PITANJE: Jedan naš čitalac kaže: „Nedavno sam dobio sina i kao što i sami znate, naš kraj je pun nekakvih običaja koji se prenose sa koljena na koljeno, da ne kažem sujevjerja, jer mi je to dvoje teško razdvojiti.
Pošto je dijete došlo na ovaj svijet, hvala dragom Allahu, naravno da su počeli savjeti sa raznih strana: tetki, strina, komšinica – kako se ne smije ovo, ne smije ono… Molio bih vas da me posavjetujete šta je ispravno po našoj vjeri činiti, jer mi je to najvažnije, a običaje za koje ne znam razlog neželim da primjenjujem. Spomenut ću nekoliko primjera, da ne kažem savjeta koje sam dobio:
– ne smije dijete izlaziti iz kuće u šetnju sa majkom dok ne prođe 40 dana od rođenja,
– paziti da pelene i bebine stvari ne prenoće vani dok se suše od pranja, već navečer unijeti robu u kuću,
– naravno, crveni konac je neizbježan dio, pa savjetuju da se stavi oko lijeve ruke,
– izvrnuti neku od čarapica kad se oblači dijete i tako dalje…
Još jedno pitanje za kraj: kada je po Vama, tj. po našoj vjeri, najbolje sunetiti dijete?“
ODGOVOR: Puno je roditelja koji se nađu u ovakvoj ili sličnoj situaciji, a dosta je i onih koji zbog lične neupućenosti i nepoznavanja propisa vjere poslušaju „savjete“ koji im se upute,
a tiču se djeteta, jer je roditelj po ovom pitanju najslabiji i u cilju „zaštite“ djeteta vrlo često čini sve što mu se kaže. O čemu je riječ? Shodno propisima naše čiste vjere, osoba-roditelj kojoj Allah podari dijete dužna je ispuniti svoje obaveze prema novorođenčetu, a tih dužnosti ima dosta. U jednom hadisu Poslanik a.s. spominje pet fundamentalnih dužnosti roditelja prema djetetu i kaže: „Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu dadne lijepo islamsko ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči pismenosti, plivanju i vještinama zaštite svoga života i vjere, da ga izdržava imovinom zarađenom na halal način i da ga oženi, odnosno, ako je kćerka, da je uda, kada dođe vrijeme za to.“ Dakle, prva dužnost roditelja jeste da mu odabere lijepo muslimansko ime, jer ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život, poslije smrti u kaburu, ali i na Sudnjem danu, pa zato Poslanik a.s. podstiče roditelje da odaberu najljepše ime za svoje dijete: „Dajite djeci lijepa islamska imena, jer ćete se i u Džennetu po njima zvati.“ Posebno treba biti pažljiv, ozbiljan i odgovoran prema imenu Muhammed, ukoliko se daje djetetu: „Ako svom djetetu date ime Muhammed, poštujte ga i dajte mu lijepo mjesto u sredini i društvu i nemojte ga grditi!“ Dakle, dječje je neopozivo pravo, a roditeljska bespogovorna dužnost da im daju lijepa imena sa islamskim značenjem i sadržajem.
