Kur'ansko-sunnetska perspektiva
Muslimani za svoje stanje uzroke trebaju tražiti u Kur'anu i Sunnetu. Prema Kur'anu i Sunnetu, najvažniji faktor uspona ili pada jeste sam čovjek. Kur'an jasno podvlači da Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni i da se nered pojavljuje na zemlji zbog onoga što ljudi rade na Zemlji. (Er-Ra'd, 11)
Ovo implicira da je čovjek sam kreator svoje sudbine. Ljudi su mehanizam napretka i, kako Kur'an naglašava, ljudi imaju samo ono za čim žude i da je čovjekovo samo ono što sam uradi. (En-Nedžm, 39) Shodno tome, njihov uspon i pad mogu racionalno biti objašnjeni, analizirajući svoje motivacije, napore, karaktere i potencijale. U tom kontekstu Arnold Tojnbi ističe istu ideju: Civilizacije umiru samoubistvom, ne ubistvom.
Ljudska bića ne žive i ne funkcionišu u vakumu. Međutim, postoje određeni faktori koji utiču na njihov način ponašanja. Najvažniji među takvim faktorima svakako je motivacija. Ljudima je potrebna motivacija da urade sve što je u njihovoj moći, a ne samo da doprinesu razvoju društva. Naravno, njihova motivacija je pod uticajem raznih faktora. Stoga, ključni uslov za održivi razvoj je da plodovi razvoja budu jednako podijeljeni među ljudima u zajednici, bez obzira na boju kože, pol, godine, položaj, bogatstvo i vjeru. Tako se nameće pitanje šta je to što pomaže da se ostvare uslovi za razvoj? Ovdje dolazi do izražaja svjetonazor jednog društva i institucija koje u datom društvu djeluju. Ukoliko je svjetonazor institucija takav da mogu obezbijediti pravdu i korektnost na svim nivoima u društvu – socijalnom, ekonomskom i političkom, ukoliko mogu omogućiti ljudima da ostvare svoje materijalne potrebe, kao i nematerijalne, tek tada će se ostvariti socijalna solidarnost, što je odavno Ibn Haldun zastupao, kao i održivi razvoj. Ukoliko resursi dobijeni kao rezultat razvoja nisu trošeni u sukobima, ratovima i rasipništvu već su korišteni da se unaprijedi moral, fizički i intelektualni kvaliteti ljudi, da se obogati njihovo znanje i tehnologiju, da se štedi i čuvaju resursi nakon ostvarenja ljudskih potreba, da se razvijaju njihove socio-ekonomske, pravne i političke institucije. Kada se sve to ostvari tek tada se može očekivati dalji razvoj i unapređenje blagostanja ljudi. Takvo stanje će pojačati njihovu motivaciju da efikasnije i revnosnije rade. Pravda je, dakle, ključni faktor u analizi razvoja i dekadence.
Iako Kur'an naglašava ulogu ljudi u njihovom vlastitiom razvoju, veliki naglasak stavljen je na društvenu pravdu:
„Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.“ (El-Hadid, 25)
„O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (El-Maida, 8)
„Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.“ (En-Nisa, 58)
„Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: – Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti.“ (Eš-Šura, 15)
„Reci: – Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu.“ (El-En’am, 15)
Ukoliko nema pravde nema ni razvoja i napretka. Nepravda djeluje kao najjači otrov po razvoj svojim negativnim dejstvom utičući na ljudsku motivaciju, kao i na socio-ekonomsko i političko okruženje. Čak i ukoliko se desi da država, uprkos nepravdi koja u društvu postoji, bude napredna, takav napredak i razvoj ne mogu biti dugoročnog karaktera.
Pravda, međutim, zahtijeva određeni set vrijednosti koje je društvo usvojilo, pravila ponašanja koja svako prihvati i u skladu sa kojim svi postupaju svjesno. Neka od ovih su: svetost života, imetka i časti, povjerenje, iskrenost i integritet, pravednost, želja za učenjem, maksimalan rad i pomoć onima koji su pomoći potrebni i posvećenost obavezi i poslu. Prisutnost ovih vrijednosti među ljudima promovira iskreno izvršavanje socio-ekonomskih obaveza, a time i ostvarenje socijalne solidarnosti.
Nijedno društvo ne može razviti ili održati svoj razvoj ukoliko su moralne vrijednosti tog naroda slabe i ukoliko je socijalna solidarnost među njima slaba. Kur'an podcrtava da uspjeh pripada samo onima koji su usvojili pravednost (righteousness):
„Postići će šta želi onaj koji se očisti.“ (El-A’la, 87)
„Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!“ (Eš-Šems, 9-10)
Razumije se da ukoliko moralni razvoj nije upotpunjen sa ekonomskim razvojem nemoguće je proširiti naučnu i tehnološku bazu društva i ubrzati njegov razvoj. Nedostatak razvoja frustrira napore društva da osigura pravdu i blagostanje za sve. To negativno utiče na motivaciju da se vrijedno radi i efikasno, a time se ugrožava i razvoj.
