Od Abdullaha ibn Abbasa r.a. se prenosi da mu je Ebu Sufjan jednom prilikom pripovjedao: „U periodu primirja između mene i Muhammeda s.a.w.s. (misli se na primirje između muslimana i mušrika sklopljeno na Hudejbiji, kada su se obje strane obavezale da neće ratovati deset godina), boravio sam u Šamu kada je došlo pismo od Vjerovjesnika s.a.w.s. Hiraklu (vladar Vizantijskog carstva) preko Dihje el-Kelbija, koji ga je predao vladaru Busre (njegovo ime je Vasime el-Haris el-Gassani), a on ga je predao Hiraklu, koji kada primi i pročita pismo upita prisutne: „Ima li neko od vas da pripada narodu ovog čovjeka koji tvrdi za sebe da je vjerovjesnik?“ Odgovoriše mu da ima, a onda su me pozvali sa još nekolicinom Kurejšija (oni su sa Ebu Sufjanom došli u Šam radi trgovine) i mi sjedosmo ispred Hirakla. „Ko je od vas najbliže rodbinski vezan za ovog čovjeka koji smatra da je vjerovjesnik?“ – upita Hirakl.
Tada Ebu Sufjan odgovori: „Ja sam sa njim u srodstvu“, pa me je postavio ispred sebe, a ostale Kurejšije su sjele iza mene. Zatim je pozvao prevodioca kojem reče: „Reci im da ću ovog ispred mene pitati o tom čovjeku-vjerovjesniku, pa ako me bude lagao, onda će i njega u laž utjerivati“, a Ebu Sufjan odgovori: „Tako mi Gospodara, da se ne bojim da će se i na mene lagati, lagao bih!“ Onda se Hirakl obratio prevodiocu rječima: „Upitaj ga kakvog je taj čovjek porijekla među njima?“ „Dobro mu je porijeklo“ – odgovori Ebu Sufjan. „Da li je neko iz njegove porodice bio vladar?“ – postavi drugo pitanje Hirakl. „Nije“ – odgovori mu Ebu Sufjan. „Da li ste ga smatrali lažljivcem prije nego što je počeo govoriti da je poslanik?“ „Nismo“ – odlučno odgovori Ebu Sufjan. „Da li ga više slijede ugledni, oholi i bogati ili siromašni, nejaki i nezaštićeni?“ „Više siromašni“, odgovara Ebu Sufjan. „Povećava li se njihov broj ili se smanjuje?“ „Povećava se iz dana u dan“ – zabrinuto će Ebu Sufjan. „Ima li neko od njih da se odmetne od onoga u šta poziva Vjerovjesnik nakon što je prihvatio da ga slijedi, iz mržnje prema njemu?“ „Ne napuštaju ga“ – reče Ebu Sufjan. „Da li se borite protiv njega i kakav je ishod borbi?“ „Borimo se protiv njega i njegovih sljedbenika i nekada nas oni pobjede (aludirajući na bitku na Bedru ), a nekada im mi nanesemo poraz (aludirajući na bitku na Uhudu ).“ „Ima li običaj da krši obećanja i ugovore?“ „On ne krši ugovore! Još uvijek traje ugovor između nas o zabrani ratovanja, pa ne znam da ga nije za vrijeme mog odsustva prekršio.“ „Da li je neko prije njega pozivao u ono što on poziva?“ „Nije“ – odgovori Ebu Sufjan na posljednje pitanje Hirakla.
