PITANJE: Kada će osoba koja je bila dužna napostiti (nadoknaditi) određeni broj dana iz mjeseca Ramazana to učiniti? Da li je odgovorna ako ih bez razloga odlaže?
ODGOVOR: Osoba koja je propustila određeni broj dana mjeseca posta dužna je nadoknaditi isti broj dana i to po mogućnosti što prije. Ne smije dozvoliti da vrijeme prolazi, a da ona svoj dug ne izvrši, jer je dužina trajanja života nešto u čemu čovjek nema udjela i što je njemu nepoznato.
Sva se islamska ulema slaže da je zabranjeno bez opravdanog razloga odlagati nadoknađivanje dana posta do nastupanja sljedećeg mjeseca Ramazana, već se nadoknada mora izvršiti prije nastupanja novog mubarek mjeseca. Ukoliko odlaganje bude uzrokovano opravdanim razlogom (bolest i sl.) onda nema grijeha i osoba je dužna napostiti onda kada joj se za to pruži prilika.
Osoba koja bez valjanog razloga odlaže nadoknađivanje do nastupanja novog mjeseca Ramazana, iako čini ono što je zabranjeno, nije se oslobodila nadoknađivanja propuštenog, već je, iako je griješna, dužna napostiti propuštene dane posta, ali u ovom slučaju tek nakon isteka mjeseca Ramazana koji je nastupio.
Osoba koja je zbog bolesti bila spriječena postiti, a kojoj se njeno zdravstveno stanje nije poboljšalo nakon isteka mjeseca posta u toku godine, ili se radi o osobi koja nije postila zbog bolesti koja zahtijeva redovno uzimanje lijekova u toku dana, bilo da se radi o Ramazanu ili nakon njega, dužna je nadoknadu izvršiti putem fidje, to jest izdvajanjem određene količine imetka (u visini sadekatu-l-fitra) za svaki propušteni dan mjeseca Ramazana.
Ukoliko materijalno stanje osobe jeste takvo da nije u mogućnosti platiti fidju, čekaće da se njeno stanje poboljša, pa ukoliko se to dogodi dužna je izmiriti fidju, bez obzira na dužinu vremenskog perioda nakon isteka mjeseca Ramazana.
Ulema hanefijskog mezheba smatra da za osobu koja ne stigne nadoknaditi propuštene dane posta zbog smrti koja nastupi u međuvremenu, a nije prethodno ostavila oporuku da se u njeno ime dug izmiri iz njene zaostavštine, nije potrebno ovu vrstu duga prema Allahu dž.š. u njeno ime izvršavati (porodica to nije u obavezi činiti), već je njen slučaj prepušten Uzvišenom Allahu – ukoliko hoće oprostit će joj, ili će je kazniti. A što se dugova prema ljudima tiče, oni se prema ulemi hanefijskog mezheba, kao i prema mišljenju ostalih, prenose na nasljednike.
PITANJE: Šta učiniti sa novčanim iznosom sadekatu-l-fitra koji je osoba imala namjeru da izmiri, ali zbog zaborava to nije učinila u predviđenom vremenu?
ODGOVOR: Sadekatu-l-fitr kao dužnost ima svoje propisano vrijeme izvršavanja u kojem je potrebno da bude izvršeno, da bi uslijedila nagrada predviđena od strane Uzvišenog Zakonodavca.
Ukoliko osoba ne izvrši ovu obavezu u propisanom vremenu, to jest, do prije klanjanja bajram namaza, ovo davanje više nema status sadekatu-l-fitra, a logično je i da ne proizvodi efekat sadekatu-l-fitra. Međutim, bez obzira na to, ono se ne smije zanemariti, već se treba izvršiti, ali će u ovom slučaju imati za davaoca status obične sadake.
PITANJE: Da li je dozvoljeno odlagati obavljanje hadža onoj osobi koja ispunjava sve potrebne uslove, pravdajući se time da joj je još rano ili da je još mlada za to?
ODGOVOR: Za obaveznost hadža islamska ulema je, na osnovu Kur'ana i tradicije Resulullaha a.s., uvjetovala nekoliko uslova koji kada se ispune osoba je dužna obaviti hadž. Tih uslova ima pet i to su: da je osoba musliman, da je pametna, da je punoljetna, da je slobodna (da nije u ropstvu, u posjedu drugog) i da je u mogućnosti. A ovaj posljednji uslov obuhvata fizičku mogućnost (da je osoba zdrava da podnese putovanje), materijalnu mogućnost (da ima novca kojim može platiti prevozno sredstvo i podmiriti druge troškove putovanja) i da je put bezbjedan (to znači da ni u jednom momentu nije ugrožen život osobe koja ide na hadž, zbog postojanja neprijatelja ili razbojnika koji je žele ubiti ili opljačkati njen imetak).
