Podne je, vrućina je sve jača. Nema vjetra ni svježine. vrlo je čudno. Sve ovo je dodatno otežavalo teškoće putovanja. Putovao je sam.
Sa njegovog čela su se slijevale kapi znoja. Koža mu je bivala sve vlažnija tako da je njegovo odijelo bilo mokro skoro da se cijedi. Osjetio je žeđ, ali gdje je voda. Nije mu ostalo zaliha vode. Mahao je posudom, ali nije čuo da ima u njoj vode. Stavio je otvor posude na usta, ali nije bilo ni kapi. Pljuvačka je nestajala, a usta se sušila. Usne su mu ispucale. Okretao se okolo i odjednom mu se pričinilo da je vidio vodu. Kada se uputio prema njoj shvatio je da je bilo uzaludno. Ispred očiju mu se pričinjavala voda i rijeka, ali ubrzo je sve nestajalo kada bi se tamo uputio. Molio se Allahu da mu zadnja djela budu dobra djela.
Kada je umalo pao na zemlju, primijetio je nedaleko bunar vode. O Allahu, da li je istinito ono što vidim ili mi se pričinjava? Sakupio je snage i teškim koracima se uputio prema njemu. Kada je stigao nageo se nad njime. Vidio je svoju sliku. Bacivši kamen čuo se zvuk pljuskanja u vodi. Spustio se u bunar i osjetio svježinu. Tijelo mu se naježilo. Stigao je do vode i stavio je svoja usta na njenu površinu. Pio je sve dok se nije zasitio. Poslije toga nije ništa osjećao. Zaspao je pored bunara i kada se probudio osjećao je živahnost u svome tijelu. Toliko se napio da voda samo što nije lila iz njegovih očiju, ušiju i prstiju njegovih šaka.
Nije se puno udaljio od bunara, a primijetio je psa kako u mukama umire. Ujedao se od žeđi. Približio se bunaru, ali nije mogao dohvatiti vodu. Žeđ je oborila psa baš kao što je oborila čovjeka. Čovjek se smilovao i odlučio da napoji psa. Ali kako ga dovesti do vode? To je nemoguće. Mora ga napojiti, ali kako? Poslije razmišljanja odluči da se spusti u bunar i skine dio svoje odjeće kako bi je napunio i iznio vode u svojim ustima. Popeo se i napojio psa. To je ponovio nekoliko puta. Vidio je kod ove životinje čudo. Kada se napila odmakla se i posmatrala ga kao da se zahvaljuje za ono što je učinio, ukazujući mu počast. Spasio je od smrti.
Čovjek se zahvalio Allahu za sebe, a zahvalio se i za ovu životinju. A Allahu nije nepoznato ono što je učinio čovjek, već ga je počastio najvećim počastima i smilovao mu se najvećom milošću. Oprostio mu je sve grijehe i uveo ga u Džennet bez polaganja računa.
(Mutefekun alejh, Rijadu salihin, Poglavlje o mnoštvu načina za činjenje dobra)
Zaslužio Džennet zbog drveta
Allahov Poslanik a.s. ga je vidio u Džennetu, a nije još uradio djelo koje mu osigurava i uvodi ga u Džennet i njegova prostranstva. U Džennetu su blagodati i ljepote koje oko nije vidjelo, a uho nije čulo, niti je nekom na umu palo.
Da, Allah uvodi čovjeka u Džennet zbog njegovih dobrih djela, iskrenih u ime Njegovo, pa makar bilo i sitno. On ga uvodi u Džennet zbog namjere, pa makar ga i ne učinio.
Namjere ovog muslimana su bile iskrene. Djela su mu to potvrđivala. Ima li šta vrjednije od toga da čovjek bude u službi svojoj braći po vjeri.
Prolazio je pored ogromnog stabla kraj puta čije grane su smetale muslimanima. Ako bi neko prolazio, ne bi li pripazio, mogao se povrijediti, ili bi ga granje povrijedilo, ili bi odjeću pocijepao, ili bi se na njega spotakao i survao u provaliju. Mogli su se na njega sakriti otrovni grabljivci koji bi prolaznika napali i ozlijedili ga.
Sve ovo je doprinijelo da on ovo stablo posiječe i ponese daleko od puta kojim prolaze vjernici. On je time zaslužio Allahovu milost i zadovoljstvo i vječne džennetske blagodati.
(Muslim, Rijadu salihin)