Piše: Hadžera Bećirović
Opstanak jednog društva, njegov razvitak, uspon i vrhunac u velikoj mjeri ovisi o međuljudskoj solidarnosti koju pružamo.
Solidarnost kao važan segment za opstanak čovječanstva zadužuje sve ljude, a najprije vjernike, da se solidarišu sa onima oko sebe, jer poštivajući i prakticirajući ovaj važan postulat, mi time, prije svega, demonstriramo islamsko učenje koje je neophodno za lijep i harmoničan društveni život.
Ovaj segment u našem društvu postao je velika potreba, ali i odsutnost koja se, posebno u islamskom svijetu, ne smije dalje širiti i osjećati.
Solidarnost se u svom izvornom značenju sastoji od nekoliko plemenitih osobina kao što su: pomaganje, udjeljivanje i saosjećanje.
Svijetli primjeri
Kompletan život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispunjen je mnoštvom najljepših primjera koji su nama uputstvo za skladan i miran život.
Oni koji su ga istinski i na najljepši način slijedili, kroz historiju se spominju kao najodabraniji i najbolji narod. A kako i ne bi bili kada su odgovore na životna pitanja crpili od onog kojeg Allah, dželle šanuhu, odgoji i koji se hodajućim Kur’anom nazva.
U svojoj plemenitoj Knjizi, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u jednom dijelu ajeta, kaže: …više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. (El-Hašr, 9)
Ovdje je spomenut primjer ensarija koji su, nakon dolaska muhadžira, bili spremni solidarisati se u tolikoj mjeri da su im, nakon dolaska u Medinu, priuštili svoje domove, porodice, imetak. Takva zajednica, na početku mala po svojoj brojnosti, dostiže vrhunac prosperiteta i biva primjer cijelom ljudskom rodu.
Ovaj primjer je vrhunac društvene solidarnosti, a ne bi mogao dostići vrhunac da nije sagrađen na čvrstim temeljima islamskog učenja.
Solidarnost uzrokuje dragocjenu nagradu
Onaj Koji je ljudsku vrstu nad svim ostalima vrstama uzdigao, Onaj Koji je Svoj vjerozakon savršenim učinio i Onaj Koji je u tom vjerozakonu ljudsku solidarnost propisao, do najsitnijeg detalja je pojasnio važnost solidarnosti, pa shodno tome, Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu kaže:
O vjernici, kad vam se kaže: “Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi” – vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: “Dignite se” – vi se dignite – Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite. (El-Mu-džadele, 11)
Solidarnost i saosjećajnost do ove mjere dovode društvo do svijetle budućnosti. Svjesnost o osjećanjima drugih ljudi je kur’anska poruka ummetu da solidarnost shvatimo kao ključ koji otvara vrata prosperiteta i napretka jednog društva.
Ukoliko budemo ustrajni na putu širenja solidarnosti i milosti, zamislimo da, na Danu kada nam bude najpotrebnije, Gospodar nebesa i zemlje nama načini mjesto u Džennetu, kao što je obećao u spomenutom ajetu sure Mudžadela.
I zaista je ovakva nagrada počast za koju smo u prilici da se trudimo sve dok ovom zemljom hodamo.
Uzdignimo se solidarnošću
Uspon jednog društva neminovno se povećava kada se nivo solidarnosti među njima na veliki nivo uzgidne, a uzdići se može samo ako se usvoji prava suština, a suština solidarnosti je shvatiti to kao neophodnost za razvoj društva, kur’anski imperativ, praksu svih poslanika, način življenja prvih i odabranih generacija.
Velike su mudrosti u Božijim propisima koji za cilj imaju povećanje međuljudske solidarnosti, milosti i saosjećanja. U vezi sa tim, propis podjele kurbana, sadaka, zekat, važnost potpomaganja u dobru i odvraćanje od zla, osmijeh i svi drugi propisi i sunneti, zapravo su mudrost Božija preko koje On želi da u srca ljudi rasprostrani solidarnost. To je ono islamsko učenje čiji izvor je nepresušan.
U vremenu kada je skoro cijeli svijet na rubu materijalističke propasti, pokušajmo da idemo korak dalje, da se kao narod, ummet i društvo prepoznajemo po ovom islamskom učenju i principu poimanja solidarnosti.
Saosjećajmo se i sa tuđim bolom.
Radujmo se i tuđoj sreći.
Posebno u ovom hladnom svijetu, šta bi insan, zapravo, trebao biti, ako ne solidaran čovjek?
(Studentski časopis Talib, br. 5)