Osim toga, adekvatno vaspitanje djece je izuzetno važan faktor za moralni, fizički i intelektualni razvoj individua. Zbog toga islam naglašava važnost porodice. Ukoliko porodica ne uspije u toj misiji onda će biti teško neutralisati prepreke. Porodice neće uspjeti u tome ukoliko prvo sami roditelji ne posjeduju moralne kvalitete koje se trebaju prenijeti na djecu, i drugo – ukoliko u porodici ne budu dominirali ljubav, harmonija, međusobna pažnja i respekt. Muž i supruga trebaju ne samo da respektuju jedno drugo, već da ispunjavaju svoje zajedničke obaveze. Ukoliko jedno od njih želi u porodici igrati ulogu šefa i kontrolisati bračnog druga najvjerovatnije će to rezultirati tenzijom i konfliktima, što se negativno reflektuje na djecu. Takva atmosfera će imati katastrofalni efekat na moral djece, kao i na psihološki i intelektualni razvoj.
Osim adekvatnog vaspitanja djeca trebaju imati obrazovanje kako bi naučili neophodne vještine i kako bi bili u stanju dati doprinos svojoj zajednici. Dobro opremljene škole, koledži i univerziteti sa adekvatnim uslovima za istraživanje neophodni su za uspjeh zajednice. Ukoliko to ne postoji ostaju samo prepreke.
Također, važno je imati slobodu mišljenja i izražavanja. Bez ovog ljudi ne mogu biti inovativni. Važan dio Poslanikove a.s. misije je da oslobodi ljude od okova:
„Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!“ (El-Bekare, 157)
Okovi bilo koje vrste, bili oni fizičke ili mentalne prirode, predstavljaju prepreku razvoja. Ljudi treba da budu slobodni da bi mislili i postupali slobodno.
Ne postoji društvo koje samo može uspjet da razvije sveobuhvatnu bazu znanja i tehnologije. Zato društvo treba koristiti naučne i tehničke uspjehe sa drugih mjesta. Naravno, jedno društvo neće biti u stanju ni to uraditi ukoliko postoji kompleks superiornosti, ukoliko nije tolerantno na drugačija mišljenja, ukoliko ne podstiče inovacije, ukoliko nije voljno da otkloni sopstvenu slabost analizirajući njegove uzroke, prihvatajući određene mjere koje mogu pomoći i ukoliko nije spremno prihvatiti korisne ideje iz drugih kultura i civilizacija. Sticanje korisnog znanja i tehnologije i mogućnost da se unaprijede dalje na način da odgovaraju okolnostima i ciljevima društva treba biti jedan od ključnih ideala svakog društva. Poslanik a.s. je bodrio ashabe na sticanje znanja makar se ono nalazilo u Kini jer je znanje izgubljena stvar vjernika – gdje god je nađe uzme je. Bez ovakvog odnosa prema sticanju znanja nijedno društvo ne može naći podsticaj i impuls za napredak koji mu je potreban.
Vrijednosti institucije koje jedno društvo posjeduje imaju malo značaja ukoliko efektivno ne podstiču svakog bez obzira na njihov status i bogastvo. Dva faktora u velikoj mjeri mogu pomoći podsticanje ljudi na motivaciju i rad. Prvi faktor je duboka vjera ljudi u ispravnost svojih vrijednosti i svog svjetonazora, kao i njihova volja da ih se pridržavaju svojevoljno. To će se najvjerovatnije desiti ukoliko vrijednosti i svjetonazor imaju božansko porijeklo. To pomaže da žive u skladu sa svojim vrijednostima. Nijedan svjetonazor ljudskog porijekla nije u stanju imati bezuslovnu lojalnost. Drugi faktor je uloga vlasti i institucija koje trebaju da pokreću i promoviraju ove vrijednosti.
Kur'an samo nudi vrijednosti, on ih ne može primijeniti ili nametnuti ljudima. Moralna i pravna odgovornost države je da podstiče društvene vrijednosti i osigura pravdu. Osim toga, vlast je obavezna da ljudima obezbijedi infrastrukturu i pogodnosti koji su potrebni ljudima da obave svoje zadatke efikasno. Prema islamskom učenju, onaj ko ne bude vršio vlast iskreno neće osjetiti miris Dženneta. Dobra vlast je preduslov za održiv razvoj. Korumpirana i nekompetentna vlast mogu uništiti pozitivne efekte faktora i biti prepreka razvoju.