Piše: Belkisa Dragulovčanin
…i dogovaraj se s njima. (Ali ‘Imran, 159)
Uzvišeni Allah je ovom ummetu princip dogovaranja stavio u obavezu u dva kur’anska ajeta, u kojima se sasvim jasno i nedvosmisleno ističe da se ova obaveza slijedi kao životni princip. Kur’an pridaje važnost pojmu dogovaranja i postavlja ga kao jedan od temeljnih faktora na kojima počiva muslimansko društvo. To uočavamo i vidimo po tome što se jedna sura u Kur’anu naziva Eš-Šūrā (Dogovaranje). Ona se naziva tako jer se u njoj dogovaranje opisuje kao neizostavan princip muslimanskog društva u cjelini, ali i svake muslimanske duše posebno. Dakle, dogovaranje možemo smatrati obavezom koja je itekako povezana sa svakodnevnim životom jednog muslimana, kao što je to: namaz, poštenje, svijest o Allahu i slično tome.
Ako dogovaranje tako shvatimo, onda ono započinje, rekli bismo, u nama samima, zatim se nastavlja u našoj porodici, na poslu, u zajednici i u svakoj sferi našeg života, te na svim poljima gdje se zajednički susrećemo i dijelimo iste ciljeve i vrijednosti. Prema tome, na temelju Kur’ana, kao i verbalnog i praktičnog Sunneta, proizilazi obaveza vjernika da se u svojim zajedničkim poslovima međusobno dogovaraju.
Teško onome koji je dao obećanje u ime Allaha, potom se i zakleo Allahom, te sve to potom prodao za male pare – za dunjaluk koji kod Allaha ne vrijedi ni koliko krilce mušice! Uzvišeni Allah zato kaže: „I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi – ono što je u Allaha – za vas je, da znate, bolje!“ (En-Nahl, 95)
Mejmun ibn Mervan kaže: „Kada kome obećanje daš – izvrši ga, bio musliman ili nevjernik, jer je obećanje Allahovo.” El-Kurtubi i većina mufessira kažu: „Pod ugovorima u ajetu: O vjernici, ispunjavajte obaveze (El-Maide, 1) misli se na međusobne ugovore, šerijatske obaveze kao što su zaduženja i vadžibi koje je Allah propisao Svojim robovima u smislu zabrane ili dozvole.” Et-Taberi kaže: „Ispunjavajte obaveze”, odnosno, izvršavajte obećanja koja ste dali našem Gospodaru i dogovore koje ste dogovorili sa Njim. Njima ste se sami na prava obavezali i na propisane dužnosti sebe Allahu obavezali, pa ih izvršavajte u potpunosti.”
Sjetimo se da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uoči bitke na Uhudu, savjetovao sa svojim ashabima šta da čini u datoj situaciji. Mladići koji nisu učestvovali u bici na Bedru predlagali su da muslimanska vojska iziđe izvan zidina grada Medine i tako dočeka neprijateljsku vojsku. Neki ashabi savjetovali su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ostanu unutar zidina Medine i u njoj dočekaju neprijatelje. I sam Allahov Poslanik naginjao je ovom rješenju, ali većina prisutnih muslimana predlagala je prvo rešenje, a posebno su na njemu insistirali oni koji nisu bili na Bedru, nadajući se da će postići nagradu boraca Bedra. Božiji Poslanik u konačnici prihvatio je većinski prijedlog i izašao sa muslimanima na Uhud. Ishod ove bitke je poznat, ali i pored poraza kojeg su muslimani doživjeli, Uzvišeni objavljuje Vjerovjesniku da ga konačni ishod dogovaranja nipošto ne navede na to da taj princip napusti. Ovaj ajet i njegov povod objave ukazuju na to da Uzvišeni Allah želi da se život i politika muslimana temelje na dogovaranju i da se ono kao takvo ne napušta.
Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali ‘Imran, 159)
Dogovaranje koje nije u skladu sa Šerijatom
Svaki dogovor ili obećanje dužni smo čuvati i na vrijeme izvršavati, osim onih koji su oprečni šerijatskim pravilima u vidu nepravde i zaklinjanja na grijeh, jer se u osnovi ovakve zakletve i obećanja u Šerijatu ne uzimaju u obzir. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šta je ljudima koji postavljaju uslove, a nema ih u Allahovoj knjizi? Ko postavi uslov kojeg nema u Allahovoj knjizi nema pravo na njega, pa makar ga uslovio stotinu puta. Allahovi uslovi su najpreči za izvršavanje.” (Muslim)
Dakle, u obzir se uzimaju ugovori i uslovi koje je Šerijat dozvolio, a one koje nije dozvolio, kao što je kamata, neće se sklopiti, svejedno radilo se o davanju ili uzimanju. Važeći ugovori u Šerijatu samo su oni dozvoljeni. Zavjet se ne smatra puno važnim u slučaju zaklinjanja na grijeh. Poslanik, sallllahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema zavjetovanja na grijeh, a iskupljenje za zavjet je kao iskupljenje za zakletvu.”
Kršenje dogovora
Glavno svojstvo munafika jeste kršenje obećanja, nepoštovanje ugovora i sporazuma. Licemjer je rob interesa i zatočenik koristoljublja, pa zato ne mari za datu riječ ili obećanje. To se, međutim, ne odnosi na vjernike, jer oni paze na data obećanja – kada govore oni su iskreni, kada im se nešto povjeri oni to čuvaju, a kada nešto obećaju onda to ispune. Uzvišeni Allah vjernike je opisao ovim ajetom:
I koji o poverenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu. (El-Mu’minun, 8)
Opisujući dobre i bogobojazne, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:
I koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (El-Bekare, 177)
Na osnovu svega rečenog, jasno uočavamo bitnost dogovora i poštovanja istog, te molimo Allaha, dželle šanuhu, da dogovor bude sastavni dio našeg života i naših radnji.
(Studentski časopis Talib, br. 5)