PITANJE: Obzirom da živimo u mješovitoj sredini i da od svojih komšija i kolega nemuslimana često primamo pozdrave i čestitke povodom naših blagdana, da li je dozvoljeno da i mi njima uputimo čestitke povodom njihovih praznika?
ODGOVOR: Uslovi života i sredina u kojoj žive muslimani u velikoj mjeri ima uticaja na njihovo ponašanje i odnos prema zajednici u kojoj žive.
Dobri međuljudski i komšijski odnosi zasnivaju se na međusobnom poštovanju i uvažavanju ljudi ma kojoj vjeri pripadali.
Stoga je dužnost svakog muslimana da sa svoje strane vodi računa o ljudima koji se nalaze u njegovom neposrednom okruženju, posebno ukoliko oni zaslužuju tu pažnju svojim ponašanjem i pažnjom koju mu poklanjaju.
Najmanje što svako može učiniti prema svom kolegi ili susjedu jeste pozdrav i čestitka kada je to potrebno, tako da nema ničega lošeg u pozdravu i čestitki koja ne omalovažava vjeru islam, to jest, koja se ne kosi sa islamom.
Komšije nemuslimane ne smijemo uznemiravati islamskim pozdravima, već će se pozdravljati njihovim pozdravima, kao što su: dobar dan, jutro ili veče i slično, koji nemaju ničega štetnog za islam. Takođe, ukoliko takav komšija čestita svom komšiji muslimanu Bajram, nema smetnje da musliman njemu čestita neki njegov praznik riječima: „Sretan ti praznik“, „Želim ti sreću povodom…“ i slično, bez upotrebe formulacija koje su diskutabilne u islamu, a koje se upotrebljavaju među sljedbenicima te vjere.
Zabranjeno je čestitanje formulacijama koje su suprotne islamskom učenju i koje islam ne priznaje. Prilikom izražavanja čestitki i učešća na slavljima i veseljima vjernik ne smije činiti ništa što mu vjera islam zabranjuje, kao što je konzumiranje alkohola, svinjskog mesa i bilo čega drugog što u sebi sadrži pomenuto.
PITANJE: Da li mogu uzeti još jedno ime koje ću pridodati svom postojećem i da li postoje neki posebni propisi vezani za to? Molim Allaha dž.š. da Vas nagradi najljepšom nagradom.
ODGOVOR: Propisi vjere islama nalažu da je dužnost roditelja da svojoj djeci daju lijepa islamska imena, kojih se ona neće stidjeti na dunjaluku, niti na Ahiretu, kada će čovjek biti prozivan po svom imenu.
Postavlja se pitanje šta može učiniti osoba sa svojim imenom koje su joj njeni roditelji odabrali, a koje nije islamsko.
Isto pitanje se nameće i kada osoba koja nije musliman prihvati islam.
Ne postoji nikakva smetnja da čovjek potpuno promijeni svoje ime koje nije islamsko, ili da postojećem imenu doda novo ime koje želi, što je slučaj kada dođe do prihvatanja islama, kako se ne bi išlo u komplikovanu proceduru izmjene imena i cjelokupne dokumentacije koju osoba posjeduje.
Kod Arapa je uobičajeno da osoba ima dva imena, zapravo da ima ime, nadimak po kojem je poznata i prezime, što znači da u tome nema ničega suprotnog islamu.
Stoga je naš čitalac slobodan, ukoliko mu njegovo ime nije po volji, zbog značenja koje ima, da svome imenu doda drugo islamsko ime sa lijepim značenjem, koje će biti u upotrebi, bez obaveze da svoje prvo ime mijenja.
Sve prethodno pomenuto može biti praktikovano ukoliko se radi o prvom imenu koje nije u skladu sa islamom. Međutim, ukoliko je prvo ime islamsko, sa lijepim značenjem, ne postoji potreba da se ono mijenja, jer naša sredina nije naviknuta na tu praksu, tako da je ne treba opterećivati. Međutim, u suštini, praksa dva imena jedne osobe je poznata i dozvoljena, osim ukoliko njen cilj nije zbunjivanje ili obmana, te se u tom slučaju zabranjuje.
PITANJE: Da li je dozvoljeno izdavanje poslovnog prostora bankama koje rade sa kamatom?
ODGOVOR: Uzvišeni Allah je zabranio kamatu veoma oštrom formom i zaprijetio da oni koji ne postupe u skladu sa tom zabranom objavljuju rat Allahu i Njegovom Poslaniku a.s.: „A ako to ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Njegovog Poslanika!“ (El-Bekare, 279) Poslanik a.s. je prokleo onoga koji uzima kamatu, one koji se hrane takvom zaradom, onoga ko zapisuje takav ugovor i svjedoke koji prisustvuju sklapanju kamatnog ugovora.
Cilj islama jeste da kada zabrani određeno djelo, istovremeno zabrani i sve što vodi i pomaže ka njegovoj realizaciji, kako bi se izbjeglo njegovo činjenje.
Stoga islam zabranjuje svojim pripadnicima da učestvuju na bilo koji način u kamatnom poslovanju, uključujući i iznajmljivanje poslovnog prostora za potrebe banaka koje će raditi sa kamatom.
Posebno je zabrana jača i izraženija ukoliko se radi o pripadnicima islama koji su boljeg materijalnog stanja i kojima to nije jedini izvor primanja i nije jedini način da svoj poslovni prostor stave u promet.
Islam je prije više od 14 stoljeća zabranio kamatu iz svoje milosti prema ljudima, znajući kuda ona vodi čovječanstvo.
Danas je postalo više nego jasno, kako muslimanima tako i nemuslimanima, zašto je islam zabranio kamatu, jer je upravo kamata razlog globalne svjetske finansijske krize koja je uzrok bankrota i propasti mnogih banaka i preduzeća koja su svoje poslovanje bazirala na kamati, što je imalo za posljedicu gubljenje posla stotine hiljada ljudi, a bit će i milioni u opticaju, kako se kriza širi. Svijet nema drugog izbora u rješavanju ovog problema osim u ukidanju kamate. Ukoliko se to ne učini problem neće biti riješen, već će se on ponovo pojavljivati s vremena na vrijeme.