PITANJE: U zadnje vrijeme u našem okruženju je sve veći broj pojedinaca i grupa koje sebi daju za pravo da se bave vjerskim aktivnostima, koje su ranije bile u nadležnosti organa Islamske zajednice, kao što je sakupljanje zekata, organizacija hadža, klanje kurbana, organizovanje dječjih obdaništa u kojima se djeca poučavaju propisima vjere islama, organizovanje drugih škola za poučavanje vjeri ili vjerskim znanostima. Zanima me kakav je vaš stav u pogledu pomenute pojave i koliko je ona opasna ili korisna za muslimane?
ODGOVOR: Primjetno je da se posljednjih godina uvećao i još uvijek uvećava broj onih koji, motivisani raznim interesima, a najčešće pohlepom za imetkom, pokušavaju iskoristiti vjerske propise kako bi došli do željenog cilja.
Ta ljudska pohlepa i bezobzirnost nema granica, tako da se ljudi ne ustručavaju ni zloupotrebe vjere u svrhu ličnog bogaćenja. Postavlja se pitanje odakle ljudima ideja i šta je uzrok da se bave takvim poslom, jer je poznato da u skorijoj prošlosti toga nije bilo.
Vjerovatno je razvoj Islamske zajednice i njenih ustanova ključni razlog tome, jer su pohlepni, pakosni i pokvareni ljudi, posmatrajući sa strane buđenje i procvat odgojno-obrazovnih ustanova, uvidjeli priliku da pokušaju da u svemu tome ostvare i svoj lični interes. Obzirom da je Islamska zajednica kompaktno tijelo, sastavljeno od ljudi kojima je cilj opšta korist muslimana, a ne lična korist i po tom pitanju nisu spremni praviti nikakve kompromise nauštrb vjere, nastojanja i želje onih koji su motivisani suprotnim motivima, ili onih koji su u tome vidjeli opasnost, pa su željeli sve to ugušiti, nisu mogli proći, tako da je sve to rezultiralo njihovim nezadovoljstvom i pokušajem paralelnog organizovanja svega onoga što Islamska zajednica radi. Tako se pored tradicionalne i legitimne Islamske zajednice i njenog legalnog rukovodstva pojavila divlja paravjerska tvorevina sa njenim predstavnicima; pored legalnih medresa koje djeluju u okrilju Islamske zajednice pojavljuju se divlje „medrese“ koje se otvaraju uz blagoslov i prisustvo provjerenih neprijatelja vjere islama, što domaćinima ne smeta, jer rade za iste ciljeve. Takođe se paralelizam prenosi i na sve druge aktivnosti Islamske zajednice, kao što je zekat i sadekatu-l-fitr, organizovanje hadža, klanje kurbana, a svrha svega toga jeste pokušaj gušenja Islamske zajednice kroz udar na njene izvore finansiranja, a uz to i prilika da pohlepni i pokvareni pojedinci dođu do određenih sredstava, koja će im biti satisfakcija za njihov rad na rušenju i gušenju vjere. Ono što sa sigurnošću možemo reći, bez imalo dvoumljenja i griže savjesti, jeste da svemu tome nije cilj napredak i razvoj islama i ustanova Islamske zajednice, već pokušaj gušenja i pretvaranja u izvor lične koristi, koja može biti različita, jer kako drugačije povezati interese svih onih koji su uključeni u tim aktivnosti, od predstavnika režima, Udbe, nekadašnjih lokalnih političkih lidera, tajkuna, kriminalaca i narko-dilera, propalih medresanata, pokvarenih i pohlepnih nekadašnjih vjerskih službenika i mnogih drugih, koji su uključeni u te aktivnosti!? Njih sigurno ne povezuje želja da unaprijede vjerski život muslimana, već sopstveni interes.
Ono što su svi oni zaboravili jeste da je Islamska zajednica i njeno rukovodstvo svoj autoritet i povjerenje gradila godinama, kroz oživljavanje svega onoga što je već bilo zamrlo, oživljavanje medresa, otvaranje dječjih obdaništa, otvaranje fakulteta, univerziteta itd., a na čijem su izumiranju i gušenju radili mnogi od onih koji danas optužuju Islamsku zajednicu, što pripadnici islama u ovoj državi, a i šire, dobro znaju, tako da njihova prevara nije i neće uspjeti, a to se najbolje potvrdilo u godinama agresije na Islamsku zajednicu, gdje najbrutalnije metode Udbe nisu uspjele poljuljati to povjerenje i nisu proizvele željeni cilj, a to je velika obmana muslimana, gdje bi se odricanjem od duhovnog centra u Sarajevu, odricanjem od svojih vjerskih vođa, oni odrekli svega što imaju i prihvatili i potpisali svoju propast, koja bi postepeno sigurno nastupila.
Sve pomenuto je jasno ogromnom dijelu muslimana, tako da je suvišno im govoriti o tome. Međutim, jednom malom dijelu još uvijek nije jasno o čemu se radi, tako da na sve što se događa gledaju mirne savjesti i traže svoju sopstvenu korist, tako da se okreću ka toj strani.
Ono što svako mora znati jeste da bilo kakva podrška razbijačkim aktivnostima nije bezazlena, već predstavlja podršku i legalizovanje te aktivnosti, tako da uplata za sadekatu-l-fitr, kurban ili hadž toj strani znači podrška razbijanju i rušenju Islamske zajednice i svega što je decenijama građeno na tom polju, tj. saučešće i grijehu, čije posljedice će na počiniocima biti vidljive još na ovome svijetu, jer je poniženje nešto što ih ne može zaobići. To je garantovano svakome onome ko okrene leđa vjeri i potraži spas i pomoć izvan njenog okrilja.
Stoga je naša poruka koju želimo uputiti svima da dobro obrate pažnju prilikom izvršavanja vjerskih propisa, kako i posredstvom koga ih izvršavaju, jer u suprotnom rizikuju da, umjesto nagrade koju je Uzvišeni obećao za njihovo obavljanje, zasluže kaznu koja slijedi ukoliko propis ne bude izvršen na propisani način. Već smo ranije naglasili da nema namaza za imamom koji je prodao i izdao vjeru, jer prihvatanjem njega za imama prihvataš i legalizuješ njegov postupak; nema sadekatu-l-fitra, jer će novac kojeg date biti stavljen u džep pohlepnih i pokvarenih, ili upotrijebljen za vraćanje dugova kriminalcima i narko-dilerima, a to znači da će sigurno biti upotrijebljen u haram svrhu, tj. neće otići tamo gdje je uslov da bi bio primljen kod Allaha dž.š., a to je da bude u službi podizanje Allahove vjere i Njegove riječi na Zemlji. Nema kurbana, nema hadža, nema…, jer predstavljaju oblik pomoći onima koji rade na uništenju muslimana u ovoj državi i legalizovanje njihovih nastojanja da Islamsku zajednicu pretvore u servis propale politike, razbiju jedinstvo muslimana, podijele i pocijepaju njihove safove i srca, oslabe ih do te mjere da ne predstavljaju nikakav faktor u zajednici u kojoj žive, a takođe i prihvatanje poniženja da Islamskom zajednicom i muslimanima, umjesto stvarnih boraca za uzdizanje islama i ostvarivanje maksimuma prava muslimana, upravljaju oni koji islamu i muslimanima žele propast.