Piše: Hamza Saračević
Islam nas uči da je Bog Stvoritelj svega u univerzumu. On je Taj Koji je okitio nebesa Suncem, Mjesecom, zvijezdama, a Zemlju cvijećem, drvećem, baščama, voćnjacima i raznim životinjskim vrstama. Bog je Taj Koji pokreće rijeke i potoke da teku na Zemlji, Koji drži nebesa bez podupirača. Cijeli univerzum sa svojim bogatstvom i snagom Allahovo je umijeće i kreacija. On je Taj Koji stvara biljke i životinje u paru. Kasnije je stvorio čovjeka. Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji, sve je čovjeku dato na povjerenje, pošto nismo stvoritelji prirode i svijeta, ni svijet nije naše vlasništvo kojim možemo raspolagati kako želimo. Dragi Bog je stvorio prirodu i ona Njemu pripada. Sve je u prirodi znak Božije egzistencije. U Kur’anu se kaže: “Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Kur’an, 41:53)
Poslanikova, alejhi selam, praksa prepuna je predivnih ekoloških izjava i primjera kao što su: “Nema nijednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev, od koga što god pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu se to sve ne računa posebnom sadakom.” Vrhunsku ekološku svijest prepoznajemo u riječima Allahovog Poslanika, alejhi selam: “Ako držiš sadnicu u svojoj ruci, a Sudnji dan je već nastupio, čak i tad, bez imalo dvoumljenja, trebaš da posadiš tu sadnicu.”
Danas smo svjedoci mnogobrojnih zaštitnika prava životinja, dok Poslanikov, alejhi selam, govor i praksa obiluju najhumanijim primjerima odnosa prema životinjama. Alejhisselam je zabranio mučenje životinja, a poznat nam je primjer iz hadisa o napojenom žednom psu za čiji postupak je jedna žena dobila Džennet. Ili primjer prijetnje Džehennemom za zatvorenu mačku koja je uginula od gladi. Do te mjere je Poslanik, alejhi selam, zabranio loše ophođenje prema životinjama i naredio human odnos prema njima da to čak može biti razlogom ulaska u Džennet ili Džehennem. Još u sedmom stoljeću Poslanik, alejhi selam, zabranio je borbe među životinjama, a to Evropa zabranjuje tek u 21. vijeku. Poslanikova, alejhi selam, praksa zabranjuje bespotrebno ubijanje i mrcvarenje životinja iz zabave. Islam u potpunosti štiti prava životinja kao Allahovih dž.š. stvorenja, a On Uzvišeni najbolje zna njihova prava.
Glavni je problem što mi ne poklanjamo ni najmanji vid pažnje prema čovjekovoj okolini. Očuvanje prirode potpuno je zapostavljena tema na koju se gotovo uopće ne razgovara. Zbog čega je u muslimanskim zemljama prisutan toliki gaflet i nemar po pitanju očuvanja okoline?
Tačno je da se jako malo poklanja pažnje ovom izuzetno bitnom pitanju i smatramo da je glavni razlog tome slabost opće kulture, nerazvijena svijest svakog pojedinca po ovom pitanju.
Naši obrazovni programi ne posvećuju dovoljno pažnje ovoj temi koja bi se trebala izučavati u školama kao obavezan predmet. Također, očuvanje čovjekove okoline trebao bi biti i sastavni dio općeg vjerskog obrazovanja. Nažalost, naše vjersko obrazovanje jako je ograničeno i svedeno samo na jedan broj vjerskih pravila, a sve ostalo je zapostavljeno kao da vjera nema ništa sa tim problemima. Očuvanje okoline vjerska je dužnost, što naša djeca trebaju da uče u školama, trebaju da znaju da je Muhammed s.a.v.s. rekao: “Ko posječe sadnicu, Allah dž.š. će ga strmoglaviti u Džehennem!” Učenjaci pojašnjavaju ovaj hadis, pa kažu da je to zbog velike koristi koju ljudi imaju od drveta, poput plodova i hlada koji je od neprocjenjive vrijednosti u pustinjskim vrelinama.
