Vijesti

Članak koji je pred vama ne pretenduje da kaže konačnu riječ o ulozi Muhammeda a.s. u odgoju i obrazovanju ljudi, ne samo zato što je Allahov Poslanik a.s. vječita inspiracija generacijama učenjaka, a među njima i pedagozima, već i zato što je njegova poslanička misija trasirala jasan put kada je u pitanju vaspitno-obrazovni proces i praksa, te bi moje izlaganje bilo i suviše usko i nepotpuno da obuhvati ovako kompleksnu temu.
Ovo je, prije svega, pokušaj da se kroz lik Božijeg Poslanika a.s., njegovu praksu i djelovanje sagledaju temelji i korijeni islamske pedagogije, na čijim stubovima je nikla i oformila se savremena pedagoška misao.
O Allahovom Poslaniku, njegovoj ličnosti i osobinama koje su ga krasile izrečene su riječi divljenja i poštovanja, ispjevani veleljepni stihovi, napisano na hiljade djela, svejedno, iz pera muslimana ili onih koji to nisu, organizovani brojni kongresi i simpoziji, odbranjene magistarske i doktorske teze. Moju analizu Poslanikove a.s. ličnosti u svjetlu islamsko-pedagoške misli podstaklo je detaljno i pomno bilježenje njegovog životnog puta, njegovog specifičnog i prepoznatljivog sistema pozivanja i poučavanja vjere, a koje je vjerodostojno sačuvano i preneseno narednim generacijama i pokoljenjima.
Na početku, nužno se nameće jedno neizostavno pitanje: Kako je to Allahov Poslanik a.s. uspio da ljude, čija je svakodnevnica bila napadanje, zarobljavanje, ratovanje i ubijanje, pa čak i zakopavanje žive ženske djece, u periodu od nekoliko godina, preobrati u uzoritu zajednicu koja će svijet obasjati svojom moćnom kulturom i civilizacijom. Odgovor leži u istinskoj vjeri u Jednog Jedinog Allaha, Gospodara svih svjetova, i slijeđenju puta Allahovog Poslanika a.s. koji je, kako Kur’an, kaže „najljepši primjer“ i „milost svim svjetovima“. Tu se jasno pokazala snaga islama i karakterna ličnost Muhammeda a.s. Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: „Allah dž.š. me nije poslao kao nasilnika (niti svadljivca, niti onoga koji zbunjuje) nego me poslao kao muallima (učitelja) koji podučava i olakšava…“
Sada ćemo iznijeti kur’ansko viđenje prijašnjih Božjih poslanika i njihove specifične odlike kao obilježja pedagoškog i misionarskog pristupa poslaničkoj misiji. Pa se tako za Ismaila a.s. kaže da je ispunjavao obećanje: „I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik.“
Isa a.s. je opisan kao poslušan svojoj majci i blagoslovljen: „I učinit će me, gdje god da budem, blagoslovljenim i naredit će mi dok sam živ da namaz obavljam i milostinju udjeljujem i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.“
O Ishaku a.s. i Jakubu a.s. Kur’an veli da su bili dobri: „I poklonismo mu Ishaka i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim.“
U istoj suri Allah dž.š. opisuje Davuda a.s. i Sulejmana a.s. kojima je dato znanje: „I obojici smo mudrost i znanje dali.“
O Ismailu a.s., Idrisu a.s. i Zulkiflu a.s. Kur’an kaže da su bili strpljivi: „I Ismaila i Idrisa i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.“
Međutim, kada Kur’an govori o Muhammedu a.s. onda ga on ne opisuje samo jednom od spomenutih odlika, već kaže da je on „milost svim svjetovima“, te da je objedinio sve vrline koje čine jednu savršenu ljudsku ličnost. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“
Da je Alahov Poslanik a.s. „najveći pedagog“ Kur’an eksplicitno govori u sljedećem ajetu: „Ti si, zaista, na najvećem stupnju morala.“
Neki komentatori Kur’ana smatraju da se riječ nur, što znači svjetlost, u 15-om ajetu sure El Maide upravo odnosi na ličnost Muhammeda a.s.: „Od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.“
Iz citiranih ajeta jasno proizilazi da je Božji Poslanik a.s. milost i svjetlost za čovječanstvo, te da čovječanstvo nema jasnu perspektivu i viziju budućnosti bez islama i njegovih načela. Ako budemo poštovali kur’anske putokaze i smjernice i slijedili plemenite Poslanikove osobine, kako u ličnom, tako i u društvenom i naučno-istraživačkom životu i praksi, te budemo uređivali odgojno-obrazovni proces na temeljima njegovog principa učenja i poučavanja, prvi je znak da koračamo stazom koja vodi napretku i prosperitetu ljudskog roda. Nasuprot tome, ako se udaljimo od Poslanikove a.s. prakse i njegove karakterne ličnosti, onda smo, bez sumnje, na pragu kraha i svekolike krize, jer nam je tada uskraćena milost i svjetlost obećana čovječanstvu, a koju nam nudi njegova blizina i prisutnost u našem životu.
