri sveske iz Tefsira koje su štampane pod naslovom „Prijevod Kur`ana s komentarom“. Taj period je vezan za 1966. i 1967. godinu.
Treća etapa je period kada se Đozo ponovo vraća prevođenju Kur`ana. Bio je to period od 1974. do 1976. godine. Tada je Đozo svom svojom snagom radio na prevođenju sure Alu Imran. Sve je to pisao u „Glasniku“ VIS-a pod naslovom „Prijevod Kur`ana s komentarom“.
Da bi nam bilo što jasnije morat ćemo opisati sva ova tri razdoblja i etape u kojima ćemo pojasniti Đozin doprinos prevođenju Kur`ana, kao i njegov doprinos shvatanju islama.
U ovoj prvoj etapi, koja je trajala od 1962. do 1966. godine, Đozo je dao svoj veliki doprinos i objavio 22 nastavka iz tefsira pod naslovom „Tumačenje Kur`ana“. To je period značajan za Đozu jer je upravo u njemu završio i protumačio prvu suru (Fatiha) i stigao do druge sure (Bekare) do njenog 70-og ajeta.
Vrlo važno je napomenuti da je Đozo donosio umjesto originalnog arapskog teksta transliteraciju. Sve je to bilo pod pokroviteljstvom Islamske zajednice. Tako da je Jasini-šerif transliteriran. U uvodu Jasini-šerifa stoji: „Odavno se kod nas osjeća potreba za štampanjem pojedinih kur`anskih sura latiničnim slovima. Naš muslimanski svijet ne poznaje arapsko pismo. Stariji svijet koji je to u mektebima učio tokom vremena je zaboravio.“
Bio je to veliki iskorak koji je napravio Đozo sa svojim pomagačima u cilju doprinosa i olakšanja učenja Jasini-šerifa i drugih sura.
U slijedećem džepnom izdanju Jasini-šerifa se kaže: „Naglašavamo da je transkripcija, tj. pisanje arapskog teksta latinicom, ovako kako smo učinili, samo olakšanje čitaocu koji ne zna arapsko pismo i podsticaj istom da što prije nauči arapski tekst učiti (slovima), a u granicama glasovnih mogućnosti.“
Đozo je kao svaki drugi mufessir tumačio Božju knjgu, ali je često puta nailazio na određene kritike. Đozo je naravno davao pojašnjenja kada bi se ona tražila od njega. Čitajući „Glasnik“ nailzimo na rečenicu sljedećeg sadržaja: „Oni su razapeli Isusa“ (misli se na Jevreje). Poslije Đozinog komentara pojavile su se kritike, tako da je glavni i odgovorni urednik „Glasnika“ Muhamed Hazim Tulić pozvao Đoza i zamolio ga da dadne svoje obrazloženje i objašnjenje. Veliki alim Đozo se ljubazno odazvao i dodao: „Pišući o stavu Jevreja prema islamu, dotakao sam se usput i njihovog stava prema drugim religijama. Tvrdokorno čuvajući svoj privilegovani položaj, oni su odbijali svaki kompromis sa svakim. Tako je došlo do njihovog neprijateljskog stava prema Isau, alejhis-s-selam. Historija je stavila njima na dušu razapinjanje Isusovo, što se sve do danas smatralo kao historijaska činjenica. Govoreći u spomenutom članku općenito o stavu Jevreja prema drugim religijama, ja sam spomenuo da su ga oni razapeli, misleći na optužbu koja se njima pripisuje. Time nisam pomislio da negiram svakome poznato, pa valjda i meni, kur`ansko: „A nisu ga ni ubili ni razapeli.“ (En-Nisa, 157) To je svakako credo za svakog muslimana kojeg se drži. Upuštati se u raspravu kako je Allah spasio Isaa, alejhi-s-selam, nije zadatak ovog odgovora.“
Po pitanju namaza, Husein Đozo je na stanovištu da se namaz ne može prevoditi kao molitva. Kako on kaže: „Namaz je najvidljiviji izraz javnog očitovanja, odanosti i zahvalnosti prema Bogu, kao i samokontrola i polaganje računa za svoja djela. U njemu se ne moli, niti je njegova svrha molba. Islam propisuje drugi način molbe.“
Međutim, Enes Karić, tumačeći ajet: „Obavljajte molitvu“, kaže: „Klanjajte namaz.“
Sada prelazimo na drugu etapu Đozinog upornog rada na polju nauke, Kur`ana, tumačenja i komentara. Ovaj period, kao što smo to već naglasili, obiluje plodnim radom Huseina Đoze, kada su nastale tri sveske njegova tefsira, koje su, kao što znamo, objavljene pod imenom „Prijevod Kur`ana s komentarom“. On ove sveske nije potpisao, ali nema ni najmanje sumnje da su one njegov plod. On je prije pojave prve sveske počeo raditi pod svojim imenom u „Glasniku“ VIS-a, a zatim je nakon pojave treće sveske nastavio raditi u „Glasniku“ VIS-a sa prevođenjem i tumačenjem Božje knjige, što je razriješilo ovo pitanje, ako je i bilo pitanje.
