PITANJE: Šta je uzrok razilaženja po pitanju početka i završetka mjeseca Ramazana, koliko on utiče na ispravnost posta osobe, te da li je moguće izbjeći nesklad po tom pitanju?
ODGOVOR: Ono što uzrokuje razilaženje po pitanju početka ili kraja Ramazana jeste način njihovog utvrđivanja. Naime, danas muslimani širom svijeta primjenjuju dva načina utvrđivanja početka i kraja mjeseca posta. Jedan dio, a to su uglavnom muslimani u arapskom svijetu, početak Ramazana utvrđuje putem posmatranja Mjeseca, to jest viđenjem mlađaka, tj. pojavom mladog mjeseca, koji označava početak i kraj mjeseca lunarnog kalendara.
Mjeseci lunarnog kalendara traju 29 ili 30 dana, pa je zato lunarna (mjesečeva, hidžretska) godina kraća od solarne (sunčeve, gregorijanske) za desetak dana, što uzrokuje da jedan mjesec lunarnog kalendara može biti u svim godišnjim dobima.
Ono što većina uleme smatra presudnim u utvrđivanju Ramazana putem posmatranja i viđenja mlađaka jeste praksa Poslanika a.s. koji je utvrđivao početak posta na taj način, a svojim riječima je ukazao na obaveznost početka i kraja posta viđenjem mladog mjeseca, rekavši: „Zapostite kada ga ugledate i završite post kada ga opet ugledate, a ako vam vremenske prilike onemoguće viđenje mlađaka, upotpunite trideset dana.“
Pomenuti hadis se odnosi na način utvrđivanja početka mjeseca Ramazana i trajanje mjeseca Ša'bana, koji prethodi Ramazanu, a koji može imati 29 ili 30 dana.
Dakle, shodno prethodnom mišljenju, koje je utemeljeno na pomenutom hadisu, sa zalaskom sunca 29. Šabana će se posmatrati Mjesec radi utvrđivanja eventualne pojave mlađaka, koji ukoliko se pojavi, to jest bude viđen, oglasit će se da je sutra početak, to jest 1. dan mjeseca Ramazana. Ukoliko se 29. Šabana ne pojavi mlađak, ili zbog oblačnosti ne bude moguće viđenje mlađaka, upotpunit će se 30 dana Šabana, a potom će se zapostiti. Mjesec Ramazan isto tako može trajati 29 ili 30 dana, zavisno od trajanja mjeseci koji su prije njega.
Ovo je tradicionalni način utvrđivanja mjeseca posta, koji je bio u vrijeme Poslanika a.s., a on je, kao što sam pomenuo, kod mnogih aktuelan i danas.
Drugi dio muslimana utvrđivanje početka i trajanje mjeseci lunarnog kalendara vrši putem korištenja nauke, naučnih dostignuća i tehnike, gdje se proučavanjem i računanjem kretanja nebeskih tijela, uključujući Mjesec i Sunce, može precizno, unaprijed utvrditi kada će se pojaviti mlad mjesec, kada će se desiti pomračenje Sunca ili Mjeseca i sl., tako da se na početku godine utvrdi početak i kraj svih mjeseci, uključujući mjesec Ramazan i druge mjesece u kojima se vrši obavljanje vjerskih obreda, koji su vremenski precizno određeni, kao što je slučaj sa hadžom.
To su dva različita koncepta koja oba imaju svoju argumentovanost u izvorima vjere, a koji uzrokuju razilaženje muslimana po pitanju početka i kraja Ramazana, ali i po pitanju Bajrama i drugih značajnih blagdana, koji imaju određeni značaj za muslimane.
Ono što je važno pomenuti jeste da musliman, obični čovjek, koji postupa u skladu sa instrukcijama i preporukama koje daju ovlaštene relevantne institucije, to jest najviši organi Islamske zajednice i njihovi predstavnici, neće imati sopstvene odgovornosti, to jest njegov post i drugi ibadeti koje čini će biti ispravni.
Ono što je primjetno iz decenije u deceniju jeste da su ta razilaženja i nesklad sve manja u odnosu na ranije vrijeme, tako da je za očekivati da će razvoj i napredak muslimana u naučnom i tehnološkom pogledu i ovo preostalo razilaženje potpuno eliminisati.