Sada ćemo pokušati da osvijetlimo Poslanikovu a.s. mubarek ličnost u kontekstu hadisa koji govore o njegovom pedagoškom i misionarskom pristupu i dostavljanju i tumačenju poslaničke misije.
Kaže Božji Poslanik a.s. u dobro poznatom hadisu: „Zaista sam poslan da usavršim plemenite ćudi kod ljudi.“ Iz hadisa se da razumjeti da je prioritetni zadatak Muhammedovog a.s. poslanstva formiranje i izgradnja kompletne ljudske ličnosti (redžulun kamilun), savršenog morala, jakog intelekta, što je gotovo identično sa suštinskim zadacima savremene pedagoške misli.
Poslanik a.s. nije startovao od nule u mijenjanju ljudskih osobina i navika. On je nastavio tamo gdje su stali njegovi prethodnici – vjerovjesnici i u kontinuitetu upotpunio formiranje generacije, najbolje koja se ikada pojavila među ljudima. Zato ne čudi izjava jednog kršćanskog pisca iz Libana koji ushićeno kaže: „Muhammed je uspio za vrlo kratak period da napravi takvu moralnu, duhovnu i društvenu revoluciju što nije pošlo za rukom nikome u istoriji čovječanstva.“
Komunikacija Božjeg Poslanika s.a.v.s. sa ljudima predstavlja široku lepezu društvenih kategorija među kojima je djelovao. Tu su prvenstveno djeca i roditelji, muškarci i žene, oni koji uče i oni koji podučavaju. Usmjeravao je i uređivao međuljudske odnose među samim muslimanima, između muslimana i nemuslimana, odnos prema komšijama i prijateljima, ali i odnos prema službenicima i radnicima. Sva su ovo područja kojima se bavi i opšta pedagogija sa svojim disciplinama. Recept za uređenje spomenutih odnosa i komunikacija leži u ispravnom razumijevanju uloge i svrhe čovjeka na ovom svijetu, onako kako je to Mudri Allah odredio i propisao. Ako je naš odnos prema Stvoritelju valjan, onda će i odnos prema njegovim stvorenjima biti primjeren.
Sejjid Hava u tom smislu kaže: „U kodeksu ponašanja s drugim ljudima vidimo da je Muhammed a.s. uspijevao okupiti sve vrste ljudi tako da je uspio očistiti licemjerstvo iz srca većine munafika. Takođe je uspio očistiti mržnju i neprijateljstvo iz srca svojih neprijatelja i tako im postao draži od njih samih. Zato je Poslanik a.s. u svakoj situaciji postupao onako kako je zahtijevala data situacija. Bio je strog kada je trebala strogost, a bio je blag tamo gdje je trebala blagost, mada je blagost nadilazila strogost. Uzvišeni Allah ga je odgajao riječima: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima. A da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.“ Poslanik a.s. je bio blage riječi, praštao je i prelazio preko tuđih grešaka, molio je Allaha dž.š. da im oprosti grijehe. Pa ima li u svijetu ljepšeg i uljudnijeg ponašanja od ovog Poslanikovog?!“