Cilj islama i imana jeste usavršavanje duhovnih vrijednosti, duhovna čistota i sreća na oba svijeta. Za to je potreban Poslanik da ukaže na istinu kako bi se na najlakši način došlo do nje. Svrhu i smisao života na Zemlji nije moguće ostvariti osim uz pokornost Allahu, spoznaju suštine svog života, spoznaju onog što je korisno, te onog što je štetno za čovjeka. Sve je to nemoguće bez Poslanika koji će pojasniti na koji način sve to realizovati.
Budući da je čovjek stvoren sa slobodnom voljom i slobodnim izborom, nužno je uputiti ga na ispravan način života i obećati mu, kao satisfakciju, veliku nagradu za to i upozoriti ga na zabludu i nagovijestiti kaznu ukoliko prihvati slijediti takav način života. Čovjek ne može spoznati šta mu je dozvoljeno, a šta zabranjeno bez Objave koju je Allah dostavio određenim izabranicima:
„O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je Silan i Mudar.“ (En-Nisa, 165)
„A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali?“ (Taha, 134)
Čovjek je specifičan po tome što posjeduje određene sklonosti, strasti i prohtjeve. On bi bez Objave, koja mu definiše način života, formirao društvo bez moralnih, kulturnih i univerzalnih vrijednosti. Najbolji primjer moralnosti i visokih kvaliteta može ponuditi bezgrješni Poslanik kojeg je podučio Stvoritelj nebesa i Zemlje.
Kur’an o ljudskoj potrebi za poslanicima kaže:
„Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali – a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi – i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, Moćan i Silan.“ (El-Hadid, 25)
Da ljudima nisu poslanici poslati oni bi imali opravdanje za svoje neslijeđenje Objave:
„O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je Silan i Mudar.“ (En-Nisa, 165)
Allah ne ostavlja čovječanstvo bez upute i ne kažnjava ih prije nego im pošalje Poslanika:
„Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!“ (Isra, 15)
Ukoliko se navedeno sublimira, može se reći da se ljudska potreba za poslanicima ogleda u sljedećem:
a) Uputa spoznavanja Gospodara,
b) Da se čovjek upozna sa određenim gajb stvarima koje se njega tiču, kao što je poznavanje svijeta meleka, džina, proživljenje, polaganje računa, Džennet i Džehennem. Dakle, da se upozna sa stvarima koje čovjek razumom i svojim intelektom ne može dokučiti. Uzvišeni kaže:
„Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno otkriti, već On za to odabere onoga koga hoće od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; i ako budete vjerovali i Allaha se bojali, čeka vas nagrada velika.“ (Ali Imran, 179)
c) Postavljanje načina života koji garantuje sreću,
d) Obavještavanje čovjeka o tome da je odgovoran za svoja djela, da je na ispitu kako ne bi imao argument da nije znao i
e) Ljudska potreba za lijepim uzorom.
Primjer Poslanika je poput zdanja, građevina, kako kaže Muhammed a.s.: „Moj primjer i primjer poslanika je poput zgrade koju čovjek podiže pa je dotjera, uljepša, osim jedne zigle u jednom ćošku. Ljudi je obilaze, dive joj se i govore: ‘Da si stavio još ovu jednu ciglu.’ Ja sam ta cigla, ja sam pečat poslanika.“
Poslanici su najuzvišeniji primjer koji se treba slijediti. Čovjek želi slijediti nekog ko je njegove vrste:
„Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih.“ (El-Muminun, 24)