Ovo mišljenje podržavaju znameniti i poznati faktori poput Hilme Neimarlije u Zborniku radova Islamskog teološkog fakulteta.
Kao dokaz da su sve sveske tumačenja Kur`ana Đozino djelo ide u prilog činjenica da je Đozo dao interviju jednom egipatskom listu, kada je rekao da sada radi na prijevodu Kur`ana s komentarom i da je objavio već tri sveske tefsira. U svojim komentarima i tumačenjima Husein Đozo pokušava otkriti smisao ajeta ili niza međusobno povezanih ajeta, pokušava objasniti i prenijeti ljudima pouku i poruku, kao i gledište savremene nauke. Svrha tumačenja jeste da ukaže na temeljna učenja Kur`ana i da islamskim koncepcijama da noviju i savremeniju interpretaciju, u kojoj će svaki musliman moći naći potrebna i odgovarajuća rješenja za sve probleme s kojima se susreće u svakodnevnom životu.
Ostala nam je treća etapa Đozinog rada na polju približavanja i afirmacije kur`anske misli ljudima gdje god se nalazili. Njegov neumorni trud usmjeren je na tumačenje treće kur'anske sure Alu Imran (Imranova porodica). Ova sura, kao što je poznato, ima 200 ajeta. Đozo je protumačio 180. Sva ova tumačenja su prenesena u „Glasniku“ VIS-a. Husein-ef. Đozo kaže: „Svaka generacija mora dati svoj doprinos u razradi kur'anske misli, ukoliko želi da živi u njenom duhu i da u njoj traži rješenja za pitanja koja joj život postavlja, a život je uvijek u kretanju.“
Ono što se može zapaziti tokom čitanja tumačenja tefsira Huseina Đoze jeste preferiranje razuma u tumačenju Kur`ana i o njemu se s pravom može komotno govoriti kao nosiocu racionalnog tefsira kod nas.
Drugi projekat ponosnog alima Huseina Đoze bio je transliteracija Kur`ana. Ovaj projekat je vjerovatno bio velik zalogaj kao i projekat tumačenja(komentara) Kur`ana, te je Božijom voljom uspio onoliko koliko je uspio, ali ni jedan ni drugi nije završen.
Raspravljajući o problemu obnove u islamu, i pogrešno shvatanje pojma reforme od strane mnogih muslimana. Đozo kaže:
„Ne znam kako se i odakle udomilo među muslimanima posve pogrešno mišljenje da reforma u islamu znači izmjenu i dopunu njegovih principa, trađenje i zagovaranje reforme znači, prema njihovom mišljenju, isto što i zahtjevanje da se islam ukloni sa pozornice života, jer je isti proživio svoje vrijeme i više ne može biti regulator ljudskih odnosa.
A je li tako? Odgovaram: i jest i nije. Jest, jer ono što mi danas radimo i ono na čemu smo, nema ništa zajedničkog sa pravim islamom, nego je, naprotiv, u najjačoj oprečnosti sa njegovim učenjem. Zar propovjedanje nerada, letargije, učenje da su vjera i nauka dva nepomirljiva neprijatelja i da je neznanje temelj ibadeta, apstinencija od svakog javnog djelovanja, povlačenje sa svih polja ljudske djelatnosti, možemo nazvati islamom i zar to ne treba izmjeniti.
