Svaki čovjek koji proučava ili izučava teme kur'anske naučne nadnaravnosti primjećuje ono što drugi ne primjećuju u Kur'anu a.š., a to je da svaki harf, svaki ajet ili odlomak predstavlja mu'džizu, tj. neku novu naučnu inovaciju koja ima svoj cilj da ukaže na aktuelnost i kontinuitet savremene kur'anske misli i da potvrdi istinitost Muhamedovog a.s. poziva, tj. islama, što je vrlo bitno za stabilnost imana vjernika, imajući u vidu nestabilnost u društvu i pojavu globalizma koji širi talas ateizma.
Sada da se zapitamo da li postoji mu'džiza u našim mubarek danima koje nam je propisao Uzvišeni Gospodar? Da li možemo naći jedan od novih dokaza koji ukazuju na validnost Poslanika Muhameda a.s.?
Između ostalog i ovoj temi ćemo posvetiti dio pažnje, pa ćemo naići na iznenađenje.
Kada malo s pažnjom pogledamo praznike ostalih religija, šta nalazimo? Nalazimo da su njihovi praznici većinom vezani za njihove duhovne ideologe, pobjede koje su ostvarene nad neprijateljem, ili datume čuvenih bitaka ili političkih pobjeda.
Dok pojedini narodi slave praznike danom smrti svojih vladara, pojedini slave danom ženidbe svojih vladara, dok drugi uzimaju pomraćenje Sunca praznikom. Pojedini slave određene zvijezde ili pojedine pojave u atmosferi, obožavajući ih, tj. dajući im svojstva bogova. Dolaskom islama sve ova prazna vjerovanja su derogirana, jer se temelje na nelogičnim osnovama.
Među najpoznatijim praznicima se ubraja „praznik majki“, tako što su posvetili svake godine po jedan dan majci. Ako uzmemo u obzir kako islam poštuje majku, onda ćemo shvatiti da je majci u islamu blagdan čitave godine, jer islam cijeni majku čitavu godinu, a ne jedan dan. Mislim da će nam biti dosta ajet iz sure Isra’ u kome Allah ukazuje na poštovanje roditelja, pa kaže:
{فلا تقل لهما أف و لا تنهرهما و قل لهما قولا كريما واخفض لهما جناح الذلّ من الرحمة و قل ربّ ارحمهما كما ربياني صغيرا}
„Ne reci im ni „Uh“ i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali…“ (Al-Isra’, 23-24)
Gledajući u istoriju Poslanika Muhameda a.s. ne možemo naći podatak da je ljudima govorio da slave njegov rođendan. Također, ako tražimo po siri, tj. po životopisu Poslanika Muhameda a.s. ne možemo naći da je išta rekao za bitku Bedr, koja ima svoj veliki značaj u istoriji muslimana, pogotovu što je označila početak formiranja islamske države. Poslanik a.s. nije naredio ashabima da je slave dan Bedra.
Postoji niz važnih događaja kroz koje je Poslanik a.s. prošao, a koji se ubrajaju u vrlo važne datume savremene islamske istorije, ali nisu uzeti kao blagdani. Među njima su: Hidžra Božjeg Poslanika a.s., oslobađanje Mekke (smatra se danom kada je Allah počastio vjernike, a ponizio idolopoklonike). Poslanik a.s. te dane nije uzeo za blagdane zato što nemaju potrebnu duhovnu dimenziju.
Pa da vidimo koji su to tazlozi. Islamski blagdani dolaze poslije jako velikih ibadeta. Za vrijeme svakog ibadeta vjernik svake sekunde svjedoči jednoću Uzvišenog Boga, pa tako npr: kod islamskih šartova u namazu pet puta dnevno se vezuje za Uzvišenog Stvoritelja, kod zekata i sadake tokom čitave godine kontinuitet se nastavlja, a post i hadž se obavljaju jednom godišnje.
U ovim ibadetima se krije velika mudrost i korist za vjernike, a njih Allah nagrađuje više nego obične ibadete. U hadisu kudsijju kaže se: „Post pripada Meni i Ja ću za njega dati nagradu.“ Tako velike ibadete koji imaju svoje veliko značenje kod Stvoritelja i kod vjernika Allah nagrađuje blagdanom.