Zatim se Hirakl obrati prevodiocu: „Reci mu da sam ga pitao za njegovo porijeklo, a pretpostavljao sam da je ugledan u svom narodu, jer je to bio slučaj sa svim poslanicima prije njega. Pitao sam te da li je u njegovoj porodici bilo vladara, a ti si mi odgovorio da nije, pa smatram da, ako bi bilo u njegovoj porodici vladara, onda bih mogao reći da on želi vlast. Pitao sam te o njegovom sljedbenicima, pa si mi potvrdio da ga slijede siromašni i nezaštićeni, a to su upravo sljedbenici i prijašnjih poslanika. Pitao sam te da li ste ga smatrali lašcem prije njegovog poslanstva, pa si mi odgovorio da je poznat po povjerljivosti i iskrenosti, a rekao bih da onaj koji ne laže ljude neće lagati ni Gospodara. Zatim sam te pitao da li ga njegovi sljedbenici napuštaju iz mržnje prema njemu, pa si mi odgovorio da ga ne napuštaju, a ja ti kažem da iman ne napušta iskrena srca. Onda sam te pitao da li se broj njegovih sljedbenika povećava ili smanjuje, a ti si mi odgovorio da se svakodnevno povećava, što je slučaj i sa imanom koji se povećava u srcu vjernika sve dok se ne upotpuni. Pitao sam te da li se borite protiv njega i kakav je ishod tih bitaka, pa si mi odgovorio da se borite i da nekada on pobjeđuje a nekada vi, što je bio slučaj sa prijašnjim poslanicima i obično bi krajnji ishod bio u korist poslanika. Kada si mi odgovorio da ne krši ugovore i obećanja, sjetih se da ni prijašnji poslanici nikada nisu kršili svoja obećanja. Kada si mi rekao da niko prije njega nije pozivao u ono što on poziva, rekao bih da je neko prije njega u to pozivao, onda bi se moglo reći da je samo taj govor preuzeo.“
Zatim je Hirakl ponovo postavio pitanje Ebu Sufjanu: „Šta vam naređuje?“ „Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i dobročinstvo.“ „Ako se doista nalazi kod njega ono što ti govoriš“ – reče Hirakl – „onda je on Vjerovjesnik za kojeg sam znao da će se pojaviti, ali nisam znao da će biti od vas (Arapa). Kada bih znao da je moguće, volio bih da se susretnem sa njim, a kada bih bio kod njega oprao bih lice vodom kojom je on noge svoje oprao, a njegovo carstvo će doprijeti do mojih nogu (tj. osvojit će Vizantijsko carstvo).“
Onda je Hirakl naredio da mu se glasno pročita pismo koje mu je uputio Resulullah s.a.w.s., a u njemu je stojalo: „U ime Allaha Milostivog, Samilosnog, od Muhammeda Poslanika Allahova, Hiraklu, vladaru Bizantije. Spas neka je na onoga koji slijedi uputu. Pozivam te pozivom islama, prihvati islam – bit ćeš spašen (Eslim – Teslem), prihvati islam, Allah će ti dvostruku nagradu dati, a ako odbiješ, naslijedit ćeš grijehe svih ratara i stočara u tvom carstvu. O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: – Budite svjedoci da smo mi muslimani!“
Kada je završeno čitanje pisma, nastala je galama i prepirka prisutnih (zbog toga što Hirakl naginje ka vjerovanju Muhammeda s.a.w.s.). Zatim nam je naređeno da izađemo, a kada smo izašli rekao sam svojim saputnicima: „Povećala se popularnost sinu Ebu Kebša (nadimak za Harisa ibn abdu-l-Uzza, oca Muhammeda s.a.w.s. po mlijeku) do te mjere da ga se vladari Vizantije plaše!“ Bio sam još tada ubijeđen da će vjera koju propovijeda Muhammed doživjeti ekspanziju, a kasnije mi je Allah rasprostranio grudi i prihvatio sam islam.
Kaže Ez-Zuheri: „Zatim je Hirakl pozvao prvake Vizantije u svoj dom i obratio im se riječima: „O ugledni Vizantijci, da li ste sigurni da ste na pravom putu, da ste spašeni i da je vaša vlast sigurna?!“ Oni su počeli da bježe kao raštrkane i uplašene životinje, ali su sva vrata bila zaključana tako da nisu mogli izaći. „Priđite k meni“, naredi im Hirakl i reče: „Želio sam ovim da provjerim vašu ustrajnost u vjerovanju jer sam u vašim očima vidio da ste zavoljeli ono što sam i ja zavolio (vjeru Muhammeda s.a.w.s.).“ Zatim su mu se poklonili i bili zadovoljni da im on bude vladar.
(Buhari i Muslim)
Nedžad-ef. HASANOVIĆ