Piše: Revda Društinac
Pravo na nediskriminaciju jedno je od osnovnih ljudskih prava i zato je zabrana diskriminacije definirana brojnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i ugrađena je u savremene nacionalne demokratske pravne sisteme kao jedan od ustavnih principa. Poštovanje ljudskih prava bazira se na vjerovanju da je svaki čovjek jednako vrijedan i da nikome ne smije biti oduzeto pravo da se slobodno kreće, da misli i iznosi svoje mišljenje, da na ravnopravnoj osnovi učestvuje u društvu i da napreduje na osnovu svojih sposobnosti, pa tako bude oslobođen nečovječnog ponašanja i diskriminacije.
Diskriminacija nastaje kada se prema određenim ljudima različito postupa u odnosu na druge, u istoj ili uporedivoj situaciji, samo zato što pripadaju ili se pretpostavlja da pripadaju određenoj grupi, odnosno zbog nekog njihovog ličnog svojstva. Obrazovanje igra ključnu ulogu u obezbjeđivanju održivosti i funkcionalnosti demokratskog sistema i građanskog društva koji se temelje na vrijednostima ljudskih prava i antidiskriminacije. Osim podučavanja o ljudskim pravima kroz pojmove, konvencije i zakone, sistem obrazovanja bi ukupnim svojim funkcioniranjem trebao da bude usmjeren na izgradnju ličnosti mladih ljudi da razumiju, usvajaju i prakticiraju antidiskriminatorske vrijednosti i principe. Također, zadatak obrazovanja je da razvija svijest, potrebu i sposobnosti kod mladih ljudi da aktivno doprinose očuvanju i unapređenju ljudskih prava, pravne države, zdrave i održive prirodne sredine, razvoju društva u duhu promocije i njegovanja multietičnosti i različitosti.
Ustav Republike Srbije garantira zaštitu nepovrjedivosti i propisuje obavezu građana na međusobno poštovanje ljudskih prava i sloboda, kao i jednakost svih pred zakonom, bez obzira na lično svojstvo, ili posebnost. Ustavom se zabranjuje podsticanje mržnje i netrpeljivosti prema bilo kome i po bilo kojem osnovu, kao i diskriminacija.
Ukoliko se u obrazovnom sistemu od najranijeg stepena ne posveti posebna pažnja edukaciji kojom će se dekonstruirati predrasude i stereotipi, neće doći do važnijih pomaka u odnosu na borbu i iskorjenjivanje diskriminacije u društvu. Ključna je uloga obrazovno-vaspitnog procesa u prevenciji diskriminacije. Stvaranje sigurnog i podsticajnog okruženja i atmosfere saradnje, tolerancije, međusobnog poštovanja i otvorene komunikacije među akterima obrazovnog procesa razvija sistem pozitivnih vrijednosti koje djeluju preventivno na pojavu diskriminacije, kako u školskoj ustanovi, tako i van nje. Škola koja njeguje kulturu antidiskriminacije vaspitava za život u društvu koje je inkluzivno i njeguje ravnopravnost kao princip funkcioniranja. Radi sprječavanja diskriminacije, obaveza je obrazovnih ustanova i svih koji u njoj rade da njeguju posebnu osjetljivost i stalno rade na unapređenju svijesti o značaju tolerancije, različitosti i kulture uvažavanja.
Kako bi se škole podržale u naporima da poboljšaju organizacioni, relacioni i individualni nivo njegovanja različitosti u praksi, potrebno je ovo pitanje sagledati holistički i obezbijediti pomoć školama da bolje razumiju koje elemente njegovanja različitosti je potrebno da unaprijede ili osnaže u svojoj instituciji kako bi preventivno djelovale na bilo koju vrstu diskriminacije.
Interkulturalno obrazovanje
Koncept interkulturalnog obrazovanja nastao je kao reakcija na kulturološko usložnjavanje demokratskih društava, a usmjeren je na uvažavanje različitosti u svim oblastima života. Drugim riječima, interkulturalno obrazovanje zalaže se za vrijednosti koje se nalaze u osnovi demokratskog društva, a suprotstavlja se nepravdi, netoleranciji, govoru mržnje, predrasudama i diskriminaciji. Kako bi interkulturalno obrazovanje ostvarilo svoju svrhu, njegove temeljne vrijednosti treba da korespondiraju sa školskom kulturom, kompetencijama i praksom nastavnika, te na kraju sa karakteristikama, stavovima i obrascima ponašanja svih učenika.
Organizacija kreativnih radionica
Brojne nevladine organizacije također pokrivaju svojim aktivnostima ovu oblast, ali ipak njihova aktivnost ima ograničene domete. Naime, nevladina organizacija ima mogućnost da mobilizira relativno mali broj ljudi. S druge strane, u Srbiji još uvijek postoji određeni otpor prema nevladinom sektoru, tako da se ideje koje dolaze iz nevladinih organizacija teže prihvataju u društvenoj zajednici. Polaznici „edukativnih programa“ koji promoviraju principe ravnopravnosti na svim nivoima moraju biti osnovci, ali i ministri, njihovi pomoćnici i savjetnici, poslanici koji utječu na kreiranje zakonodavstva, jer samo tako možemo stvoriti društvenu klimu koja omogućava primjenu etičkih i pravnih standarda ravnopravnosti u realnom životu.
Diskriminacija i Srbija
Diskriminacija u Srbiji, u pojedinim oblastima ili prema pojedinim ranjivim društvenim grupama, još uvijek je veoma izražena. Različiti slučajevi diskriminatorskog postupanja događaju se u Srbiji skoro svakodnevno. Još uvijek relativno nizak stepen demokratske kulture često za posljedicu ima da se oni u javnom mnijenju još uvijek nedovoljno prepoznaju. Perspektiva promocije borbe protiv diskriminacije mora biti prisutna na svim nivoima i u svim oblastima obrazovanja. Također, preporučuje se i uvođenje nediskriminаtorne terminologije i stаndаrdizаcijа srpskog jezikа u pogledu prаvilne upotrebe rodа i odgovаrаjućih terminа, ne samo u zakonodavnom okviru i javnom predstavljanju, već i u unutarinstitucionаlnoj komunikаciji. To je moguće samo uz školovanje eksperata koji će rodnu perspektivu ugraditi u oblasti kojima se bave. Tek tada bismo imali situaciju da eksperti mogu na osnovu relevantnih podataka i analiza biti u stanju da kreiraju mjere koje podstiču borbu protiv diskriminacije u oblasti ekonomije, zdravstva, socijalne zaštite.
Kako je i u borbi protiv rodne diskriminacije i nasilja naročito neophodаn element sаrаdnje svih činilаcа koji imаju udjelа i mogu doprinijeti uspjehu u ovoj oblаsti, potrebno je sprovoditi multisektorski pristup i uspostаviti povezаnost između relevаntnih institucijа nа nаcionаlnom i lokаlnom nivou.