Govor prof. Bekira Makića na tribini „Svetosavizacija bošnjačke djece kroz sistem školstva Republike Srbije“
Šta je sa desetinama hiljada naše djece kojima je naređivano da prisustvuju svetosavskim akademijama? U Priboju ove godine, da biste dobili peticu iz određenog predmeta, morate napisati rad na temu „Moje odrastanje u pravoslavlju“, a nema „Moje odrastanje u islamu“. Može dobiti peticu samo onaj koji to napiše. I kažu: „Vi imate pravo izbora.“ Istina, ove godine možda donekle i da imamo, Boga mi, ranije ne.
Na tribini održanoj u organizaciji BKZ-a jedan od govornika bio je i predsjednik Udruženja uleme Bekir-ef. Makić, čije predavanje „Glas islama“ prenosi u cijelosti:
„Ja ću svoje izlaganje početi riječima Uzvišenog Allaha dž.š. jer ovdje sam ispred uleme, ispred onih koji govore jezikom savršenstva. Vjera počiva na činjenicama, a nauka na tezama i dođe do nekakve činjenice koja se uvijek može korigovati. Ono što je od Savršenog ono je savršeno, a ono što je savršeno Allah dž.š. nam obeća da će biti sačuvano do Dana kijameta. Kaže Uzvišeni Allah dž.š., govoreći o Poslaniku a.s., onome koji je govorio samo jezikom istine i jezikom Objave: Mi smo te, o Muhamede, poslali kao milost svjetovima, ne kao milost samo ljudima, ne kao milost samo muslimanima, ne kao milost samo onima koji za sebe tvrde da su vjernici, već svjetovima. A opet ovo kroz prizmu kur'anskog ajeta, gdje prvo načelo koje je naređeno prvom čovjeku kojeg je Allah dž.š. stvorio, kaže: Reci: namaz moj, obredi moji, život moj i smrt moja, sve je to Gospodara svjetova. Dakle, ono što čovjek čini sve mora da stremi Uzvišenom Allahu dž.š. Svaki naš gest, svaki naš pokret, svaka naša riječ, svako naše djelo mora imati za cilj zadovoljstvo Uzvišenog Allaha dž.š. Zarad toga smo stvoreni i sve stremi Jednoći Stvoritelja. A u Jednoći Stvoritelja, draga moja braćo, jeste i naše jedinstvo.
Pet principa vjere
„Naša vjera počiva na pet principa. Onaj ko na bilo koji način oskrnavi bilo koji od tih principa ne samo da je počinio veliki grijeh, nego jako često, zavisno od grijeha, može napustiti okvire vjere. Rekoše mi da vjera ima svoju autonomnost i da vjernici moraju braniti postulate svoje vjere. Nama kao vjernicima stroga je Božja zapovijest da štitimo te postulate. Pet nužnosti u vjeri, a prva od njih jeste vjera. Niko nema pravo da oskrnavi nečije vjersko ubjeđenje. Uzvišeni Allah govori: Njima njihova vjera, a meni moja vjera. Ja moju vjeru poštujem i štitim životom, i intelektom i svim onim što mi je Allah dž.š. podario, jer znam ako ja ne budem štitio svoju vjeru i ako ne budem poštovao sebe, neće ni mene poštovati drugi. Drugi postulat u vjeri jeste imetak. Čovjek mora sve učiniti da njegov imetak bude halal i branit će ga, makar i životom. Tada nikada ne može biti gubitnik. Ovo na dunjaluku je život i smrt. Danas živimo, a sutra nas nema. A oni koji polože ispit ovdje uživat će u vječnom Božjem rahmetu. Treća nužnost je čast porodice. Ovdje ću navesti primjer kada je na krajnjem zapadu oskrnavljen ugled jedne vjernice, halifa iz Bagdada šalje poruku vojskovođi neprijateljske vojske koja je oskrnavila ugled i čast vjernice: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, poslat ću vojsku iz Bagdada, čelo vojske će biti kod tebe na zapadu, a začelje kod mene ovdje. Kada je oskrnavljen obraz samo jedne vjernice. A šta mislite, draga moja braćo, da li je oskrnavljen obraz, i to onaj koji je savršen, vjerski, kada neko tjera ono nedužno malo dijete da prakticira nešto što nije iz njegove vjere. Pa kažu, djeca ne znaju, pustimo ih da izaberu. Djeca ne znaju, ali je Allah dž.