Merjema, majka Isaa a.s., istaknuta je ličnost u islamu. Ona se u Kur’anu više spominje nego u Novom Zavjetu i više je činjenica o njoj sadržano u Kur’anu nego u Novom Zavjetu. Jedno cijelo poglavlje (devetnaesto) nosi naslov majke Isaa a.s. – Merjeme. Jedino vlastito žensko ime koje se u Kur’anu spominje jeste ime Merjema. Prema kur’anskom kazivanju, može se zaključiti da je Merjema Imranova kćerka, a da joj je majka Hana. Hana je, dakle, nana Isaa a.s. Supruga Imranova je Hana, čije ime je stranog porijekla, budući da nije bila poznata žena sa ovim imenom.
Neki islamski učenjaci kažu da uglednici i vladari u tom vremenu nisu spominjali imena slobodnih žena na skupovima i javnim mjestima, već su čuvali njihova imena, spominjući samo ime njihovih porodica. Međutim, kada bi se jedna od njih posvetila službi u hramu, spominjali bi i njeno ime.
Kur’an kazuje o rođenju Merjeme: „Kada Imranova žena reče: ’Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!’ Poslije ona, kad je rodila, reče: ’Rodila sam žensko’, a Allah dobro zna šta je rodila, a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana’. I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ’Odakle ti ovo, o Merjema?’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ’Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.’
Kazivanje o zavjetovanju otkriva srce majke Merjemine, koje je ispunjeno vjerom. Obraća se Bogu sa onim što ima – to je dijete u njenoj utrobi, koje zavjetuje Allahu dž.š.
Islamska tradicija navodi da je Hana, majka Merjemina, bila nerotkinja i da je u hladu nekog stabla boravila kada je vidjela pticu koja hrani svoje mladunče, te je poželjevši da dobije dijete uputila molbu Bogu da će, ako joj podari dijete, posvetiti ga službi hramu u Jerusalemu.
Zavjetovanje na službu Bogu u hramu bilo je uzakonjeno u tom vaktu. Mufesir Kur’ana Et-Taberi navodi da je Hana bila u poznim godinama, te da se, zavidjevši ostalim ženama koje imaju djecu, obratila Allahu dž.š. molbom da će, ako joj On podari dijete, zavjetovati ga na službu u hramu. Nakon toga Hana je zatrudnjela. Kada joj je muž došao, ona reče: „Zavjetujem se da ću svoje dijete dati u službu Hramu, ako Allah dadne da rodim.“ U toj epohi samo su muška djeca bila u službi hramu. Imran joj reče: „Ako bude žensko, šta ćeš raditi.“ Hana je tada rekla da zavjetuje za službu u hramu ono što joj je u utrobi, moleći Boga na ovaj način da joj podari muško dijete.
Postoji mišljenje da je Hana ovo uradila na temelju inspiracije koju je dobila od Allaha dž.š. jer, u suprotnom, ona to ne bi uradila.
„I Gospodar njezin primi je lijepo“, tj. Merjemu. Neki mufesiri Kur’ana smatraju da se predmetni dio ajeta odnosi na to da je Allah dž.š. primio Merjemu da bude u službi hramu iako je bila djevojčica, budući da su djeca bila primljena kada bi dovoljno odrasla da bi mogla biti u službi hramu.
Kada je rodila žensko dijete, Hana se ražalosti i u čuđenju se obraća Bogu: “Rodila sam žensko.“
Hana se sada čudi otkud žensko dijete, ne znajući šta će sada uraditi, jer samo muško dijete je moglo biti u službi Bogu. Primjećuju se, unutar islamske tradicije, mnogobrojna mišljenja u vezi predmetnog dijela ajeta:
– Evidentno je mišljenje da su samo muška novorođenčat bila u službi, i to zbog svoje fizičke konstitucije – jer su bolje mogla podnijeti sve obaveze
– Muškaracu je bilo dozvoljeno da bude u komunikaciji sa ljudima, što je neminovno u hramu, dok je to ženi zabranjeno.
– Žensko nije moglo boraviti u hramu u vrijeme kada ima mjesečni ciklus.
– Hanine riječi nas navode na zaključak da je poruka njenih riječi bila da ono što je od Allaha dž.š. bolje je za čovjeka od onoga što on sam za sebe moli, budući da jedino Bog zna skrivene stvari transcedentnog, nevidljivog svijeta.
Hana joj je nadjela ime Merjema, što je tada označavalo pobožnu i bogobojaznu osobu, koja je stalno u službi Bogu. Ovim imenom Hana je zamolila Boga da joj kćerku zaštiti od svih manjkavosti i slabosti u vjeri.
Hana je zatražila od Boga da joj zaštiti kćerku od prokletog šejtana. Islamska konstitutivna tradicija bilježi predanje: „Svako novorođenče je šejtan dodirnuo u trenutku kada se rodi, od čega dijete zaplače, osim Merjeme i sina njezina.“