PITANJE: Ko je dužan zaklati kurban?
ODGOVOR: Klanje kurbana jeste vadžib – obavezno i dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, koja na dan Bajrama bude imala materijalnih mogućnosti da kupi životinju koju će zaklati na ime kurbana, a sa druge strane je podmirila potrebe svoje porodice kada je u pitanju nužno izdržavanje.
Božji Poslanik a.s. kaže: „Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.“
Ove riječi Poslanika a.s. jasno ukazuju da klanje kurbana nije na dobrovoljnoj osnovi, već je ono obavezno, jer da nije tako Poslanik a.s. ne bi zabranio onom ko ne zakolje kurban da prisustvuje obavljanju namaza sa Njim a.s. i ashabima r.a.
Iz ovoga se razumije da su posljedice neizvršavanja klanja kurbana u situaciji kada je osoba u mogućnosti to učiniti, prije svega, odgovornost na budućem svijetu i gubljenje prava na šefaat Poslanika a.s. Takođe, neizvršavanjem ovog propisa osoba uskraćuje sebi nagradu koja slijedi za izvršenje propisa, rizikuje da neizvršavanjem kurbana zasluži prezir i kaznu od strane Uzvišenog Allaha, koji u tom slučaju može nepokornog roba iskušati sa ljudskom žrtvom ili gubitkom imetka, što je mnogo teže i bolnije od izvršavanja kurbana kao propisa.
PITANJE: Poznata mi je zabrana prodaje kurbanskih koža. Interesuje me da li je dozvoljeno da osoba kožu kurbana zadrži za svoje potrebe?
ODGOVOR: Allahov Poslanik a.s. je rekao: „Ko proda kurbansku kožicu, nema ništa od kurbana.“ Ovo su riječi kojima Poslanik a.s. upozorava svakog obveznika klanja kurbana da vodi računa i ne učini nešto što će poništiti ibadet kojeg čini. Kurbanska koža jeste sastavni dio kurbana, što znači da je njeno iskorištavanje putem prodaje nedozvoljeno, jer se umanjuje vrijednost kurbana, tako da je osoba koja kolje kurban dužna da kožu svog kurbana preda nadležnim organima Islamske zajednice koji prihode od prodaje kurbanskih koža koriste za održavanje odgojno-obrazovnih i humanitarnih ustanova koje djeluju u okviru nje. Osoba koja proda kožu svog kurbana dužna je dobijeni iznos uplatiti na blagajnu Islamske zajednice, a i u slučaju da odluči kožu svog kurbana zadržati za svoje potrebe, dužna je njenu vrijednost uplatiti kao u prvom slučaju..
PITANJE: Koji su uslovi za životinju koja se kolje za kurban?
ODGOVOR: Životinja koja se kolje, ukoliko se radi o sitnoj stoci – ovca ili koza, potrebno je da bude starija od jedne godine, u izuzetnim okolnostima se dozvoljava da bude mlađa, ali ipak mora biti starija od šest mjeseci, pod uslovom da po svom izgledu, to jest po svojoj veličini ili težini ne zaostaje u odnosu na one koje su starije od jedne godine. Takođe, ne smije biti sa mahanama koje utiču na njenu cijenu, to jest koje umanjuju njenu vrijednost na tržištu. Isto tako ne smije biti sjagnjena, jer se bez potrebe oduzimaju dva života.
Što se tiče krupne stoke, koja se može zaklati u slučaju udruživanja više (do sedam) osoba, za nju se uslovljava da mora biti starija od dvije godine, to jest da je ušla u treću godinu, a takođe i da ne bude sa mahanama koje umanjuju njenu vrijednost. U slučaju krupne stoke nije dozvoljeno zaklati mlađe od dvije godine, bez obzira na veličinu i težinu.
PITANJE: Da li je dozvoljeno podijeliti cijeli kurban, to jest ne zadržati ništa za svoje potrebe?
ODGOVOR: Shodno praksi Poslanika a.s. kurban je lijepo podijeliti na tri dijela, gdje će se jedan dio podijeliti rodbini i komšijama, drugi dio sirotinji, a treći će se ostaviti porodici obveznika. Međutim, ne postoji nikakva smetnja da se kurban u potpunosti podijeli komšijama ili sirotinji, posebno kada je broj onih kojima je potreban veći, tako da je nekada to čak i korisnije.
PITANJE: Da li je bolje zaklati kurban kod svoje kuće ili uplatiti iznos Islamskoj zajednici, koja organizuje akciju klanja kurbana?
