Piše: Ilhan Suvodolac
يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ ٱتَّقُواْ رَبَّكُمُ ٱلَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفۡسٖ وَٰحِدَةٖ وَخَلَقَ مِنۡهَا زَوۡجَهَا وَبَثَّ مِنۡهُمَا رِجَالٗا كَثِيرٗا وَنِسَآءٗۚ وَٱتَّقُواْ ٱللَّهَ ٱلَّذِي تَسَآءَلُونَ بِهِۦ وَٱلۡأَرۡحَامَۚ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَلَيۡكُمۡ رَقِيبٗا
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (En-Nisa, 1)
Mnogo puta se desi da ljudi zaborave da smo svi potekli od jednog čovjeka i jedne žene. Svakodnevno u svijetu čujemo da su negdje započeti ratovi. Zbog čega? Zbog prolaznog bogatstva? Zbog zemlje? Zbog položaja…?
Najveći problem danas i najveća bolest jeste to što ljudi zaboravljaju da je nužno da žive društvenim životom. Svako misli da je sam sebi dovoljan, ali, doista, nije!
Kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom:
وَخَلَقْنَاكُمْ أَزْوَاجًا
…i vas kao parove stvorili. (En-Nebe, 8)
Da bi mogla opstati ljudska vrsta potrebno je da se ljudi ožene, a da se žene udaju, da bi se izrodilo potomstvo, jer samo tada možemo očekivati da smo na pravom putu – putu uspjeha. Samo na takav način možemo očekivati da naša zajednica opstane i kada nas ne bude bilo.
Svako mjesto ima svoj način življenja. Nikada neće taj način biti isti u selima i gradovima, u planinama i ravnicama. Mnogo puta se desi da ljudi žive u skladu sa običajima koji vladaju u tome mjestu. Između ostalog, ako pogledamo, u svakoj porodici postoji način na koji ukućani žive.
Ono što mnoge zanima jeste to kako će na pravi način živjeti u društvenoj sredini? Šta joj oni trebaju ponuditi? Šta od nje mogu očekivati?
Društvena sredina je mjesto u kome žive ljudi svih nacionalnosti, svih vjera… Ona je mjesto koje treba predstavljati dom svima njima, kućni prag gdje se mogu uvijek vratiti i krilo koje će ih utješiti onda kada budu tužni.
U jednoj priči stoji da je jedan čovjek zapao u teško iskušenje i prodavao je svoju kuću kako bi se izbavio iz problema. Tražio je 50 miliona za kuću, što je bilo puno više od onoga što je stvarna vrijednost kuće. Pa su ga ljudi upitali: “Zbog čega je cijena toliko visoka?” On im je kazao: “To je zbog ljudi koji žive u toj društvenoj sredini. Takav komšiluk ne može se u današnjem vremenu naći.” Suze su mu tekle dok je to govorio. Nedugo nakon toga, prije negoli je prodao kuću, došli su mu njegovi komšije sa svotom novca koja mu je trebala da se izbavi iz tog iskušenja.
Nažalost, ljudi se veoma često dijele na grupacije po religiji ili po nekoj drugoj osnovi. Čak se dešava mnogo puta da dođe do sukoba između njih, čemu nam historija svjedoči.
Zamislite samo kako bi lijepo bilo kada bi svi mi živjeli u blagostanju, samilosti, poštenju. Kada bi ljudi jedni druge više cijenili svijet bi bio potpuno drugačije mjesto za življenje.
Vratimo se u period Poslanika Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem, i ashaba, pa pogledajmo kako su oni živjeli. Muslimani kada su krenuli učiniti Hidžru sa sobom ništa nisu ponijeli, osim malo ručnog prtljaga. Dočekali su ih ensarije iz Medine (Jesriba) i sa njima su podijelili sve što su imali.
Koliko su samo ensarije pomagali muhadžirima najbolje pokazuje činjenica da oni nisu samo htjeli ugostiti svoju braću muhadžire, već su čitavu svoju imovinu dijelili na dva jednaka dijela, pa jednu polovinu zadržavali za sebe i čitavu svoju porodicu, a drugu polovinu bezuslovno poklanjali svojoj braći muhadžirima.
Ko bi danas ovo uradio?
Sjetimo se samo bitke na Bedru. Tada je jedna mala skupina od 314 muslimana, složnih, zbijenih saffova, bila protiv 1000 mušrika. Allah daje pobjedu muslimanima, jer su se samo na Allaha oslonili i držali se zajedno. Nakon određenog vremena cio Arabijski poluotok prihvatio je islam.
Naš Novi Pazar je mjesto gdje žive ljudi pravoslavne vjeroispovijesti i muslimanske vjere. Lično sam pohađao osnovnu školu u kojoj je imalo više onih koji su bili pravoslavne vjeroispovijesti. Sa mnogima od njih i dan-danas sam prijatelj, jer mi smo svi, prije svega, ljudi i ne smijemo dozvoliti nikome sa strane da uzdrma naše odnose. Ovakvih primjera je puno, ne samo kod nas u Novom Pazaru nego i na cijelom Balkanu. Historija je plaćena najskupljom cijenom, ona je odnijela mnogo života i to se više neće, ako Bog da, ponoviti nikada.
Prije par mjeseci Republiku Tursku pogodio je zemljotres, koji je odnio više desetina hiljada života, ljudi raznih vjeroispovijesti. Svakodnevno ljudi organiziraju pomoć Turskoj. Zbog čega? Zbog toga jer se saosjećamo sa njima, jer smo svi mi od jednog oca i jedne majke, svi smo mi samo ljudi.
Svi ljudi na ovom svijetu zaslužuju pažnju i poštovanje. Dužni smo saslušati svakog onog ko nam se obraća. Ne smijemo suditi prije toga nikome, jer možda ono što on ima da nam kaže potpuno promijeni naše mišljenje.
Kada odemo kod nekoga u goste, mi se poslije nekoliko dana naviknemo na pravila koja vladaju u toj porodici. E, isto tako je i kada promijenimo društvenu sredinu. Trebamo se prilagoditi njihovim pravilima. Ali normalno, to sve treba da bude u okvirima naše vjere, jer bez vjere mi smo izgubljeni i na ovome i na budućem svijetu.
Mi smo u našem časopisu pokušali da odgovorimo na mnoga društvena pitanja koja mnoge ljude interesiraju. O čemu će biti riječi u nastavku?
Molim Uzvišenog Allaha da nas učvrsti na pravom putu. Molim Gospodara da ujedini muslimane u jedan džemat. Ya Rabbi, sačuvaj naš Sandžak i našu maticu Bosnu i Hercegovinu od svih nedaća i iskušenja. Amin.
(Studentski časopis Talib, br. 5)