Nije, jer čista nauka islama i njegovo pravo učenje ne trpe promjene i ne podliježe zakonu izmjene. Što je savršeno to ostaje kao takvo uvijek, jer nema razloga njegovoj promjeni. Principi i učenje islama u čiju savršenost ne sumnja nijedan iole pametan čovjek, ne mogu biti predmet izmjene i dopune, jer bi to demantiralo njihovu apsolutnu savršenost ili bi značilo svjesno i voljno vraćanje natrag, što opet dolazi u sukob sa svim zakonima socijalnog razvića. “
Kaže Husein Đozo:“Sasvim je jasno da se Božija Riječ ne može pravilno shvatiti ni primjeniti bez najdubljeg poznavanja života . Pod
racionalnom metodom treba podrazumjevati korištenje naučnih sredstava, dostignuća i otkrića u svrhu upoznavanja života, razrade i primjene savremene islamske misli. Ovaj metod ne znači potpuno negiranje metode tradicionalizma. On znači samo kritički prilaz u ocjeni tradicije, a ne njeno odbacivanje. Proces tumačenja kuranske misli razvijao se u kontinuiranom kretanju, koje nije smjelo biti prekinuto ni zaustavljeno. “
Smatram da su Đozini odgovori na ovakva pitanja od vitalnog i krucialnog interesa za čitaoce ovog teksta, jer će na ovaj način uvidjeti kako i na koji način je Đozo tumačio Kur`an i samim time dao svoj veliki doprinos razumjevanje savremene islamske misli. Osjećam potrebu da obradim još jedno vrlo važno pitanje i dam Đozin komentar i samim tim dokažem Đozino shvatanje smisla reforme u islamu.
Kaže Đozo:
„Nameće nam se pitanje: pa šta je smisao reforme u islamu?
Veliki islamski učenjak šejh Muhammed Abduhu raspravljajući o ovom problemu u svom poznatom djelu islam i kršćanstvo veli:““Cijela moja mukotrpna borba i težnja svih mojih nastojanja kretale su se oko dvije stvari:oslobođenje ljudske misli od okova taklida i poimanje islama u duhu prvog, drugog i trećeg stoljeća. Iz toga slijedi smisao reforme čišćenja islama od svega onoga što se je tokom vremena pod raznim utiscima u njega i postalo njegovom sadržinom, a, ustvari, stoji u opreci s njegovom čistom naukom i, drugo:samostalno i direktno proučavanje vjere“. Smisao prvoj tačci nam pomenuti učenjak određuje veleći:
„Najsvetija dužnost svakoga alima je stati u odbranu pravog islama, a najenergeničnije povesti borbu protiv bidata koji su već dobili oblik dogme. “
Husein Đozo dodaje pa kaže:
„I zbilja je islam u velikoj potrbi čišćenja. Ljudi i pojedine frakcije koji su islam uzimali samo kao sredstvo za postignuće svojih ličnih ciljeva unijeli su u njega bezbroj čudnih stvari i htjeli od te Božanske mudrosti napraviti „Hiljadu i jednu noć“. Derviški redovi, a naročito a naročito onaj ekstremno-mistički pravac među njima sa svojim budističkim gledanjem na život i zagovaranjem nirvane, zamalo što ljudsku misao upraviše stazom koja ne harmonira sa naukom islama. Zahvaljujući silnoj snazi njegovih uzvišenih načela, a ne njegovim sljedbenicima, svi ti negativni i razorno djelujući elementi ne mogoše od njega načiniti ono što su načinili od kršćanstva i drugih religija. No to ipak ne znači da nisu u njegovu čistu nauku ubacili trunja, koje treba čistiti. “
Poznati islamski filozof sejjid Džemaludin Afgani, upitan šta je smisao njegovog reformističkog pokreta kada je islam sa Božije strane zaštićen od promjene, kaže:“Cilj našeg vjerskog pokreta je predstaviti islam onakav kakav jest, a eliminirati ono što su mu ljudi imputirali i što ga predstavlja u krivoj slici. Trudimo se da dokažemo da kada i kadar ne znači ostaviti svako nastojanje za bolju budućnost i oko spašavanja iz ovog opasnog stanja. Isto tako hoćemo da upozorimo muslimane da je njihovo tumačenje hadisa koji govore o pokvarenosti zadnjih vremena sa sugestijom za povlačenjem iz života i apsolutnim distanciranjem od tih tokova, posve pogrešno. “
U daljnjem objašnjenju o značaju reforme i shvatanju i razumjevanju savremene islamske misli Đozo dodaje:
