Abortus poslije četrdeset dana, a prije udahnuća duše
To je period između četrdeset dana i četvrtog mjeseca. Abortus u ovoj fazi je najbliži zabrani, te najmanje što se može reći jeste da je abortus mekruh tahrimen, a zabrana se povećava sa prolaskom vremena trudnoće. I u ovoj fazi abortus nije dozvoljen, osim kada se ispune gore spomenuta tri uslova.Što se tiče pitanja abortusa prije udahnuća duše, veoma mali broj islamske uleme dozvoljava abortus u tom periodu i to pod određenim uslovima koje Šerijat precizno propisuje i određuje.
Po ovom pitanju postoji veliki broj različitih mišljenja, čak i u okviru jednog mezheba, ali se većina složila da je zabranjen zato što kada se spermatozoid nastani u materici počinje prolaziti kroz faze i tako se formira sa svim dijelovima tijela.
Razlozi zbog kojih se može izvršiti abortus su slijedeći:
– kada je srce trudnice slabo,
– slabo disanje,
– slabi bubrezi,
– rak dojke i dr.
Jedna grupa islamskih naučnika smatra da je ženi dozvoljeno da učini abortus prije udahnuća duše. Svakako da je ovo mišljenje zasnovano na hipotetičkim osnovama. Plod je zametnuto dijete čije je formiranje započeto, ili je možda oblikovano, a prekid trudnoće je sprječavanje zametanja ploda.
Jedan broj pravnika je dozvolio abortus u ovoj fazi ukoliko postoji naročit i opravdan razlog. Takvog stava je hanefijski mezheb i neki malikije, šafije i hanbelije. Ovi učenjaci koji to dozvoljavaju smatraju to opravdanim uz razlog koji je vezan za majku, dijete ili porodicu, kao u slučaju da trudnoća predstavlja opasnost po život majke koja je osnova života djeteta, a dijete je ogranak. Abortus se, isto tako, dozvoljava u slučaju da se medicinski ustanovi velika nesposobnost djeteta koja će mu otežati život, kao i njegovoj porodici, uz to da to treba potvrditi medicinski tim pouzdanih liječnika muslimana. Dakle, namjerni abortus je zabranjen.
Očigledno je da većina pravnika smatra da je zabranjen abortus u ovoj fazi, osim ukoliko je u pitanju situacija da se spasi život majke. To je stav hanefijskih, malikijskih, šafijskih i, po jednom predanju, hanbelijskih pravnika. Što se tiče zejdije, oni smatraju da je to dozvoljeno ukoliko su se bračni drugovi složili da izvrše taj čin.
Postoje pravnici koji kažu da je takav abortus mekruh. Takav stav je zastupao hanefijski pravnik Ali bin Musa, jer kada sperma dopre u matericu žene očekuje se da će nastati novi život. Ibn Abidin smatra da je abortus prije udahnuća duše mekruh, jer kada sperma dospe u matericu žene očekuje se da nastane novi život. Ibn Vehban smatra da je abortus dozvoljen u ovoj fazi ukoliko postoji opravdan razlog.
Abortus prije udahnuća duše u malikijskom mezhebu je zabranjen i to je temeljni stav ovog mezheba. Ed-Derdir smatra da nije dozvoljen abortus čak ni prije 40 dana. Ed-Dusuki kaže da je stav Ed-Derdira temelj.
Abortus nakon udahnuća duše
Abortus u ovoj fazi je zabranjen i po ovom pitanju postignuta je apsolutna saglasnost među pravnicima. Ovaj prijestup u ovoj fazi tretira se grijehom čije su pravne sankcije slijedeće: kefaret i dijja. To je generalno načelo. Međutim, u slučaju da je život majke u opasnosti, abortus se dozvoljava.
Ljekari, specijalisti iz oblasti ginekologije, kažu da se potpuno formiranje ploda završava do 42. dana od početka trudnoće. Što se tiče hadisa koji na to aludiraju, u njima se spominju 42 noći, 40 dana, 45 noći:
„Kada oplođenoj ćeliji bude četrdeset i dvije noći, Allah mu pošalje meleka koji ga oblikuje i stvara mu sluh, vid, kožu, meso i kosti.“
Na temelju ovog hadisa vidi se da se oblikovanje ploda, stvaranje sluha, vida, kože, mesa i kosti dešava na početku druge dekade od četrdeset dana, a iz toga proizilazi da u drugom dijelu od četrdeset dana dobija meso i kosti.