Zašto je to tako? Zato što se vjernik raduje zarađenim sevabima i oprostu grijeha do iftara, raduje se milosti Božjoj poslije Ramazana, jer je čitav mjesec proveo u skrušenom ibadetu renovirajući svoj odnos prema Bogu, prema sebi i drugima i na Bajram doživio duhovnu kulminaciju praćenu neopisivom radošću. Dakle, poslije nijednog ibadeta nije propisan blagdan, veselje, osim poslije posta, zato što je to najjači ibadet, tokom koga vjernik treba da polomi okove šejtana koji stanuje u čovjeku i da ga protjera iz mjesta obitavanja, te da mu ukaže da ga je pobijedio, jer to Allah traži od nas da učinimo u mjesecu Ramazanu.
Ostaje nam hadž kao peti stub vjere islama. I ovaj ibadet je vrlo značajan, propisan jednom u životu vjernika, ako je u mogućnosti.
Ciljevi i ovog uzvišenog ibadeta su univerzalni: pranje vjernika od njegovih grijeha i vraćanje na poziciju djeteta kada ga je majka rodila. Hadis: „Primljenom hadžu nagrada je Džennet.“
„Ko obavi hadž, pa ga ne pokvari lošim govorom niti nemoralom, vraća se sa hadža kao dijete rođeno, čisto od grijeha.“ (Hadis)
Uzmimo Kurban bajram. Taj blagdan je propisan poslije svih ibadeta u kojima je vjernik pokazao svu svoju skrušenost, iskrenost, bogobojaznost, te on ima ulogu spone i radosti među Božjim stvorenjima. Ovaj blagdan je interkontinentalni, prisutan svugdje gdje god ima muslimana. To je blagdan solidarnosti ljudske na Zemlji, u tim danima sva Božja stvorenja osjećaju radost jer će dobiti svoje sljedovanje, od sirotinje pa do imućnih. Uzvišeni Bog je propisao namaz na Bajramu, da bi radost ljudsku stavio u okvire skrušenosti, da se čovjek treba stalno prisjećati svoga Stvoritelja i biti u kontaktu sa njime, pa makar se radilo o tako velikim blagdanima i veseljima.
Kada pogledamo dunjalučke praznike zaključujemo da su oni svi vezani za ljudske događaje, dok su svi islamski blagdani vezani za određene ibadete i obaveze, kojima je uloga da čovjeka izgrade, oplemene, uzdignu, produhove, da od čovjeka naprave Allahovo biće koje će sijati i dijeliti pravdu, te istinu podržavati na Zemlji i u svakom tom djelu biti pokorno svome Gospodaru i poslušno svome poslaniku Muhamedu a.s. Svi ovi islamski blagdani, upravo zbog svoje neraskidive veze sa Gospodarom Bogom, ukazuju na jasnu činjenicu da je islam Božja vjera.
Pitanje za nas. Zar se u svemu ovome ne krije Božja nadnaravnost u propisivanju islamskih blagdana (bajrama)?
Da li smo čuli da postoji igdje blagdan koga su ljudi propisali blagdanom poslije vjerskih obreda? Svakako da ne.
Kako bi Poslanik a.s. mogao propisati bajrame da nije bio poslanik?
Zašto Poslanik a.s. nije uzeo za blagdane svoje pobjede?
Zašto nije uzeo za blagadn svoju ženidbu?
Zašto nije uzeo za blagdan oslobađanje Mekke?
Zašto nije uzeo za blagdan poslanstvo kao najveći njegov događaj?
Svi ovi događaji nisu uzeti za blagdane iz jednog razloga, a to je: Blagdani su za sve blagdani i oni se ne odnose na osobu pojedinačno niti za poseban događaj, pa makar se radilo o osobi sa „najsavršenijim moralom“.
Ako malo razmislimo o ulozi i ciljevima Bajrama i blagdana u islamu, bit će nam jasno da oni idu u prilog činjenici koja svjedoči do Kijametskoga dana da je Poslanik Muhamed a.s. poslan od Uzvišenoga Boga i da sve što je radio imalo je univerzalni karakter i cilj.
Neka je Uzvišen naš Gospodar kada kaže:
{و ما ينطق عن الهوى إن هو إلا وحي يوحي}
„On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“ (An-Nedžm, 3-4)