Kada se ispune prethodno spomenuti uslovi, prema mišljenju većine islamskih pravnika, osoba je dužna obaviti hadž, što znači da ako bezrazložno odloži njegovo obavljanje za neku narednu godinu bit će odgovorna, jer je hadž, kako smo rekli prethodno, dug prema Allahu dž.š. kojeg je obavezno izmiriti odmah kada se za to ukaže prilika, a to je kod hadža kada osoba ispuni prethodne uslove. Odlaganje hadža onda kada je osoba u stanju da ga izvrši je veliki rizik, jer niko ne zna kakve će biti prilike neredne godine, hoće li mu se pružiti mogućnost da to učini. Na to nas i sam Božiji Poslanik a.s. upozorava. Tako u jednom hadisu, kojeg prenose Ahmed i Ebu Davud, kaže: „Požurite sa izvršavanjem hadža, jer niko od vas ne zna šta mu se može u međuvremenu dogoditi“, ili u drugom hadisu gdje Resulullah a.s. otvoreno prijeti onima koji imaju mogućnosti da obeve hadž, a ne obavljaju ga, pa kaže: „Ko bude posjedovao novčana sredstva i jahalicu (prevozno sredstvo), kojima bi mogao otići do Mekke i nazad, a ne obavi hadž, taj će umrijeti kao nemusliman.“ (Tirmizi, Bejheki)
Prethodno spomenuti hadisi su potpuno jasni i nije im potreban nikakav komentar, njih može shvatiti svako ko je razuman, a odazvat će im se svako ko se Allaha dž.š. boji i želi da se na Njegov poziv odazove.
Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: „Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“ (Ali Imran, 96-97)
PITANJE: Želio bi da mi pojasnite kakav je status hadža od strane bedela, posebno kada se za to imenuje osoba koja je iznemogla zbog starosti, to jest koja nije u stanju lično obaviti sve obrede hadža kako je propisano?
ODGOVOR: Većina islamske uleme dozvoljava zamjenu u obavljanju hadža. Osnovni argument za to nalazimo u hadisu Resulullaha a.s. Naime, prenosi Ibn Abbas da je jedna žena došla Božjem Poslaniku i rekla:
– Moja majka se zavjetovala da će hadž obaviti, a umrla je, ne ispunivši svoju obavezu. Mogu li ja za nju izvršiti tu obavezu?
– Da, izvrši hadž za nju – odgovorio joj je Allahov Poslanik. – Šta misliš da ti je majka umrla pod dugom, da li bi ga ti bila dužna izmiriti?! Izmirite onda vaše dugove prema Allahu, jer je prioritetnije ispuniti obaveze prema Njemu. (Buhari, Muslim)
Dakle, Resulullah a.s. je dozvolio ovoj ženi da obavi hadž u ime svoje majke koja nije obavila hadž, a zavjetovala se, iz čega se zaključuje da se u sličnim situacijama mora tako postupiti. Ovdje ne samo da je Resulullah a.s. dozvolio, već to i naređuje, jer obavljanje hadža poredi sa vraćanjem duga, a svi se slažu da je vraćanje duga obaveza.
Kada se šalje osoba koja treba obaviti hadž za nekoga, onda je potrebno da to bude neko ko je u stanju izvršiti sve obrede hadža na propisan način. Kod nas se ovdje pravi velika greška jer se u većini slučajeva kao bedeli šalju osobe koje nisu u stanju lično obaviti sve obrede hadža, već i oni traže zamjenu u obavljanju pojedinih obreda, kao što je bacanje kamenčića na Mini, jer zbog velike gužve i toplote postoji opasnost da stare i iznemogle osobe budu povređene. Zbog toga savjetujemo svima koji biraju bedele da odaberu osobe koje su sposobne same obavljati sve propisne obrede hadža, koje su upućene u način obavljanja hadža, a starijima kojima se ponudi takva mogućnost da ipak, pored svoje žarke želje da ponovno vide Kabu, odustanu (uzdrže se), jer dovode u pitanje ispravnost hadža osobe za koju ga obavljaju. Pored toga što osoba koja je bedel treba biti sposobna, ona mora prethodno da je već obavila hadž za sebe, jer je Resulullah a.s., čuvši jednog hadžiju kako se odaziva u ime druge osobe, upitao ga: „Da li si obavio hadž za sebe?“ Ovaj je odgovorio da nije, pa mu je Resulullah a.s. rekao: „Prvo obavi hadž za sebe, pa onda za Šibrimu (tako se zvala osoba za koju se obavljao hadž).“ (Ebu Davud, Ibn Madže)