PITANJE: Mene već duže vrijeme muči misao o Aršu (Allahovom prijestolju). Muči me misao da li je materijalan i da li je Allah (neka je Uzvišen od svake mahane) na prijestolju? Znam da moj Gospodar nije materijalan i zato me muči kada negdje pročitam da se Allah Uzvišeni smjestio na prijestolju. Možete li mi, molim Vas, pojasniti onoliko koliko ste u mogućnosti što više o Aršu. Neka je hvaljen i slavljen Allah, Gospodar svih svjetova i neka Vas nagradi za trud.
ODGOVOR: Što se tiče ovog pitanja, prve generacije muslimana nisu se mnogo opterećivale njime, jer pitanje Arša – Allahovog prijestolja, njegovog izgleda, načina na koji ga Uzvišeni održava i slično, pitanja su koja nije u stanju razumjeti naš um. Uzvišni u suri Ihlas kaže: “Reci: On je Allah – Jedan, Allah je utočište svakome, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!”
Jedna od poznatih izreka o kakvoći Allahovog uspinjanja na Arš je sljedeća: „Uspinjanje je poznato, način njegov nepoznat, iman (vjerovanje) u njega je vadžib (obavezno), a pitanje o njegovom načinu je novotarija u vjeri. Od Allaha je Objava, a na Poslaniku je da to dostavi ljudima, a na nama je da to potvrdimo i da se Allahu predamo.“ Uzvišeni Allah nam je dao malo znanja o pomenutom pitanju i mi na osnovu njega nismo u stanju da dokučimo nešto apstraktno što naš razum neće moći razumjeti, a time ni prihvatiti. Zato smo dužni da shvatimo to kao mudrost i milost nama od našeg Stvoritelja, jer nam ne traži da razumijemo ono što nije u našem domenu. Imajući u vidu pomenute činjenice čovjek ne treba sebe zamarati pitanjima da li Allah dž.š. sjedi na prijestolju, kako sjedi, jer naš um ne može odgovoriti na njih, ona su van njegovog domašaja. Ne može se zamisliti izgled Allahovog prijestolja, jer nam nije poznat izgled Allaha dž.š. Kao muslimani dužni smo vjerovati u ono što nam je Poslanik a.s. od našeg Gospodara prenio, ne smije biti sumnje u pojedine stvari samo zato što naš um nije u stanju da ih shvati. Dan kada će mnoge dileme i nedoumice nestati i kada će se potvrditi istine u koje mnogi sumnjaju jeste Dan polaganja računa, kada će se Allah smilovati iskrenim vjernicima i omogućiti im da osjete radost viđenja Uzvišenog Gospodara. Zapravo je u tome i razlika iskrenih vjernika od drugih ljudi, jer su oni spremni vjerovati i prihvatiti mnoge stvari bez potrebe da ih njihov um razumije u potpunosti, jer su ubijeđeni u postojanje Uzvišenog Gospodara i u svom odnosu prema Njemu funkcionišu po Kur’anskom principu: “Čujemo i pokoravamo se.” je naš savjet svakome koga muče ova pitanja i razmišljanja da ih zamijeni onim zašta će biti pitan i odgovoran na Sudnjem danu, te da sve dužnosti prema Allahu izvrši na najbolji mogući način, da razmišljanje o Allahovom dž.š. izgledu zamijeni razmišljanjem o Allahovim stvorenjima, koja su pred njegovim očima, koja može vidjeti i analizirati, a samim tim i doći do jasnih dokaza Allahovog postojanja, kojima će umiriti svoje srce. A Allah najbolje zna.
PITANJE: Da li je dozvoljeno izvršiti prekid trudnoće ukoliko se radi o početnoj fazi, npr. kada je plod star svega nekoliko dana ili nedjelja?
ODGOVOR: Jedna od najvažnijih odlika islama jeste što on podstiče na očuvanje i odbranu čovjekovog života. Zato je u islamu predviđena najstrožija kazna za onog koji prolije krv nevinog muslimana. Tako islam posvećuje posebnu pažnju očuvanju začetog djeteta u majčinoj utrobi i zabranjuje bilo kakav oblik negativnog odnosa prema njemu. S druge strane, islam podstiče rađanje djece i formiranje novih, jačih i mnogobrojnih islamskih generacija. Allah dž.š. je trudnicama obećao nagradu koju je samo za njih pripremio. U jednom hadisu Poslanik a.s. kaže: „Zar neka od vas, koja je trudna sa svojim mužem, a zadovoljan je s njom, da ne bude zadovoljna da ima nagradu kao onaj koji posti i bori se na Allahovom putu. A kada je porođajni bolovi obuzmu, niko ni na nebesima ni na Zemlji ne zna šta joj je od nagrade pripremljeno.“ Da li igdje postoji ovakva nagrada? Ne, to postoji samo u islamu.
