Porodica je u ovom vjerskom učenju obuhvaćena društvenim sistemom i kroz nju čovjek zadovoljava svoje ljudske i društvene potrebe, a u isto vrijeme sve muslimane islam obavezuje ovim sistemom, tako da nijednom članu muslimanske zajednice nije dopušteno da iskorači izvan principa toga sistema.
„A najvažnija institucija porodice je brak. Islam je ovu instituciju snabdjeo svim faktorima uspjeha i trajanja, te zadovoljstva i osposobljavanja da supružnici izvršavaju svoje društvene obaveze. Na prvom mjestu, islam je uspostavio ograničenja mladiću i djevojci u izboru svoga supružnika, te pred njih postavio iste standarde. Svako od njih treba pronaći u drugoj strani ono što želi, a oboje trebaju težiti da svojim brakom vrše dobra djela i približe se Bogu dž.š.“
U osnovi tog izbora stoji vjera supružnika kao temelj sretne porodice koja može izvršiti ulogu u muslimanskom društvu koju od nje traži Uzvišeni Gospodar. U vezi s tim Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ženu udaju njeno vjerovanje, njeno bogatstvo i njena ljepota. Uzmi onu koja ima vjerovanje i imat ćeš sve!“
Kur'an-i-Kerim je u vezi s porodicom postavio sveobuhvatne propise kako bi ona bila čvrsta i kako bi se život u njoj provodio u zadovoljstvu. S tim ciljem Kur'an govori o pravima i obavezama supružnika, zatim donosi uređena pravila u načinu razvoda braka i otpuštanju žene, zatim donosi propise o višeženstvu, a sve to kako bi omogućio zadovoljstvo u porodičnom životu, kako bi zaštitio porodicu i kako bi se izbjegli udari i nemiri u njoj, te kako bi se u njoj djeca razvijala bez trauma i poteškoća. Treba znati da je islam oslobodio porodicu od stega džahilijjeta (neznanja), od njene prezrenosti i poniženosti. Islam je porodici dao počasno mjesto i pokazao da kroz porodicu želi ostvariti sretan i zadovoljan život na ovom i na onom svijetu.
„Ako iščitavamo Kur’an u Sunnet (praksu) Allahovog Poslanika s.a.v.s. uočićemo da je islam, uistinu, ušao u sve pore ljudskog života, rada i djelovanja i da nema nijednog segmenta ljudskog življenja o kojem islam nije postavio svoje putokaze, donio kriterije i obznanio način na koji će se to moći realizovati.“
U odgoju društvene ličnosti islam nije stao na granici koja završava sa porodicom nego je prešao tu granicu i na najširi način obuhvatio zajednicu u kojoj čovjek živi, zajednicu koja treba biti povezana unutarnjim posebnim vezama. Moral koji zagovara islam, ophođenje među ljudima, njihova djela, običaji, zabrane i naredbe su radi toga da se među pripadnicima zajednice uspostave najljepše veze na kojima je moguće ostvarivati međusobnu saradnju, samilost, potpomaganje i obaveze. Islam svoje sljedbenike odgaja u duhu gornjih vrijednosti kojima se konkretizira poslušnost Bogu dž.š. i formira sretno društvo. U suri El-Hudžurat Kur'an je s najvećim gnušanjem napao sukobe unutar zajednice, zatražio izmirenje zavađenih strana, zatražio podržavanje pravedne strane, a onda se okomio na one koji špijuniraju druge, koji prenose tuđe riječi, kleveću i ogovaraju, nadijevaju ružna imena drugima i sl. Ovakva djela su uzroci nesloge i mržnje u društvu.