Vijesti

Namaz za otpadnikom od Islamske zajednice

PITANJE: Jedan naš čitalac pita: „Da li mijenja značaj izgovor riječi egber umjesto ekber, pri učenju tekbira u namazu ili ezanu?”

ODGOVOR: Dosta je ljudi koji prilikom učenja ezana ili ikameta, a takođe i prilikom izgovoranja tekbira u namazu ne prave razliku između glasova g i k u riječi “ekber”, smatrajaći da nema nikakve razlike u značaju i značenju riječi.

Međutim, istina je da upotreba jednog ili drugog slova ne samo da ima uticaja na značenje, već suštinski mijenja značenje izgovorene riječi.
Izgovorom tekbira „Allahu ekber” iskazuje se veličina Uzvišenog Allaha, potvrđujući da je on “ekber” to jest “Najveći”, da nema nikoga i ničega iznad Njegove veličine. Upotreba glasa g umjesto k potpuno mijenja značenje, tako da „egber“ , što dolazi od arapske riječi „gubar“, a znači prašina, označava nekoga ili nešto što je najprašnjavije, nešto na čemu se nalazi najviše prašine, što je najprljavije. Tako da ova, na prvi pogled, bezazlena i beznačajna promjena, vidimo, ima veliki uticaj na značenje i potpuno ga mijenja. I ne samo da ga mijenja, već ne priliči da se uopšte nađe i izgovori sa Božjim imenom.
Ovo je upozorenje svima koji uče ezan, ikamet, ili obavljajući namaz izgovaraju tekbir, da dobro obrate pažnju kako to čine, da ne dozvole da umjesto izražavanje Allahove nedostižne veličine, zbog svoje nepažnje, ponižavaju Uzvišenog Allaha. Osobina čovjeka vjernika jeste da može pogriješiti zbog neznanja ili nemara, ali da nakon ukazivanja na greške svoje postupke ispravi. Takođe, vjernik je taj koji neprestano uči i što više saznaje o svojoj vjeri kako ne bi dozvolio da njegovo neznanje bude uzrok činjenja grijeha.   

PITANJE: Da li je ispravno i dozvoljeno da roditelj, otac, u želji da svoje maloljetno dijete navikne na namaz, dovodi dijete na džumu, koje pritom sa drugom djecom razgovara u toku namaza, okreće se i uznemirava džemat u njegovoj neposrednoj blizini?

ODGOVOR: Razumljiva je briga i želja roditelja, koji dolaze u džamiju radi obavljanja namaza u džematu ili radi džume, da svoju djecu, dovodeći ih sa sobom, naviknu na džamiju i obavljanje namaza.
Ono što se nekada može desiti, kada se više maloljetne djece nađe zajedno u safu, jeste okretanje, priča, zadirkivanje i sl., što uznemirava džemat koji je pored ili iza njih, ali ipak ne daje za pravo pojedinim džematlijama da oštro i grubo reaguju na djecu ili njihove roditelje.
Ono što bi svaki roditelj trebao znati i o tome voditi računa jeste da svoju maloljetnu djecu prije dolaska u džamiju lično pouči propisima namaza, da ih šalje u mekteb, ili vrtiće Islamske zajednice, kakva postoje u Novom Pazaru i Tutinu, kako bi stekla potrebna znanja o vjeri i njenim propisima. Zatim bi svaki roditelj trebao otpočeti sa primjenom stečenog znanja djeteta u kući, tako da prilikom obavljanja nafila ili drugih namaza u kući uzme svoje dijete pored sebe kako bi mu objasnio način obavljanja namaza.
Džamijski džemat, a posebno džumanski, trebao bi doći na kraju, tek onda kada dijete bude dovoljno svjesno i u stanju da se kontroliše i održi koncentraciju u toku obavljanja namaza, kako se ne bi dešavale neprijatnosti koje ono može uzrokovati, a koje pojedine džematlije mogu uznemiriti do te mjere da reagujući učine nešto čime će dovesti u pitanje svoj namaz.
Savjetovao bih svim roditeljima, kada je u pitanju odnos prema njihovoj djeci, da budu razumni, da od maloljetne djece ne traže ono što ona nisu u stanju učiniti i svojim razumom shvatiti njegovu važnost, da u džamiju u džemat, a posebno radi obavljanja džume, sa sobom dovode onu djecu koja su iznad 6-7 godina, koja shvataju važnost onoga što čine i razumiju ono što čuju, što je u skladu sa hadisom Poslanika a.s. koji preporučuje da se djeca od 7 godina navikavaju na obavljanje namaza, a kada im bude 10 da se u tu svrhu može upotrijebiti i sila.
Djecu od 3-5 godina ne bi trebalo dovoditi u džamijski i džumanski džemat, jer je njima mjesto u kući ili obdaništu, zato što je za njihov uzrast primjerena igra i zabava i učenje kroz njih. Prilikom dovođenja djece u džamiju roditelji bi trebali voditi računa da djecu razdvoje, kako ne bi jedno drugo zasmijavalo i zadirkivalo, a time uznemiravali džemat. Preporučio bih svim džematlijama da budu strpljivi sa djecom u džamiji, da ih ne ruže ili grde jer su to stvari koje mogu kod djece uzrokovati dugoročne negativne posljedice.

PITANJE: Da li je dozvoljeno klanjati dženazu namaz za osobama koje su bili imami, pa napustili Islamsku zajednicu?

ODGOVOR: Kada se govori o mogućnosti obavljanja dženaze ili bilo kojeg namaza za različitim osobama, u hadisima se spominje mogućnost klanjanja za počiniocima različitih grijeha. Međutim, kada je riječ o postupku određenog broja bivših službenika Islamske zajednice, koji nisu samo napustili Islamsku zajednicu, već su pokušali njeno preotimanje i stavljanje iste na raspolaganje: narko-dilerima, koji su ih zdušno podržavali u tome, o čemu je javnost dovoljno upoznata; dijelu vlasti koji ne želi muslimane u svom okruženju; propalim političarima koji su radili na uništenju svog naroda radi vlastitih interesa; tajkunima, koji su, poput divljih zvjeri, htjeli razgrabiti njenu vakufsku imovinu itd., usuđujem se reći da je namaz za njima zabranjen jer je to prećutna saglasnost onome što su oni učinili, a to je haram svakom pametnom i punoljetnom muslimanu.
Ne samo da smatram zabranjenim obavljanje namaza za njima, već i svaki drugi vid komunikacije, jer su oni bili spremni izdati i prodati svoj narod i institucije Islamske zajednice, radi vlastite pozicije, braneći se lažima da su željeli samo dobro, kakva je inače praksa licemjera i onih koji čine nered na zemlji, jer njihovo preziranje i ignorisanje od strane svakog od nas jeste oblik njihovog ovosvjetskog kažnjavanja za ono što su učinili, a na budućem svijetu će od Uzvišenog dobiti ono što su zaslužili.
Molim Allaha da svakome od iskrenih vjernika podari sabura i snage da ustraje na putu istine.

Leave a comment