Vijesti

Univerzalnost poštivanja nemuslimana kroz prizmu Poslanika, a.s.

Sudbinu svijeta, u epohi prije poslanstva Muhammeda a.s., određivale su dvije države, Vizantija i Persija. Vizantija, kao nasljednik istočno-rimskog carstva i predstavnik kršćanstva, a Persija kao vatropoklonička orjentacija. Dakle, Vizantija je bila središte istočnog kršćanstva.

 

 

Prisustvo kršćana u vrijeme Muhammeda a.s.

Muhammedu a.s. nisu bili nepoznati kršćani i Jevreji, jer su i jedni i drugi participirali u predislamskoj Arabiji. Poslanik a.s. ih je poznavao, a i u Kur’anu su objavljeni citati koji spominju kršćane i Jevreje. U sjevernom i južnom dijelu Arapskog poluostrva razvile su se kršćanske zajednice. Kršćani su, za vrijeme Muhammedovog a.s. života, nastanjivali Medinu, Meku, Hajber i Nedžeran. Poslanik a.s. je do kraja smrti bio u kontaktu sa kršćanima. U plemenima Tagleb, Kuda i Gassan, kao i u Jemenu, kršćanstvo je bilo dominantno dok su tom regijom vladali Vizantijci. Bilo je i onih koji su napuštali idolopoklonstvo i prihvatili kršćanstvo, kao što je bio Osman ibn el-Huvejrit ibn Esed ibn Abdu-l-Uzza i Vereka ibn Nevfel. Po jednom predanju, Muhammed se kao dječak sreo sa kršćanskim monahom po imenu Behira na pragu crkve u Siriji, današnjem selu Busra.

U Medini je bio jedan kršćanski monah po imenu Ebu Amir er-Rahib, koji je iz nje otišao kada je poslanik Muhammed a.s. došao. Nešto više kršćana bilo je u Nedžranu u Jemenu. Priličan broj monofizitskih kršćana u Nedžran je došlo za vrijeme cara Justinijana (527-565).

Većina kršćana u Meki bili su nestorijanci i monofiziti, a to su one kršćanske skupine koje je oficijalno kršćanstvo proglasilo hereticima na Nikejskom koncilu 325. godine. Poslanik a.s. ih nikada nije napadao. Takav odnos kršćana i muslimana zadržat će se i sa kasnijim susretom sa kršćanima u grčko-rimskom svijetu. U oblastima Evrope, Azije, pa i Afrike skoro svi stanovnici su bili kršćani različitih denominacija. Samo su judaizam i maniheizam u spomenutim kontinetnima bili manjina.

Prvi kršćanin koga je Muhammed, a.s. sreo bio je Vereka bin Neufel, dok je drugi bio dječak po imenu Addas. Poslije njega Muhammed a.s. se sreo sa kršćaninom Beni Abdu-l-Kajsom i sa Adijom bin Hatimom et-Taiom. Sa svima njima Muhammed a.s. se ophodio na najljepši način, punim poštivanja i respekta.

 

Muhammedov a.s. odnos prema kršćanima

Sa islamskog stanovišta, Muhammed a.s. je posljednji u nizu poslanika. Kur’an eksplicitno spominje još Ibrahima, Musaa i Isaa a.s. On se identifikuje sa Ibrahimom (Abraham), Musaom (Mojsije) i Isaom a.s. (Isus) i bez obzira što kršćansku dogmu na teološkom i religijskom nivou kritikuje, odnos prema njima bio je baziran na odnosu punom humanosti i uzajamnog poštivanja.

Muhammed a.s. je u razgovoru pažljivo slušao svog sagovornika i svoju odluku bi promijenio kada bi vidio da je prijedlog sagovornika konstruktivniji. Od svojih sljedbenika tražio je da na svako dobro djelo uzvrate dobrom, a ako ne mogu, onda barem da za dobročinitelja upute molbu. Bio je na stanovištu da ljude treba sresti vesela i nasmijana lica. Uspostavu dobrih odnosa među ljudima smatrao je Božjom naredbom.

Muhammed a.s. je kršćanima i Jevrejima dao slobodu prakticiranja vjere. U Kur’anu stoji da su muslimani dužni pomoći nemuslimane, ne samo materijalno nego i svojim životima:

„A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste da im u pomoć priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate.“

Odnos prema nemuslimanima i svim religijskim zajednicama bazira se na Kur’anu i Sunnetu Muhammeda a.s., koji je ostavio mnogo hadisa o pravednom i lijepom ophođenju prema nemuslimanima:

„Ko nepravedno ubije štićenika islamske države, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu, a njegov miris se osjeća na udaljenosti od četrdeset godina hoda.“

Ovakvo široko shvatanje koncepta sljedbenika Knjige osnova je za multikulturalne i multinacionalne muslimanske zemlje.