ODGOVOR: Ne postoji nijedan razlog da bismo rekli da je bolje zaklati kurban kod svoje kuće u odnosu na učešće u akciji koju organizuje Islamska zajednica. U slučaju učešća u kurbanskoj akciji kurbana, koju organizuje Islamska zajednica, osoba direktno pomaže odgojno-obrazovne i humanitarne ustanove koje su korisnici kurbanskog mesa, čiji je broj korisnika iz dana u dan sve veći, tako da se može reći da je čak i korisnije da osoba na ovaj način izvrši obavezu klanja kurbana. Poznato je da ima onih kojima se podijeli kurbansko meso, a koji ga iz raznoraznih razloga ne iskoriste za svoje potrebe, već ga bace ili su u problemu jer ne zanju šta će s njim, tako da učešćem u organizovanoj akciji čovjek rješava i svoje i tuđe probleme.
Ono što je važno tom prilikom jeste da osoba učestvuje u akciji koju sprovodi jedina kod naroda legalna i legitimna Islamska zajednica, a ne nekakvi pojedinci ili organizacije kojima legitimitet daje režim u Beogradu, kako bi razbijali jedinstvo muslimana i pomogli njihovo pokrštavanje.
PITANJE: Kakav je status uplate kurbana izvan Islamske zajednice ?
ODGOVOR: Oduvijek je bilo i bit će pokvarenih i pohlepnih pojedinaca u redovima muslimana: imama, političara, sudija, službenika policije i drugih, koji su se uvijek bili spremni staviti na stranu koja je izvor njihove lične koristi, pa makar to bilo privremeno i na štetu svog naroda i svoje vjere.
U tu svrhu se zloupotrebljavaju vjerska osjećanja nedovoljno upućenih muslimana, koji različito motivisani i izmanipulisani daju podršku takvima u njihovim nastojanjima, tako da se, pored vjerskih aktivnosti i akcija koje sprovodi i organizuje legalna i legitimna Islamska zajednica, pojavljuju i divlji organizatori, želeći iskoristiti pomenute ibadete za sopstvenu korist, a sa druge strane ugušiti ili oslabiti institucije Islamske zajednice kojima te aktivnosti, uporedo sa vakufima, predstavljaju temelj opstanka.
Muslimani dobro znaju i svjesni su da je na ovim prostorima oduvijek bila jedna jedinstvena Islamska zajednica, da je kao takva zasmetala nekome ko u dobroj mjeri kontroliše i ima uticaja na rad institucija ove države; ko nastoji asimilirati i odvojiti muslimane od svoje vjere, tradicije i kulture; ko je u lokalnim kriminalcima, pokvarenim političarima, pohlepnim, primitivnim i pokvarenim imamima, prodatim dušama i neukim muslimanima našao igrače na domaćem terenu koji trebaju odigrati ulogu prividnih zaštitnika vjere islama, interesa muslimana, čuvara „nacionalnih interesa države“, a zapravo sve to na opštu štetu svoje vjere i naroda.
Zbog svega toga jasno i glasno kažem i poručujem svakom ko razmišlja u pravcu izvršavanja propisa islama da eventualnom uplatom kurbana na adresu onih koji su prodali vjeru i narod za svoj lični interes, koji su izašli iz Islamske zajednice i našli zaštitu u okrilju kriminala i mračnih sila Udbe, jeste saučešće i pomaganje istih u borbi protiv islama. Opšte je poznato da novac koji se usmjeri takvima ide za otplatu dugova kriminalcima za usluge i podršku koju pružaju pomenutim.
Krajnje je vrijeme da oni koji već nisu shvatili otvore svoje oči i shvate da je jedini spas nas muslimana u jakim vjerskim i odgojno-obrazovnim institucijama koje ćemo graditi, jačati i štititi, koje će nam biti važnije od bilo kojeg našeg ličnog interesa. Jedino u tom slučaju možemo očekivati uspjeh i početak rješavanja nagomilanih problema različitih vrsta koji pritiskaju nas muslimane i sve ljude ovoga kraja, koji nas čine stanovnicima drugog reda, za koje ne važe zakoni i pravilnici koji važe za sve ostale, već se donose posebni zakoni i uredbe koji trebaju važiti samo za nas, što je očit primjer diskriminacije.
Na pitanja odgovorio muftija beogradsko-novosadski, Rešad-ef. Plojović