š. mene zadužio, Poslanik mi je rekao: Svako od vas je pastir i svako je odgovoran za svoje stado. Ja sam odgovoran za svoje dijete i to je meni omča oko vrata na Danu kijameta. Zar želimo da pustimo dijete na ulicu i da ga usmjerava svaki onaj kome kako padne na pamet? Čast vjernika nema cijene, nema te vrijednosti koja se može sa njim uporediti. Četvrta vrijednost je porijeklo. Mi muslimani, mi Bošnjaci moramo da imamo neki institut, neko udruženje koje će se baviti porijeklom naših porodica. Zato što danas po Pazaru imamo onih koji su Delimeđac, Melajac, Baćićanin, Dugopoljac, po mjestima iz kojih su došli u Pazar. Je li se tu završava njihovo porijeklo? Je li odatle potiču te porodice? Šerijatski je haram, vjerski nije dozvoljeno da neko nekome promijeni prezime. Pazite, veliki je haram. Oni koji su danas ovdje pod takvim prezimenima vjeruju da su njihovi stari došli iz tih mjesta, ili su bili u prolazu kroz ta mjesta. Je li to pravo koje zaslužuje onaj koji se danas Bošnjakom zove. Bošnjaci su nacija koja je jedna od najčasnijih i najčistijih nacija. Nikada se nije dogodilo da su oni kao nacija počinili zločin. A uvijek su oni protjerivani. Danas nas ima više u Turskoj, po Zapadnoj Evropi, po islamskim državama. Danas jedna od najboljih porodica u Saudijskoj Arabiji jeste porodica Bošnjak. Oni su tamo gdje je Kaba, a mi smo ovdje. Da li su oni izabrali svoj put zato što su ovdje uživali sva prava? Vjerujte da nisu. I tada su nam zabranili da govorimo ko smo i šta smo i da smo Bošnjaci. Nismo se smjeli tako izjasniti, a to je kod nas sveto slovo. Govorim kroz prizmu vjere, ne kroz prizmu politike. Govorim kroz prizmu Kur'ana i hadisa. Kroz prizmu perfekcije. I haram je promijeniti prezime, nije dozvoljeno ukinuti porodičnu lozu, a to smo mi doživjeli. I ono što je na petom mjestu po bitnosti jeste razum, jeste obrazovanje. Ono što serviramo našoj djeci i za to ćemo polagati račun. Ako je naše obrazovanje na bilo koji način ugroženo moramo dati maksimum da to sačuvamo. Nikada ni jedan narod u povijesti nije biološki nestao, ali jeste ako nije imao svoje obrazovanje. Ali jeste ako je podlegao onome što mu se nameće. Ali jeste ako se odrekao onoga što je savršeno. Nema pasivnog islama, a to je ono što oni nama serviraju. Islam je aktivna vjera i to je ono što oni ne žele da čuju. Poslanik se odriče onoga ko je u islamu pasivan: Onaj koga se ne tiču muslimanske brige, muslimanski problemi, ne pripada muslimanima. Stoga, ovih pet nužnosti, koje su bazirane na Kur'anu i hadisu, ako neko skrnavi duboko je zašao u polje koje je za njega zabranjeno.“
U srcima muslimana nema mjesta za mržnju
„Kažu, praznici. U islamu nema ništa prazno. Islam je potpun i savršen. Danas sam upotpunio vama vašu vjeru i Moju blagodat prema vama i zadovoljan sam da vam islam bude vjera, i tu nema praznoga. Mi imamo blagdane. I to dva blagdana. Islam ne trpi riječ prazno i kod nas nema praznika. A slava koja se ranijih godina mnogo žešće nametala našoj djeci nego ove godine, a i ove godine bi bilo da se nije digao glas protiv toga, jeste nešto što pripada onima kojima Allah dž.š. rekao: …njima njihova vjera…. I doista, Allah dž.š. je tako to definisao, nama je naređeno to da prihvatimo i mi to moramo prihvatiti. Za vrijeme Ibrahima a.s., poslanika kojeg priznaju svi ehlu kitabije, dolazi mu putnik namjernik. Poznato je da Ibrahim a.s. nikada nije ručao bez musafira. Toga dana musafir je bio sa njim za sofrom i u jedno vrijeme kroz razgovor sazna Ibrahim a.s. da se radi o nevjerniku i uskrati mu gostoprimstvo. Musafir napusti sofru i pođe na put, a Allah dž.š. direktno kori Ibrahima a.s. što je to uradio: Ja ga hranim sedamdeset i nekoliko godina, a ti ne možeš jednom da ga nahraniš. Ibrahim a.s. ostavi sofru, potrča za putnikom i zamoli ga da se vrati da završi s jelom. Ovo je vjera, ovo je savršenstvo. Omer bin Hatab, kada je došao u Palestinu, ili Salahudin Ejubi, prvo što su uradili zaštitili su crkve. Ovo je vjera, ovo je islam koji treba da širimo. Ibn Tejmije, kada je zarobio izvjestan broj neprijateljske vojske, kaže svojim komandantima: Prvo što treba da uradite jeste da zaštitite kršćane koji su u islamskoj državi, a oni mu odgovaraju: A šta ćemo sa našima koji su tamo zarobljeni? Kaže Ibn Tejmije: Oni su pod Allahovom zaštitom, zaštitom Poslanika i našom zaštitom. Oni koji su u islamskoj državi imaju zaštitu Allaha dž.