„Stvaranje svakog od vas u utrobi njegove majke bilo je četrdeset dana kao kap sjemena, zatim je to bilo kao zakvačak isto toliko vremena, a zatim je bilo isto toliko vremena…“
„Melek dolazi plodu četrdeset pet noći nakon što se nastanio u materici i kaže: ‘Gospodaru, hoće li biti sretno ili tužno?’ Pa se to zapiše i pita: ‘Gospodaru, muško ili žensko?’ Pa se to zapiše i zapišu se njegova djela, trenutak smrti. Potom se stranice saviju i ništa se ne dodaje niti smanjuje.“
Na temelju spomenutog jasno je da se formiranje dešava za vrijeme prvih 40 dana. Raniji islamski pravnici su saglasni da svaka od spomenutih faza vremenski traje 40 dana, kao što je vidljivo iz hadisa, kao što su saglasni da se udahnuće duše dešava nakon spomenutih faza – nakon 120 dana od početka trudnoće. Ukoliko se obrati pažnja na hadise koji govore o udahnuću duše, primjećuje se da se u nekim hadisima spominje da plod prolazi faze gdje svaka vremenski traje četrdeset dana i nakon toga melek dolazi, dok u drugom hadisu stoji da melek dolazi u 42. ili 45. noći. Neophodno je usaglasiti spomenute hadise i doći do jednog relevantnog značenja.
Dakle, kada se radi o dolasku meleka plodu moguće je da se radi o nekoliko dolazaka, a ne samo o jednom. O tome postoji nekoliko mišljenja. Evidentno je mišljenje da se bilježenje sudbine ploda dešava dva puta: prvi put na nebu, a drugi put u stomaku trudnice. Postoji mišljenje da bilježenje sudbine ploda zavisi od ploda, tako da se kod nekog dešava na jedan, a kod drugog na drugi način, mada je prvi način najrelevantniji. U Muslimovom Sahihu se navodi nekoliko mišljenja. Melek prvi put dođe kada Allah dž.š. stvori plod u fazi nutfe i zapiše mu nafaku, kada će umrijeti, hoće li biti tužan ili radostan. Drugi put melek dolazi kada plodu daje sluh, vid, kožu i kosti i vrši određivanje njegovog pola. Sve se ovo dešava prije udahnuća duše kada melek po treći put dolazi plodu, jer udahnuće duše se dešava nakon što je plod potpuno dobio konture ljudskog lika.
Neki hadisi govore da melek dođe plodu i zapiše ono što mu je Allah dž.š. odredio nakon četrdeset dana, ne spominjući udahnuće duše, dok u drugom hadisu stoji da mu dolazi melek u 120. danu i udahne mu dušu. Kontradiktornosti nema, ona je samo prividna. Zapravo, radi se o tome da melek posjeti plod nekoliko puta: prvi put ga posjeti nakon četrdeset dana i tada zapiše šta je Allah dž.š, odredio – hoće li nastaviti živjeti ili ne i drugi put ga posjeti kada mu udahne dušu.
Život ploda počinje od početka faze nutfa, iako to nije život u pravom smislu riječi, nego se smatra životom jer je to osnova od koje će nastati potpuno živo biće. Takav modalitet života ostaje u fazi razvoja sve dok mu se ne udahne duša kada postaje ljudsko biće koje zaslužuje sva prava kao svako ljudsko biće nakon porođaja. Ibn Kajjim el-Dževzi kaže da postoje dvije vrste života fetusa: život prije udahnuća duše i život poslije udahnuća duše.
Pravnici četiri mezheba su se složili da je abortus nakon udahnuća duše zabranjen i da je ravan ubistvu i nije poznato da se neki pravnik spomenutih mezheba suprostavio ovom stavu. Međutim, ukoliko postoji bojazan za života majke koja je uzrokovana prisustvom fetusa u njenoj utrobi koji je živ Ibn Abidin smatra da se onda ne dozvoljava abortus. To je zbog toga jer, smatra Ibn Abidin, smrt majke zbog fetusa pretpostavka te nije dozvoljeno ubistvo zbog pretpostavke.