Zašto našu djecu u školama ne učimo ovim stvarima? Zašto se mediji ne uključe u edukaciju širokih masa po ovom pitanju? Očito da postoji ogroman manjak svijesti, opće kulture. Iz života smo gotovo izgubili razumijevanje prioriteta, koje podrazumijeva davanje svakoj stvari pravo koje joj pripada. Nećemo naglašavati stvari koje ne treba isticati i nećemo zapostavljati ono što je od velike važnosti za naš život. Kod nas se ova tema razumije kao nešto što je na samom kraju bitnosti i ne zavrjeđuje posebnu pažnju. Ovakve navike hitno moramo mijenjati i podizati značaj svijesti kod ljudi po ovom pitanju. Dovoljan nam je samo jedan hadis, ako ga pravilno razumijemo, da potpuno promijenimo stav po ovom pitanju i da sve odgovorne pokrenemo na akciju koja će poboljšati stanje u ovoj oblasti, a Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, kaže: “Sadaka je i ukloniti sa puta ono što smeta prolaznicima.” Svi smo čuli ovaj hadis, ali kakvog je on odjeka proizveo kod nas? Da li je ovaj hadis uvršten u osnove našeg bontona, naše kulture i obrazovanja mladih? Ako pravilno razumijemo ovaj hadis dovoljno je da se čitave institucije, ministarstva i organizacije pokrenu kako bi se okolina zaštitila od naših negativnih postupaka i utjecaja.
Onaj ko ne poznaje dobro propise islama iznenadit će se kada čuje da islam propisuje vjernicima kako da se odnose prema prirodi, okolini u kojoj žive.
Nažalost, imamo određeni procenat vjernika koji smatraju da je Šerijat skup propisa koji se odnose samo na obredoslovlje i da islam nema nikakve veze sa onim što je izvan toga. Smatraju da islam nema nikakve veze sa kosmosom, prirodom, niti životom kojeg svaki čovjek sebi uređuje po svom nahođenju. Naravno da je ovakvo shvatanje islama jako usko, neprihvatljivo i potpuno pogrešno.
Islam je objava koja je sveobuhvatna, zadire u sve sfere ljudskog života i određuje čovjekovu ulogu u okruženju u kojem se nalazi. Islam obuhvata vjeru i državu, akidu i pravo, dunjaluk i Ahiret, poziv u vjeru i uređenje države, ponašanje pojedinca i organizaciju društva, obuhvata cijeli život čovjeka i kompletan kosmos koji ga okružuje.
Kada pogledamo u usuli-fikh vidjet ćemo da on veliku pažnju poklanja prema pet temeljnih stvari bez kojih život ne bi bio moguć. To su: očuvanje vjere, života, razuma, potomstva i imetka. Svaka od ovih stvari u uskoj su vezi sa okolinom u kojoj se čovjek nalazi. Kako ćemo sačuvati svoje potomstvo ako svojim djelovanjem i rezoniranjem stvari uništimo okolinu u kojoj treba da živi?
Allah, dželle šanuhu, kaže: „Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da pravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i potomstva – A Allah ne voli nered!“ (El-Bekare, 205)
Dakle, ne smijemo se nemarno ponašati misleći samo na svoju korist, zaboravljajući i ne razmišljajući za generacije koje dolaze poslije nas.
I na kraju, završit ćemo jednim, također, slikovitim primjerom najboljeg čovjeka koji je ikad hodio ovom zemljom.
Stigavši u Medinu, Božiji Poslanik, alejhi selam, organizirao je sađenje drveća i voćnjaka hurmi. Naredio je da se zelene površine proglase zaštitnim zonama, te da se kao takve moraju strogo održavati i njegovati zajedno sa njihovim stanovnicima.
Sama zelena boja je boja islamske civilizacije, te je stoga i kupola Poslanikovog, alejhi selam, mezara zelene boje. Ovo nije puka koincidencija, već refleksija važnosti koju islam pridaje zelenilu, životnoj sredini, prirodi i drveću.
(Studentski časopis Talib, br. 5)