„Reforma u islamu znači vraćanje ka islamu, a ne odstupanje od njegovih velikih ideja. Ogromna je greška pojedine današnje omladine i pojedine uleme što smatra idžtihad u današnje vrijeme udaljavanjem od vjere, a ne približavanjem istoj. To je svakako velika greška i užasan grijeh, a dolazi otud što smo već odavno potpuno zamijenili Božije riječi, Kur`an, i Pejgamberove izreke, Hadis, za riječi i izreke običnih ljudi i na taj način nesh(derogirali)učinili ta dva glavna vrela islama. I idžtihad, koji traži od muslimana da su u stalnoj i direktnoj vezi sa Kur`anom i hadisom, kod onih koji su se slijepo i objeručke prihvatili tuđeg mišljenja i to smatraju vjerom, znači odstupanje od vjere. Idžtihad nas upućuje na dvije vrlo važne stvari:prvo-da principi Kurana sadrže vječite i apsolutne istine, koje su podesne za sva vremena i sve strane svijeta, kako je to javno potvrdio kongres pravnika održan u Lahaju 2. -6. septembra 1932. godine ustvrdivši da islamskom pravu ne manjka ništa što bi ga moglo učiniti nepodesnim da ostane vrelom svjetskog prava i, drugo-da je Svemogući svojom pravednošću obdario i nas i one poslije nas tom najvećom počašću, naime, da možemo direktno iz Kur`ana crpiti njegove velike ideje i propise. Na kraju Đozo kaže: Dosta je zabluda, dosta je lutanja! Hoćemo da shvatimo islam i da nas povede onamo gdje je vodio i one koji su ga razumjeli i postupali po njemu. “
Upravo su ovo bili načini kako razumjeti dvije vrlo važne stvari u islamu: taklid(slijepo slejeđenje), i problem reforme u islamu, ja sam upravo odabrao ova dva pitanja i dao obrazloženje spomenutih alima.
Kao što vidimo doprinos Huseina Đoze na svim poljima je bio ogroman i od neprocjenjljive važnosti i vrijednosti. Svako ko je poznavao Đozu bio je uvjeren da će njegovim dolaskom na sve važne funkcije dati neprocjenljive rezultate, i da će doći do intelektualne obnove rada Islamske zajednice kao i oživljavanja islamske misli na ovim prostorima. Husein Đozo je izrastao, duhovno i inteketualno, u atmosferi epohalno oglašenih napora vodećih ličnosti islamskog svijeta na ponovnoj aktualizaciji i afirmaciji izvornog nauka islama. Još kao učenik Šerijatsko-sudačke škole u Sarajevu počeo je ispoljavati samostalni i buntovni odnos prema postojećoj stvarnosti muslimanskog svijeta i njezinu drastičnom odudaranju od islamskog ideala života. A nadahnut idejama Afganija, Abduhua, Rešada Ridaa istinski se uključuje u rad na putu prosvjetiteljstva, dajući sve od sebe.
Đozo je znao da su dinamika života, viši nivo obrazovanja, ekonomski napredak te razni ideološki trendovi sve više zaokupljali i opterećivali ovdašnjega muslimanskog vjernika. Želio je da novostale situacije i nagomilane potrebe vjernika adekvatno vremenu i prostoru, a u skladu s islamskim učenjem, riješi upravo na najjednostavniji i najbliži način. Tako Husein Đozo 1965. godine u broju 3-4, na strani 104. , uvodi novu rubriku: „PITANJA ČITALAC I NAŠI ODGOVORI“.
Husein Đozo će na ovaj način dati svoj veliki doprinos a ta pitanja su obuhvatala domen iz cjelokuonog čovjekovog života, a pogotovo iz oblasti šerijatskog prava. Đozo je odgovorio na više od 876 postavljenih pitanja. Pitanja su svrstana po oblastima, i najveći broj pitanja je iz oblasti ibadeta i to:
224 pitanja odnosi se na namaz i sve što je vezano za namaz.
16 pitanja tretiraju problematiku posta.
28 pitanja postavljeno je iz oblasti zekata i sadekatu-l-fitra.
30 pitanja vezano za propise obavljanja hadža.
ZAKLJUČAK
Husein ef. Đozo, kao velikan, kao čovjek koji je znao da tumači živu kur`ansku misao, koja važi za sva vremena, sva mjesta i prilike, dokazao je da savremena kur`anska misao živi i obuhvata sve prostore. Znao je da svaki povijesni trenutak uzima iz Božije Riječi koliko mu u datom trenutku, prema nivou razvoja i shvatanju života treba. Stoga je nesumljivo, Đozo kao reformator i živi učesnik recepcije tih ideja na Zemlji, dao svoj veliki doprinos razradi savremene kur`anske misli i pomogao afirmaciji njezinih ideja i rješenja kod ljudi naših prostora.