Ashabi su pitali Muhammeda a.s. šta im je dozvoljeno od Ehlu-l-kitabija, nakon čega je uslijedila objava:

„I dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena.“ (Kur’an, 5:5)

Ovaj ajet tretira zajednički objed i dobre susjedske odnose. Činjenica je da u Kur’anu postoje ajeti koji vjernicima zabranjuju da nemuslimane uzimaju za prijatelje, ali nužno je shvatiti ih na validan način:

„O, vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. Allah, uistinu, neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“ (Kur’an, 5:51)

Ovaj ajet se ne smije generalizovati, jer je objavljen nakon borbe na Uhudu, i njime je definisana jedna vremenski uslovljena situacija. I ajet: „Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike, kad ima vjernika“ (Kur’an, 3:28) predstavlja zabranu izdaje, a ne zabranu koegzistencije.

Muhammed a.s. je posjećivao svoje komšije nemuslimane, prisustvovao njihovim sahranama, obilazio njihove bolesne. On je od njih uzimao i davao zajam, te je jedne prilike jednom, kao zalog za pozajmicu, dao štit. Ovaj štit je ostao kod tog nemuslimana i poslije Poslanikove a.s. smrti.

Jednom je pogrebna povorka prošla pored Muhammeda a.s., nakon čega je on ustao kako bi joj odao poštivanje. Ashabi su rekli da se radi o nemuslimanu (Jevreju). Poslanik a.s. je odgovorio: „Zar on nije ljudsko biće?“

Neki je čovjek od muslimana ukrao štit i sakrio ga kod nemuslimana. Kada je štit pronađen kod nemuslimana, on je demantovao da je kradljivac. Nemusliman ih je uputio na kradljivca. Međutim, otežavajuća okolnost po njega bila je to što je kradljivac negirao da je on ukrao štit. Nekoliko se ljudi sakupilo te otišlo Poslaniku a.s., požalivši mu se da pomogne muslimana protiv nemuslimana. Poslanik a.s. je presudio u korist nemuslimana, jer nije bilo dokaza da bi presuda bila drugačija.

 

Odnos Muhammeda a.s. prema idolopoklonicima

 

Muhammed a.s. i njegovi ashabi su od stanovnika Meke doživjeli mnogo neprijatnosti. Međutim, to ga nikada nije natjeralo da bude netolerantan prema njima. On je Mekelijama poslao novac da ga podijele siromasima kada ih je zadesila suša, iako nisu bili muslimani. Posebno je zanimljivo to što je taj novac Muhammed a.s. dao Ebu Sufjanu, vođi mekanskih politeista, da ga on podijeli. Dakle, različito ubjeđenje i vjerovanje Muhammedu a.s. nije bila barijera da se na najbolji način prema tim ljudima ophodi.

Mekanski stanovnici su konstantno vršili pritisak na Muhammeda a.s. i njegove sljedbenike zbog vjere koju su promovisali, te su bili primorani nastaniti se u Medini. U Meki im je opljačkana imovina. Mnogi muslimani su brutalno kažnjavani. Kada je Muhammed, a.s. ušao u Meku, nakon deset godina provedenih u Medini, ušao je jašući na devi. Muhammed a.s. je iz skromnosti, kako neprijatelji ne bi pomislili da će ih napasti, svoju glavu spustio na devinu glavu. Tada je rekao, iako u društvu nekoliko hiljada ashaba, onima koji su ih ubijali i uzurpirali njihovu imovinu, da je Ebu Sufjan, tadašnji gradonačelnik Meke, siguran kao i svi ostali, pa i oni koji su islamu i muslimanima nanijeli najviše zla. Svima je rekao da su slobodni i da im svima oprašta. Muhammed a.s. oprašta diskriminaciju, pljačkanje, ubistva, proganjanja u situaciji kada je mogao sve počinitelje zlodjela kazniti kako je želio.

Poslanikov a.s. amidža, Ebu Talib, umro je kao idolopoklonik, ali je punih deset godina štitio Poslanika a.s. kome je bilo teško kada mu je amidža preselio kao idolopoklonik. Ebu Talibova pripadnost i odanost idolopoklonstvu nije bila barijera komunikacije Muhammeda a.s. sa njim.

Kada se Muhammed a.s. vraćao jedne prilike iz Taifa, mekanske vođe mu nisu garantovale sigurnost, jer je bio nepoželjan u gradu. Ulaznu vizu mu je mogao dati svaki građanin Meke koji bi za njega garantovao. Naravno, muslimani nisu tretirani stanovnicima Meke, pa oni to nisu mogli uraditi. Tada se pojavio El-Mu’tim ibn Adijj, koji je Muhammeda a.s. uzeo pod svoju zaštitu. Nekoliko godina kasnije, nakon pobjede muslimana na Bedru, zarobljeno je 70 neprijateljskih vojnika. Dok su ashabi predlagali šta učiniti sa njima, Muhammed a.s. je rekao: „Da je El-Mu’tim živ i da se za njih založio, sve bih mu ih poklonio.”

Muhammed a.s. je sklapao prijateljstvo sa nemuslimanima. Primjer je njegovo prijateljstvo sa Amrom ibn Umejjom. Imao je Muhammedovo a.s. povjerenje, bez obzira što se u borbama na Bedru i Uhudu borio protiv muslimana. Poslanik Muhammed a.s. je, prije više od 1400 godina, ukorio Ebu Zerra r.a. zato što je jednog čovjeka nazvao crnim.

Leave a comment