Vijesti

Doprinos učenjaka u otkriću Božjih zakona u svjetlu nauke, medicine i astronomije

Doprinos učenjaka u otkriću Božjih zakona u svjetlu nauke, medicine i astronomije

 

Mnogi učenjaci, uključujući i muslimanske, dali su svoj veliki doprinos razvijanju svih vrsta nauke što je dalo jak impuls afirmaciji savremene islamske misli i samim tim napretku nauke na svim poljima.Tako su muslimani zaslužni za razvoj društvenih nauka, prihvatajući sve druge narode u punoj jednakosti i toleranciji. Muslimani su zaslužni za razvoj astronomije, što i danas svjedoče mnoge zvijezde koje u evropskim jezicima nose arapska imena. Ibn Rušd je otkrio postojanje pega na Sunčevoj površini. Reforma kalendara koju je izvršio Omer Hajjam prevazilazi po savršenstvu reformu gregorijanskog kalendara.

 

Botanička enciklopedija od Dinaverija (umro 899.) sastavljena od šest velikih tomova, napisana je čak prije nego je sa grčkog jezika prevedeno ijedno djelo o botanici. Čuveni učenjak Silberg je rekao: „Poslije hiljadu godina istraživanja, sva grčka botanika nalazi se u djelima Diskorida i Teofrasta; ali prvo muslimansko djelo od Dinaverija iz ove oblasti prevazilazi ih po nivou i iscrpnosti.“ Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljke nego i njene hranljive kvalitete, farmakološke i druge osobine, on ih je klasificirao, govorio o njihovim postojbinama itd. Muslimani su dali svoj veliki doprinos razvoju medicine, anatomije, farmacije, organizaciji bolnica. Djela Er-Razija, Ibn Sina i drugih ostala su sve do najskorijih dana temelj čitave savremene medicine. Zahvaljujući Ibn Nefisu zna se da je još u to vrijeme bila poznata cirkulacija krvi, na osnovu njegovih crteža i radova.

 

Matematičke znanosti su ostavile neuzbrisiv trag arapskog doprinosa. Riječi poput: algebra, cifra, šifra… arapskog su porijekla. Mnoga su svjetski poznata imena poput: El-Havarizmija, Omera Hajjama, Birunija, Ibn Ahmeda.

Nauka je cvjetala sve dok nije velika nesreća pogodila dva najviša intelektualna centra Bagdad i Kordovu. Nesreća koja je pratila muslimane je svakako porobljavanje i spaljivanje biblioteka sa stotinama hiljada rukopisa. Naravno da pokolji nisu poštedili ni inteligenciju i učenjake. Obnavljanje ovih biblioteka trajalo je stotine godina, izgradnja savremenih shvatanja i pogleda na islam kao sistem života potrajala je dugo, nije se mogla obnoviti tako lako. Na mjesta ovih karakterno-obrazovanih ljudi sjeli su neki drugi koji to nisu bili, što je izazvalo još veću katastrofu. Bio je to veliki udarac za muslimane, za nauku, za toleranciju. Bio je to pokušaj da mrak opet dobije svoju afirmaciju. Ali kao što vidimo, Božjom voljom nauka se i dalje razvija, bilo to trudom muslimana ili nemuslimana. Na kraju je bitno da učenjaci otkriju mnoge Božje zakone koji doprinose boljitku čovječanstva i svjedočenja njih samih da je Allah Stvoritelj ljudi i Kosmosa.

Zbog toga dugujemo zahvalnost nauci i učenjacima koji su nam svojim otkrićima i trudom pomogli da što prije providimo, da razumijemo veliki broj kur'anskih ajeta koji su nam bili nejasni. Naučna otkrića su pomogla da naša srca budu još pokornija Stvoritelju.

Ajet iz sure Fatir zahvaljuje svakom učenjaku koji svojim trudom otkriva Božje tajne u prirodi, čovjeku i Kosmosu i kao rezultat istraživanja jeste: pokornost, poniznost, skrušenost i smirenost.

{إنما يخشي الله من عباده العلماء}

„A Allaha se boje od robova Njegovih učeni.“ (Fatir, 28)

Ajet također ukazuje na činjenicu da su učeni ljudi dokučili i spoznali moć i silu Uzvišenog Gospodara i da ih je to učinilo pokornim.

Zaista Kur´an sadrži oko hiljadu ajeta koji govore o Kosmosu, o morima, o psihologiji. Ovi ajeti nisu bili razumljivi unazad desetine godina, ali razvojem nauke i otkrićima ajeti su postali jasni, njihovi rezultati su vidljivi, a iman je uvećan.

U suret Zarijat sedmi ajet kaže se:

{والسماء ذات الحُبُك}

„Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.“ (Ad-Dariyat, 7)

U tefsiru „Safvetu-tefasir“, treći tom, str. 251. Muhammed Ali Es-Sabuni kaže da ovaj ajet znači: „Kunem se slojevima mudro sazdanih nebesa i preciznom građevinom.“

Jezičko značenje ove riječi je, kaže Ibn El-Earabijj: „Sve što Sam najljepše napravio, dotjerao i sredio – to je upravo značenje elhubuk.“ (Elbahru-l-Muhit, osmi tom, str. 132)

Mnogi učenjaci, porijeklom Nijemci, Amerikanci i Englezi, upravo svojim najnovijim otkrićima objasnili su upravo značenje ovog ajeta. U ovom otkriću koristili su takozvani „super kompjuter“ koji je snimio Kosmos u vrlo malom obliku i na toj slici jasno se vide svodovi zvijezda kao satkana tkanina, međusobno povezana kao ljudsko tkivo, savršenog izgleda, puna sklada i harmonije. Šta da se desi našim srcima osim da postanu skrušenija i bogobojaznija, jer su uspjela da dokuče Veličinu Uzvišenog Stvoritelja.