S druge strane, mnogobrojni su hadisi iz kojih se jasno vidi da je Poslanik a.s. zabranjivao da se djeci daju neislamska imena i imena ružnih značenja: „Kada bi Poslaniku došao kakav čovjek ružnog imena koje mu se nije dopadalo, on bi to ime zamijenio ljepšim.“ Poslanik a.s. kaže: „U koga se rodi dijete, proučite mu ezan na desno, a ikamet na lijevo uho.“ Poslanik a.s. čak garantira da ono dijete kome se prouči ezan i ikamet da neće bolovati od jedne veoma opasne bolesti: „Kome se rodi dijete, pa mu prouči ezan na desno, a ikamet na lijevo uho, neće oboljeti od padavice.“
Po pitanju odgoja djeteta Poslanik a.s. kaže: „Ne može čovjek ništa vrjednije i bolje ostaviti svome djetetu od lijepog islamskog odgoja.“ Takođe kaže: „Poučavajte (svoju djecu) znanju, jer je odista u tom poučavanju veliko dobro: traženje znanja je ibadet, ponavljanje naučenog je tespih – slavljenje Allaha, potraga za znanjem je trud na Allahovom putu – džihad, znanje je približavanje Allahovoj milosti, a poučavanje drugog koji ne zna sadaka.“ Savjetujući Ibn Abbasa r.a. Muhammed, a.s. je rekao: „O dječače, naučit ću te slijedećem: Čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati; traži Allaha – naći ćeš Ga ispred tebe; kada se obraćaš – obraćaj se Allahu; kada tražiš pomoć – traži je od Allaha. Znaj, da se svijet čitav sakupi da ti učini neko dobro, ne može ti učiniti, osim ako je to Allah odredio, i da se cio svijet sakupi da ti naškodi, ne može ti naškoditi, osim ako ti je Allah odredio.“ (Tirmizi )
O klanju kurbana nakon rođenja djeteta Muhammed a.s. kaže: „Kurban koji se zakolje sedmi dan na ime novorođenčeta jeste najbolja garancija za njegovu sreću, a ujedno time će od djeteta biti otklonjene manje nesreće.“ Akika je pritvrđeni sunnet za djetetove staratelje koju su u mogućnosti, jer je Allahov Poslanik a.s. takođe rekao: „Za (život) svakog novorođenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovom rođenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa.“ (hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai i drugi) Meso od ovog kurbana raspodijeli se na uobičajeni način na tri dijela: na rodbinu, komšije, sirotinju i svoju porodicu. Od obaveza roditelja prema muškom djetetu jeste i obrezivanje ili sunećenje. Poslanik a.s. kaže: „Pet djela se ubrajaju u vjersku tradiciju – sunnet Allahovih Poslanika: sunećenje muške djece, brijanje stidnih mjesta, skraćivanje brkova, rezanje nokata i brijanje dlaka pod pazuhom.“
Što se tiče vremena kada je najbolje izvršiti ovaj propis, lično nisam naišao na vrijeme koje se preferira ili kojem se daje prednost, tako da to može biti bilo koje vrijeme, uz preporuku da to bude što prije, dok je dijete manje, kako bi sa što manje straha podnijelo ovaj propis i kako bi se on što prije izvršio, jer pored vjerskog aspekta i značaja, obrezivanje ima i svoju medicinsku, tj. zdravstvenu dimenziju i važnost, tako da savjetujem roditeljima da se u konsultaciji sa povjerljivim ljekarima, muslimanima, nađe najpovoljnije vrijeme za obavljanje ovog propisa, što bi moglo biti između 4. i 7. godine, a zadnje do 10. godine djeteta, jer nakon toga se povećavaju strahovi i stresovi kod djece. Sve ostalo što je pomenuto u pitanju, tj. „savjeti dobronamjernih“, nema nikakve osnove u islamu. Ostanak u kući 40 dana ili više, unošenje oprane odjeće djeteta, kao ni crveni konac, neće zaštiti dijete ni od čega ukoliko je napravljen propust prema Allahu dž.š. On je znak sujevjerja i neznanja, te ga treba izbjeći, kao i izvrnute čarape. Svrha toga kod onih koji preporučuju jeste da se dijete zaštiti uroka i zla koje mu mogu nanijeti zlonamjerne i pakosne osobe, putem pogleda ili kontakta sa njegovom odjećom, ili skretanje pažnje osobe koja ga posmatra, kako ne bi dijete bilo povrijeđeno njenim pogledom, što može biti slučaj, jer priča o uroku je istinita i ima utemeljenosti u vjeri. Međutim, dužnost je čovjeku da zaštiti sebe i svoje dijete od šejtana i pokvarenih džinna i ljudi snagom svoga imana u Allaha, uzdajući se i oslanjajući na Njega, pribjegavajući Njemu i štiteći se Njime, izvršavanjem propisa koje je On naredio i Njegov Poslanik a.s. preporučio, koje smo prethodno spomenuli, te čestim učenjem sura: El-Felek, En-Nas, El-Ihlas, El-Fatihe i Ajetul-Kursijje.
Rešad-ef. Plojović
Tekst preuzet iz časopisa Glas islama