U organizaciji Mešihata IZ-e u Srbiji i Fakulteta za islamske studije u amfiteatru FIS-a upriličena je tribina na temu: “Religijska filozofija i filozofija religije na razmeđu istočne i zapadne civilizacije – univerzalne vrijednosti abrahamovskih religija”. Na tribini su govorili: gost iz Crne Gore, spiritualni inicijator Milo Šćekić, te hfz. prof. dr. Almir Pramenković.
Odlomak iz Časnog Kur’ana na početku je proučio hfz. dr. Haris ef. Hadžić. U svom obraćanju hfz. prof. dr. Almir Pramenković podvukao je važnost učenja kao prvog imperativa u islamu.
“Prva riječ u Časnome Kur’anu bila je upravo:”Uči u ime tvoga Gospodara”. Nije to nikakva slučajnost. To je u punom skladu sa općom koncepcijom islama, u kojoj se nauci pridaje veliki značaj. Bio je to nagovještaj i upozorenje odmah na početku Objave na veliku ulogu nauke na primjenu i razvoj opće ljudske misli. Time je jasno rečeno da bez nauke čovjek ne može izvršiti svoje misije i opravdati svoje postojanje. Učenje koje Kur’an označava oznakom: “U ime Tvoga Gospodara”, bismo mogli na drugi način izraziri riječima: u ime općih ljudskih vrijednosti, jer je Bog izvor i zaštitnik tih vrijednosti. U ime Boga znači za dobro čovjeka i društvo”, kazao je hfz. prof. dr. Pramenković.
Spiritualni inicijator Milo Šćekić govorio je o važnosti religioznosti kroz životni tok. Svete knjige odvojiće nam dobro od zla.
“Kada bi se ljudi okrenuli svetim knjigama – shvatili bi da su religije gotovo identične. Naše vrijeme je vrijeme idealizovanih kultura. Živimo ono što slušamo često – pa moramo izgraditi mehanizam istančanosti da jasno klasificiramo i odvojimo dobro od zla”, kazao je Šćekić.
Svako znanje beskorisno je ukoliko ukoliko se iz njega isključi suštinsko poimanje ajeta: “Uči”.
“Znanje je svjetlo koje može biti beskorisno ukoliko se ne primjeni princip: “Uči u ime Gospodara koji stvara”. Danas pokušavaju odvojiti znanje od Boga i vjere. Šta je čovjek, pitamo se? On je biće koje nezaustavljivo traga šta je, zapravo? Svojim postupcima može dotaći samo dno, ili se izdići u nebeske visine. Do njega je”, kazao je Šćekić.
Da bi religioznost u srcu čovjeka uvijek bila jaka – potrebno ju je stalno zalivati, paziti i njegovati kako ne bi uvehla.
“Dok god je u jednom čovjeku jači fizički čovjek nego li duhovni čovjek – vjera je na gubitku. U atmosferi straha može nastati samo mržnja, zato se moramo bliže upoznavati i bolje međusobno držati. Čovjek jeste religiozno biće, ali se ta klica mora cijelog života njegovati, paziti, zalivati – kako ne bi uvehlo i nestalo”, dodao je Šćekić.