PITANJE: Da li je ustajanje na sehur u toku Ramazana obavezno?
ODGOVOR: Ustajanje na sehur, ili kako se u narodu kaže, sufuranje ili sufurisanje, nije od farzova posta, već je sunnet, to jest praksa Poslanika a.s., čije prakticiranje povlači nagradu. Rekao je Poslanik a.s.: „Sehurajte – ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.“
Dakle, sehur i njegovo odlaganje do posljednjih momenata je sunnet, u njemu je berićet, jer sehur jača organizam i omogućava da čovjek što lakše isposti dan posta.
Ovaj sunnet i bereket će biti ispunjeni samim ustajanjem osobe i konzumiranjem bilo čega od hrane ili vode, makar to bilo i u malim količinama, kao što je da čovjek popije čašu vode ili mlijeka, pojede hurmu, jabuku ili nekoliko njih, ili bilo šta drugo od hrane, a potom uputi dovu Allahu dž.š. da mu olakša post, podari snage i oprost, koja u tom vremenu ima posebnu vrijednost i težinu.
PITANJE: Kakav je status posta osobe koja ne klanja namaz i ne oblači se po šerijatskim propisima?
ODGOVOR: Namaz je stub vjere islama. Onaj ko ga obavlja jača i potvrđuje svoju vjeru, dok onaj ko ga ostavlja i ne obavlja ruši stub na kojem se temelji njegova vjera.
Po pitanju ostavljanja namaza islamska ulema je veoma stroga. Veliki broj učenjaka smatra da je posljedica ostavljanja namaza, iako osoba priznaje njegovu obaveznost, nevjerstvo, dakle čin kojim izlazi iz vjere, gdje je potrebno iskreno pokajanje, čija je posljedica redovnost u obavljanju namaza.
Po mišljenju pomenutih, osoba koja ne obavlja namaz nema potrebu postiti, jer joj post nije ispravan, zato što je izašla iz vjere islama. Post joj je obavezan kada se vrati u islam i taj svoj povratak potvrdi izvršavanjem propisa vjere islama.
Za razliku od prethodnog ima i drugačijih mišljenja po ovom pitanju. Naime, dio islamske uleme smatra da nemarnost po pitanju namaza, uz priznanje njegove obaveznosti, ne izvodi iz vjere, već osobu čini velikim grješnikom, čiji su drugi ibadeti koje čini, kao što je post, zekat i slično ispravni, a nagrada za njih će biti umanjena shodno grijehu kojeg čini neizvršavanjem namaza, tako da se može desiti da osoba koja je postila i davala zekat, a nije obavljala namaz, dođe na Sudnjem danu bez ikakve nagrade za pomenute ibadete, jer ih je brojnost i veličina grijeha koje je činila potpuno eliminisao i uništio. Stoga preporučujem i savjetujem svim muslimanima i muslimankama da u mjesecu Ramazanu i van njega vode računa o svim propisima islama, posebno o namazu, jer je on temelj svega, koji ukoliko ne postoji ili se poruši dovodi u pitanje sve ostalo.
Takođe, savjetujem svim muslimanima koji poste i klanjaju da se čuvaju svađe, ogovaranja, pogleda u zabranjeno i drugih manjih ili većih grijeha, jer oni umanjuju nagradu za post, a muslimankama posebno poručujem da, pored pomenutog, vode računa o svom izgledu i svojoj odjeći prilikom izlaska iz kuće, jer su i to stvari koje itekako utiču i umanjuju nagradu koju je Uzvišeni Allah obećao postačima.
PITANJE: Da li kupanje, tuširanje i ispiranje usta u toku abdesta utiče na post?
ODGOVOR: U toku dana posta dozvoljeno je kupati se, rashlađivati vodom ili se tuširati, ali uz oprez da vode ne prodre u organizam.
Takođe, ispiranje usta i nosa u toku abdesta je sunnet, kao i inače. Dakle, ne kvari post, s tim što ne treba pretjerivati u tome, kako ne bi voda prodrla u organizam, čime bi post bio pokvaren.