PITANJE: Šta je potrebno učiniti da bi klanje životinje bilo po propisima Šerijata, te da bi njeno meso bilo dozvoljeno koristiti za ishranu?
ODGOVOR: Uzvišeni Allah je, kada je riječ o ishrani muslimana, u Kur'an-i-Kerimu propisao da mogu jesti dozvoljenu i prijatnu hranu: „O vjernici jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni…“ (El Bekare, 172) , a zabranio ono što čovjeku šteti, što može biti izvor bolesti. „On vam samo zabranjuje krv, strv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne Allahovo ime, a onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad svoju utoli, njemu nije grijeh, jer Allah prašta i Milostiv je.“ (El-Bekare, 173).
Kada je riječ o šerijatskom klanju životinja, islamska ulema, shodno pomenutim kur'anskim ajetima, ali i drugim dokazima, uslovljava nekoliko uvjeta, od čijeg ispunjenja zavisi hoće li klanje biti ispravno ili neće.
Od uslova koji se spominju jeste da predmet kojim se životinja kolje bude dovoljno oštar da prereže ono što je potrebno prilikom klanja; zatim, da se prilikom klanja životinji prereže dušnik, ždrijelo i dvije vratne žile, ili da se, ukoliko zbog određenih okolnosti nije moguće prethodno učiniti, životinji zarije oštar predmet u srce, kako bi se savladala i kako bi krv istekla.
Još jedan uslov, koji se spominje u Allahovoj knjizi, u prethodno spomenutom ajetu, jeste da se prilikom klanja ne spominje ničije drugo ime, osim imena Uzvišenog Allaha, to jest da se pri klanju obavezno spomene Allahovo ime.
Iz ovoga se razumije da ukoliko osoba koja kolje spomene ime nekog drugog, odnosno zakolje u ime neke osobe ili lažnog božanstva, meso dotične životinje je haram jesti, jer ono dobija status onog što je žrtovovano u ime nekog drugog, što je širk, a samim tim i strogo zabranjeno.
Spominjanje Allahovog imena pri klanu svjedoči postojanje svijesti kod osobe da to čini u ime Allaha, tražeći Njegovo dopuštenje i blagoslov, jer je jedino Allah Gospodar života i smrti i jedino On život oduzima kome hoće.
Ukoliko osoba ispusti spomeuti Allahovo ime prilikom klanja, islamska ulema pravi razliku između dvije situacije: kada to čini namjerno, svjesno omalovažavajući ovaj propis, i kada je izostavljanje rezultat zaborava.
Kada osoba zaboravi izgovoriti Allahovo ime, a ispune se ostali uslovi za ispravnost klanja, po mišljenju većine uleme, takvo meso je dozvoljeno jesti, jer se pretpostavlja da sve što vjernik čini jeste u ime Allaha. U situaciji kada se namjerno izostavi izgovaranje Allahovog imena, meso zaklane životinje nije dozvoljeno jesti.
Potrebno je spomenuti da je Allah dž.š. pripadnicima islama dozvolio konzumiranje hrane koju pripreme ehli kitabije – sljedbenici Knjige, a samim tim i mesa životinje koju oni zakolju, pod uslovom da se radi o hrani koja je čista, to jest ne sadrži ono što se po propisima Šerijata smatra nečistim, a to je svinjsko meso i sve što je od nje i alkohol, te da prilikom klanja životinje ne bude izgovoreno ničije drugo ime, npr. ime Isusa i slično. Dakle, ne uslovljava se za dozvoljenost konzumiranja mesa zaklanog od strane kršćana ili Jvreja da moraju prilikom klanja izgovarati „u ime Allaha“, već je uslov da ne izgovaraju ime nekoga drugog. Ukoliko pri klanju životinje kažu „u ime Boga“, dozvoljeno je jesti, jer je Bog Allah dž.š. i mimo Njega nema drugih bogova.
Ono što svako treba imati na umu prilikom kupovine mesa i mesnih prerađevina jeste da način klanja životinje i sastav proizvoda isti čine halalom ili haramom, a to znači da ukoliko je klanje izvršeno po prethodno spomenutim propisima, od strane osoba koje vjeruju u Boga, bilo da su pripadnici islama ili ehli kitabije, meso se može konzumirati, uz spominjanje Allahovog imena neposredno prije jela. Međutim, ukoliko je životinju zaklao nevjernik, to jest osoba koja negira postojanje Uzvišenog Allaha, meso će biti haram.
PITANJE: Da li je dozvoljeno jesti meso životinje koja je hranjena nečistom hranom?
ODGOVOR: Proizvođači hrane u vremenu i kojem živimo nastoje raznim metodama omogućiti sebi bolju zaradu, vrlo često ne razmišljajući kakvi će efekti takve hrane biti na čovjeka, to jest njegovo zdravlje. U cilju što bržeg razvoja životinje i postizanja što veće težine, životinje se hrane posebno proizvedenom hranom, koja vrlo često ima u sebi nečistoće koje su vjerniku zabranjene u ishrani.
Ukoliko se životinja hrani uobičajenom hranom, a povremeno i nečistom, potrebno je prije klanja takvu životinju zatvoriti, odnosno ne dozvoliti da jede nečistu hranu, već samo čistu, kako bi se očistila, a najmanji period čišćenja životinje jeste tri dana.
Ukoliko se pak radi o životinji koja je hranjena isključivo nečistom hranom, koja sadrži krv, strv, svinjsko meso i slično, koji se melju, suše i dobiju izgled brašna, njeno meso je vjernik dužan izbjegavati, bez obzira što će klanje biti po propisima Šerijata, jer takvo meso može biti izvor zaraze i bolesti čovjeku koji ga konzumira. Zapravo, mnoge od bolesti koje je donijelo savremeno doba, sa kojima se čovječanstvo suočava, rezultat su nečiste hrane koju unose u svoj organizam, bilo da je riječ o mesu životinja koje su hranjene hranom životinjskog porijekla, kao što je slučaj sa „ludim kravama“ ili genetski modificiranom hranom, koje sve više ima na našim trpezama, a koja neminovno uzima svoj danak u zdravlju ljudi.
Ne preostaje ništa drugo osim da pokušamo sebi i svojoj porodici obezbjediti zdravu hranu, da otvorimo oči prilikom kupovine hrane, da kupujemo samo ono što je čisto, da nam niža cijena artikla ne bude mjerilo u kupovini, jer niske cijene su, vrlo često, znak lošeg kvaliteta, pa ih treba izbjegavati.