š., Allahovog Poslanika i muslimana u cijelosti. Nemusliman u islamskoj državi nema nikakve obaveze prema državi u smislu da brani tu državu. Neće davati ni zekat. Nema te kršćanske države danas na dunjaluku koja garantuje takva prava muslimanima. Sjetimo se samo onog incidenta u Danskoj, kada su objavljene karikature Poslanika a.s. Tolika je bila hajka da, tobože, muslimani uskraćuju nečiju slobodu izražavanja. Ove godine smo imali u istoj državi da se neko sjetio karikatura kraljevske porodice. I onda je sve to zabranjeno. Jesu li to vrijednosti kojima treba neko da teži? Ili vratimo se ovdje. Sjetimo se knjige Dragulj Medine. Oni su je poslije reagovanja Mešihata povukli, da bi se kasnije u svakoj knjižari i na ulici mogla kupiti ta knjiga. Ove godine knjigu Mit o holokaustu je zatražila Jevrejska opština da se povuče i nigdje je niste mogli nabaviti u ovoj državi. I kažu da muslimani uživaju sva prava. Prvi kur'anski ajet koji je objavljen prvom čovjeku Ademu a.s., naređen svakom poslaniku i svakom vjerovjesniku, kao i Muhamedu a.s., jeste da svoju kičmu savijamo samo pred Allahom dž.š. To je totalna i prava sloboda. Ta sloboda ne podrazumijeva mržnju. U islamu nema mržnje. Poslanik a.s. i Uzvišeni Allah dž.š. su zabranili mržnju. Tamo gdje ima imana nema mržnje. Jedno srce ne može u sebi imati i vjeru i mržnju. Čak i ono što je nama zabranjeno to ne smijemo mrziti. Nikoga musliman ne smije mrziti. Ima li veće i savršenije vjere? Ima li većeg prava? Mi mrzimo ljudska loša djela, a ne čovjeka kao Božje stvorenje. I nema vjere, nema sistema, nema nauke, nema prava koje čovjeka bolje štiti nego što je islam. Kada bismo i ovdje živjeli islamom onakvim kakav je objavljen doista naše komšije bi imale najbolje ljude, one koji čine samo dobro.
Nametanje Svetosavlja
„Šta je sa desetinama hiljada naše djece kojima je naređivano da prisustvuju svetosavskim akademijama. U Priboju ove godine, da biste dobili peticu iz određenog predmeta, morate napisati rad na temu Moje odrastanje u pravoslavlju, a nema Moje odrastanje u islamu. Može dobiti peticu samo onaj koji to napiše. I kažu: Vi imate pravo izbora. Istina, ove godine možda donekle i da imamo, Boga mi, ranije ne. Možda ste pratili da keruša Mila u medijima ima više prostora nego nacionalne manjine. Haram je uništiti životinju i onaj ko je to uradio počinio je veliki grijeh. Ali Allah dž.š. sve što je stvorio stvorio je zarad toga da hizmet čini čovjeku, a ne da se medijski ustupi toliko prostora jednoj keruši, a mnogo prečih, mnogo većih obaveza i prava se ljudima uskraćuju. Stoga, kada neko kaže da učenjak, da efendija, da alim ispoljava govor mržnje, to nije tačno. Ja bih vas zamolio da povučete paralelu između onoga što zvaničnici ove države govore. Znate, kada je bilo paljenje i rušenje ambasada da su mnogi političari to podržali. Efendija, alim, učenjak, muftija ne može govoriti govorom mržnje. To je u islamu nespojivo i ne postoji. Ali, nažalost, mnogo je bitnije ko kaže, nego šta kaže. Nema prisile u vjeru, to je postulat Božji do Dana kijameta. Stoga, kada govorimo o pravima onih koji su naši komšije, haram je na bilo koji način oskrnaviti ono što njima pripada. Ali, nemojte nas tjerati da prihvatamo ono što nije naše. Žao mi je i jako se bijedno osjećam kada čujem da o islamu danas govore oni koji ne samo da su laici, ne samo da su islamomrsci, nego donose sud kako i na koji način musliman treba ovdje da bude musliman. O islamu govori ulema. Nedavno čitam knjigu jednog poznatog beogradskog ‘poznavaoca’ islama, koji se poziva na nekog lokalnog efendiju iz Fojnice, čovjeka koji možda nema ni srednju školu. Nebitno je. Pored uleme on ne traži objašnjenje uleme. Ja ne govorim jezikom nekog drugog sveštenika, ne donosim sud osim onako kako je Allah dž.š. donio. Ja prihvatam Isa a.s. kao poslanika, jer mi je to naređeno, Musa a.s. jer mi je to naređeno. Ako to neko uradi da povredi nekoga drugoga ko nije islamske vjere, taj ne postupa po principima i postulatima naše vjere. Stoga, draga moja braćo, sačuvajmo naše porodice, sačuvajmo našu djecu. Poštujmo naše komšije. To je ono što smo prihvatili, a Allah dž.š. kaže da je prevelik teret za nas i da je čovjek bio nepravedan prema sebi kada je taj emanet prihvatio. Zamolit ću Allaha dž.š. da ulema bude ulema i one koji ubiraju poene napadajući zaštitu naših prava da bi se dodvorili nekome da ih Allah dž.š. uputi. Zamolit ću Njega Uzvišenog da nas sve skupa sastavi u Dženetu.“