Kur'an opisuje u ovom ajetu savršenstvo zvezdanih puteva, ali to nama nije bilo jasno šta znači. Otkrićima naučnika naše znanje je uvećano, naš iman je uvećan.

 

Slika na kojoj se vidi Kosmos, koji je tako precizno satkan da izgleda kao povezana tkanina, ili bolje rečeno kao ljudsko tkivo.

Učenjaci su govorili puno na ovu temu otkrivajući da je nebeski svod tako savršeno sazdan i savršeno projektovan. Učenjaci kažu da svako sazviježđe sadrži preko sto miliona zvijezda, a na slici se vidi kao jedna tačka, koja se jedva primjećuje. Kao što se vidi na slici, kao veće sijalice, to su upravo svodovi. Vidimo da su ovi svodovi precizno povezani ovim koncima. Učenjaci kažu da svaki ovaj konac u dužini iznosi stotine miliona svjetlosnih godina. Ono što ovoj slici daje savršenstvo jeste savršeni raspored i sklad koji jasno ukazuje da to nije djelo nastalo slučajno, nego savršenstvo Uzvišenog Stvoritelja Kosmosa i Zemlje i svakako Stvoritelja čovjeka kao krune svega toga.

Učenjake je svakako zanimalo izučavanje ovih svodova i savršeno povezanog tkiva među njima, nazivajući ovo “Kosmička tkanina“. Učenjaci su koristili englesku riječ „Weave“ a ova riječ u potpunosti odgovara arapskoj riječi “hubuk“. Jasno je svima da se sve to nalazi u ajetu iz sure Ad-Dariyat – 7, objavljenom još prije skoro petnaest vijekova. Ove je slike emitovala NASA.

 

Grupa francuskih geologa istraživajući istorijat i nastanak piramida došla je senzacionalnog otkrića.Naime,u svojim istraživanja koristili su najsavremenije elektronske mikroskope pomoću kojih su otkrili da kamenje od kojeg su sagrađene piramide od pečene opeke,pečene na velikim temperaturama, poput pečene cigle koja se nakon izvesnog vremena pretvara u kamen.Pa mi ako pogledamo kuranski ajet jasno će nam biti da Kur´an o tome govori još prije skoro petnaest vijekova.I to nije nikakva novost, to je samo jedna u nizu otkrivenih tajni u Kuranu, a takvih tajni će biti do Kijameta.

Iz sadržaja sljedećeg ajeta iz sure Kasas, jasno se da zaključiti od čega i na koji su način pravljene piramide.Firaun naređuje svojim arhitektama na čelu sa Hamanom upotrebljavajući metodu pomoću koje se zemlja pod velikim temperaturama peče i pretvara u kamen.

{وقال فرعون يا أيهاالملأ ما علمتُ لكم من إله غيري فأوقد لي يا هامانُ على الطين فاجعل لي صرحا}

„O velikaši,reče faraon- ja neznam da vi imate drugog boga osim mene, a ti o Hamane,peci mi opeke i sagradi mi toranj.“ Al-Qasas,38.

Nakon ovih a svih drugih otkrivenih tajni postaje nam sve jasnije da je stvoritelj svijeta i nas Allah dž.š. i da je Kuran jasna istina.

Jedanaesti Ajet iz sure Fussilat izazivao je određene kontraverze i oprečna mišljenja kod pojedinih učenjaka, sve dok nisu došla najnovija otkrića koja su i ovu nepoznanicu riješila.

{ثم استوى إلى السماء و هي دخان}

„Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo.“ Fussilat,11.

Ono što je bunilo pojedine učenjake jeste prašina koja je je u početku stvaranja Kosmosa bila sastavni i glavni dio od koga je nastao kosmos.Ta nedoumica je trajala sve dok učenjaci nisu otkrili da se ta prašina zove „kosmička prašina“ stara bilionima godina i ona je glavna supstanca od koje je postao Kosmos.

Na slici se jasno vidi dio kosmičke prašine uveličan elektronskim mikroskopom, kao što se vidi na slici ova prašina u sebi sadrži veliki dio malih dijelova,ovi dijelovi liče dijelovima duhansog dima.Ova slika napravljena je sa jednog od meteorita koji jepao na Zemlju,to je svakako prvi živi slučaj originalne kosmičke prašine čija površina iznosi tri mikro metra, a glavni sastojak kosmičke prašine je ugljenik(ch) i silikon, to su dakle dva osnovna sastojka kosmičke prašine. Izvor NASA.

 

 

Na ovoj slici vidimo dio kosmičke prašine koja se kreće u Kosmosu u velikim količinama i j u stanju da blokira dolazeću svjetlost sa mnogih zvijezda.I ova kosmička prašina je u stanju da formira zvijezde i zvjezdane svodove.Vrlo je važno napomenuti da je prašina sastavni dio Kosmosa, to je konstatacija naučnika astronoma. Izvor NASA.

 

Leave a comment