Akida tevhida pravi čuda. Kada se nastani u srce čovjeka čini da bude smirene duše, sretan, da ne brine, da nije zbunjen. Neki dobri vjernik je rekao: „Mi smo u takvom stanju sreće da kada bi i kraljevi za to znali, oni bi se za nju sabljama protiv nas borili.“
U ovom značenju Suhejb r.a. prenosi od Poslanika a.s. da je rekao: „Čudan je primjer vjernika! Svaka njegova stvar njemu je dobra, a to nije tako nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi radost, on Allahu dž.š. zahvali i bude mu dobro. Ako ga zadesi šteta i tegoba, on se strpi i bude mu dobro.“Akida tevhida ima nekoliko uticaja na karakter vjernika. Oni su:
1. Oslobađa čovjeka straha za život:
To je zbog toga što ova akida potvrđuje da je Allah Stvoritelj, da je smrt u Njegovoj ruci, da je trenutak smrti određen, ne produžuje se i ne skraćuje.
Kada se nastani ova akida u srce muslimana on odbija da bude ponižen ili da bude omalovažen na bilo koji način. Posebno kada čvrsto zna da hrabrost nimalo neće skratiti njegov život i da kukavičluk nimalo neće produžiti njegov život.
Ova akida kaže vjerniku: „Allah želi da si lav, pa ne budi kao mačka. Tvoja vjera je vjera ljudskosti i slobode, pa budi slobodan čovjek. Sa tobom je islam, islam je more, a fatamorganu ostavi.“
Kada se nastane ove vrijednosti u srce, vjernici se smiruju, postojani su pred visokim uraganima poput čvrstih brda. To im ne umanjuje odlučnost.
Ovakva je biografija ashaba, Allah bio njima zadovoljan, tabiina, tabi tabiina i onih ko ih bude slijedio u dobru do Sudnjeg dana. Ovo su istine ljudskosti, živjeli su prema njima stvarno, ne formalno, djelima, ne riječima.
Primjeri iz povijesti:
1. Bilal bin Rebah
Nakon što je povjerovao i kada je ova akida došla do dna njegovog srca, izazvao je Kurejšije svojim zarobljeništvom, čak je i svijet izazvao svojim imanom. Ovaj iman je obznanio bez straha ili stida da ga ne interesuje na koje teškoće nailazi. Svi bolovi su pred njim slabi. Oni ga udaraju i stavljaju veliku stijenu na njegova prsa da bi ostavio vjeru islam, ali on odbija. On ponavlja šta ih čini ljutim: „Jedini, Jedini.“ Oni mu govore: „Lat“, a on odgovara: „Jedini, Jedini.“ Oni mu govore: „Uza“, a on kaže: „Jedini, Jedini.“ Kažu mu: „Hubel“, a on odgovara: „Jedini, Jedini.“ On ni na trenutak ne zaboravlja riječi: „Jedini, Jedini.“ Okreće im se i kaže: „Tako mi Allaha, kada bih našao riječ koja ih više rasrdi od ove, izrekao bih je.“
2. Abdullah bin Mesud
Stalno je dolazio da pred Kurejšijama da uči Kur'an. Došao bi kod Kabe da ga vide i čuju vođe Kurejšija. Počeo bi učiti suru Er-Rahman, a Kurejšije bi navalili na njega, udarajući ga svačim, čak i sa papučama, a on se ne bi osvrtao na ono što ga je zadesilo. Nastavljao bi učiti suru dok ne bi došao dokle je želio. Kada bi mu lice oteklo, zaboravio bi sve te bolove, pobijedio ih i rekao muslimanima: „Tako mi Allaha, Allahovi neprijatelji su mi bili lakši od vukova. Ako hoćete sutra ću im proučiti cijeli Kur'an.“
3. Zenira
Zenira r.a. je prigrlila ovu vjeru i izložila se divljačkom kažnjavanju od strane Ebu Džehla sve dok nije izgubila vid. Oholo stojeći, kaže joj: „Ako je Muhammedov Gospodar moćan da sve uradi, neka ti vrati vid.“ Vjernica, koja vjeruje u svog Gospodara, odgovora mu: „Allah je Moćan, ako bude htio.“ Mušrici su govorili: „Lat i Uza su je oslijepili.“ Ona reče: „Ja ne vjerujem u Lata i Uzaa“, pa joj Allah vrati vid.
4. Ebu Hazim
Ibn Dževzi prenosi, Allah mu se smilovao: „Sulejman bin Abdu-l-Melik je došao Ebu Hazimu i rekao: ‘Ebu Hazime, šta nam je pa preziremo smrt?’ Odgovorio je: ‘Jer ste pokvarili svoj Ahiret, izgradili dunjaluk i prezirete da se premjestite iz napravljenog u pokvareno.'“