Plod djeteta u utrobi majke predstavlja živo biće i na osnovu toga se zabranjuje njegovo uništenje. Takođe je haram uništenje djeteta koje je začeto na nezakoniti način (zinalukom), jer je ono živo ljudsko biće koje nema grijeha.
Među islamskom ulemom ima onih koji kategorično zabranjuju namjerni abortus, ne obraćajući pažnju na život (period ploda u utrobi majke) začetog djeteta, jer sa samom oplodnjom uspostavljen je novi život koji nosi nasljedne osobine roditelja koje su samo Allahu dž.š. poznate, jer postojanje djeteta počinje od samog trenutka kada je materica prihvatila plod u sebe.
Sto se tiče pitanja abortusa prije udahnuća duše, veoma mali broj islamske uleme dozvoljava abortus u tom periodu i to pod određenim uslovima koje Šerijat precizno određuje. Oni smatraju da je abortus dozvoljen uz opravdani razlog koji je vezan za majku, dijete ili porodicu, kao u slučaju da trudnoća predstavlja opasnost po život majke koja je osnova života djeteta, a dijete je ogranak. Zato se ne žrtvuje osnova zbog ogranka i to prihvata Šerijat, zdrav razum, moral, medicina i zakon. Takođe, abortus se dozvoljava u slučaju da se medicinski ustanovi velika nesposobnost djeteta koja će mu otežavati život, kao i njegovoj porodici, u skladu sa pravilom: „Štetnost se otklanja prema mogućnostima“, s tim što medicinski tim pouzdanih ljekara muslimana treba da to potvrdi. Na osnovu spomenutog kažemo da je, u osnovi, namjerni abortus haram i njegova zabranjenost se povećava sa povećanjem perioda života začetog djeteta u utrobi majke.
Što se tiče vremena udahnuća duše djetetu u utrobi njegove majke, nalazimo različite stavove. Dio uleme smatra da je to 42. dan, na osnovu hadisa u kojem kaže Resulullah a.s.: „Kada se navrše 42 noći nakon oplodnje, Allah dž.š. pošalje meleka koji ga oblikuje, dajući mu sluh, vid, kožu, meso i kosti, a zatim kaže: ‘O Gospodaru, muško ili žensko?’ I tvoj Gospodar odredi šta hoće, a melek zapiše. Zatim kaže: ‘O Gospodaru, koji je njegov edžel (čas smrti).’ I tvoj Gospodar kaže šta hoće, a melek zapiše. Zatim kaže: ‘O Gospodaru, koji je njegov rizk (opskrba)?’ I tvoj Gospodar odredi šta hoće, a melek zapiše. Zatim melek izađe sa stranicom, ne dodaje ništa na ono što mu je naređeno, niti oduzima.“
Većina islamske uleme smatra da je vrijeme udahnuća duše period kada život ploda dostigne 120 dana (4 mjeseca), a potvrdu za to nalaze u hadisu Poslanika a.s. kojeg prenosi Ibn-Mes’ud r.a.: „Zaista u stvaranju vašem boravite u utrobi majke četrdeset dana, zatim toliko budete zakvačak (alekah), zatim toliko budete komad mesa (mudgah), zatim Allah pošalje meleka, pa mu naredi četiri riječi i on zapiše njegov rizk, njegov edžel, da li je nesretan ili sretan, a zatim udahne u njega dušu…“ (Buhari)
Ovaj hadis je u skladu sa ajetom: „Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo, pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!“ (23/12-14)
Iz svega pomenutog se može zaključiti da islam pridaje veliku pažnju očuvanju života djeteta u utrobi majke i da je oduzimanje njegovog života bez opravdanog razloga strogo zabranjeno. Ovom prilikom smo se ograničili na stavove islamske uleme u pogledu abortusa prije udahnuća duše, jer je to ono što je traženo u pitanju. Nismo se osvrtali na mišljenja uleme u pogledu abortusa nakon udahnuća duše jer to nije traženo, a može biti tema u nekom